Umjesto suštinskog dogovora, poslanici Saveza nezavisnih socijaldemokrata iznijeli su prijedlog da se izvrši anketa među građanima BiH, u kojoj bi dali odgovor o «želji, volji i spremnosti da žive zajedno». Iako je nakon burne diskusije, ova inicijativa povučena, još jedno skupštinsko zasjedanje je poslužilo kao «razvodnjavanje» debate o promjenama Ustava.
Više od dvije godine traju rasprave o promjeni Ustava BiH. Bezbroj je propalih dogovora, od „aprilskog paketa“ do Prudskog dogovora, od kojih su ostala samo imena gradova u kojima su se lideri političkih partija skupljali i navodno dogovarali da promijene Ustav BiH.
Bezbroj je upozorenja međunarodnih institucija, među kojima i posljednja rezolucija američkog Kongresa kojom se ukazuje na potrebu ustavne reforme u BiH. Šansu da se učini prvi konkretan korak imao je juče Parlament BiH, ali je prijedlog da se usvoji samo odluka o pristupanju izmjenama Ustava,ostao tek neuspio pokušaj.
Koliko se ozbiljno razmišlja o promjeni Ustava u najvećoj zakonodavnoj instituciji u zemlji svjedoči i prijedlog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Paralamenta BiH Milorada Živkovića da se među građanima provede anketa. Pitanja bi bila - da li kao pripadnici tri konstitutivna naroda žele živjeti zajedno, te o teritorijalnom uređenju države:
„Ne vidim nijedan razlog zašto one koji su konstitutivni narod ovdje ne bi pitali kakvu državu žele. Mislim da treba da se relaksira atmosfera, da se provede jedno široko anketiranje i treba pitati građane kakvu državu BiH žele, jer mi smo ovdje samo predstavnici građana, a i pripadamo narodu kojeg sigurno treba pitati kakvu Bosnu i Hercegovinu želi. Ja sam predložio da to bude široko anketiranje koje neće biti referendumsko pitanje, nego će biti jedan set pitanja. Mislim da treba da se spuste tenzije, da je to najdemokratskiji način. Bilo kakve rezolucije u parlamentima, evropskim parlamentima, Senatu Amerike, pritisci OHR-a, u BiH su kontraproduktivni.“
Ovakav prijedlog izazavao je žestoke reakcije poslanika SDA, naročito Šefika Džaferovića, koji je i zatražio da se raspravlja o promjeni Ustava, tj. da se usvoji bar onoliko koliko su Tihić, Čović i Dodik dogovorili u Prudu. Za Džeferovića je bilo kakakv referendum neprihvatljiv, a izvođenje rasprave o Ustavu van Parlamenta skandalozno:
Šefik Džaferović„Četiri one tačke koje su napisane, šta je sadržaj, ni slovo, ni zarez, ni manje ni više od onoga što su trojica lidera potpisala. Zaista. Pogledajte, pa ćete vidjeti. Ja sam ukazao da je dobro da promijenimo Ustav, radi svih nas, radi svega onoga što treba da uradimo. Naravno, to možemo uraditi konsenzusom ovdje u Bosni i Hercegovini, ali do tada mi Ustav imamo, on je Dejtonski i on se mora poštovati dok se ne promijeni i dok se ne unaprijedi. Mora se doslovno poštovati ono što piše.“
Martin Raguž iz HDZ 1990 podsjeća da je osnovana parlamentarna komisija koja je trebala pripremiti prijedloge za izmjenu Ustava, ali da ne postoji politička volja da ona i završi svoj posao:
Martin Raguž„Čekali smo službeni prijedlog od tih lidera. Zašto on nije došao? Čija je to odgovornost? Oni koji su upućivali inicijative da se stvari pokrenu u Parlamentu ili oni koji su potpisivali po raznim gradovima u BiH, a još nisu stigli do Parlamenta? Ja ću vam sada reći koja je moja priča o ovome: to je evropski demokratski ustav, ista prava za svakog čovjeka, kao svaki kolektivitet u ovoj državi. Hoćemo li se naći nekada u toj priči – ne znam.“
Denis Bećirević iz SDP podsjeća da su se stranke koje su prije dvije godine preuzele vlast u zemlji obavezale na promjenu Ustava:
Denis Bećirović, Foto: Midhat Poturović
„Klub poslanika SDP je vrlo jasno upozorio vladajuće stranke da se ne drže samo Pruda, već da se drže sporazuma iz 2007. godine, kada su se obavezali i potpisali sporazum da će donijeti novi Ustav u BiH. Prema tome, to je sporazum na bazi kojeg je formirana vlast u BiH i mi potsjećamo na obavezu ljudi iz vladajuće koalicije da donesu novi Ustav Bosne i Hercegovine.“
Dugogodišnji novinar i politički analitičar Mirko Šagolj smatra da u trenutnoj političkoj situaciji u zemlji državni Parlament ne može donijeti bilo kakvu značajniju odluku, a pogotovo nepromjenu Ustava. Biće onako kako odluče lideri nekoliko najjačih političkih partija, jer Parlament radi po njihovom diktatu, a opozicija je malobrojna i nemoćna, kaže Šagolj:
„Badava upozorenja. Evo, Inzko je održao govor koji bi svaki patriota ove države od riječi do riječi potpisao, međutim, nikakvoga utjecaja na ponašanje poslanika nema. Rezolucija američkog Kongresa, upozorenja Vijeća Evrope, ništa to ovdje neće „piti vode“ dok su na vlasti ove nacionalne stranke. To nisu nacionalne stranke, to su nacionalističke stranke. U tome je suština našeg problema. I što svaka od ovih nacionalnih stranki hoće svoju državu u maloj Bosni i Hercegovini. I jedna, i druga, i treća.“
Više od dvije godine traju rasprave o promjeni Ustava BiH. Bezbroj je propalih dogovora, od „aprilskog paketa“ do Prudskog dogovora, od kojih su ostala samo imena gradova u kojima su se lideri političkih partija skupljali i navodno dogovarali da promijene Ustav BiH.
Bezbroj je upozorenja međunarodnih institucija, među kojima i posljednja rezolucija američkog Kongresa kojom se ukazuje na potrebu ustavne reforme u BiH. Šansu da se učini prvi konkretan korak imao je juče Parlament BiH, ali je prijedlog da se usvoji samo odluka o pristupanju izmjenama Ustava,ostao tek neuspio pokušaj.
Bilo kakve rezolucije u parlamentima, evropskim parlamentima, Senatu Amerike, pritisci OHR-a, u BiH su kontraproduktivni.
Koliko se ozbiljno razmišlja o promjeni Ustava u najvećoj zakonodavnoj instituciji u zemlji svjedoči i prijedlog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Paralamenta BiH Milorada Živkovića da se među građanima provede anketa. Pitanja bi bila - da li kao pripadnici tri konstitutivna naroda žele živjeti zajedno, te o teritorijalnom uređenju države:
„Ne vidim nijedan razlog zašto one koji su konstitutivni narod ovdje ne bi pitali kakvu državu žele. Mislim da treba da se relaksira atmosfera, da se provede jedno široko anketiranje i treba pitati građane kakvu državu BiH žele, jer mi smo ovdje samo predstavnici građana, a i pripadamo narodu kojeg sigurno treba pitati kakvu Bosnu i Hercegovinu želi. Ja sam predložio da to bude široko anketiranje koje neće biti referendumsko pitanje, nego će biti jedan set pitanja. Mislim da treba da se spuste tenzije, da je to najdemokratskiji način. Bilo kakve rezolucije u parlamentima, evropskim parlamentima, Senatu Amerike, pritisci OHR-a, u BiH su kontraproduktivni.“
Ovakav prijedlog izazavao je žestoke reakcije poslanika SDA, naročito Šefika Džaferovića, koji je i zatražio da se raspravlja o promjeni Ustava, tj. da se usvoji bar onoliko koliko su Tihić, Čović i Dodik dogovorili u Prudu. Za Džeferovića je bilo kakakv referendum neprihvatljiv, a izvođenje rasprave o Ustavu van Parlamenta skandalozno:
Martin Raguž iz HDZ 1990 podsjeća da je osnovana parlamentarna komisija koja je trebala pripremiti prijedloge za izmjenu Ustava, ali da ne postoji politička volja da ona i završi svoj posao:
Denis Bećirević iz SDP podsjeća da su se stranke koje su prije dvije godine preuzele vlast u zemlji obavezale na promjenu Ustava:
„Klub poslanika SDP je vrlo jasno upozorio vladajuće stranke da se ne drže samo Pruda, već da se drže sporazuma iz 2007. godine, kada su se obavezali i potpisali sporazum da će donijeti novi Ustav u BiH. Prema tome, to je sporazum na bazi kojeg je formirana vlast u BiH i mi potsjećamo na obavezu ljudi iz vladajuće koalicije da donesu novi Ustav Bosne i Hercegovine.“
Dugogodišnji novinar i politički analitičar Mirko Šagolj smatra da u trenutnoj političkoj situaciji u zemlji državni Parlament ne može donijeti bilo kakvu značajniju odluku, a pogotovo ne
Rezolucija američkog Kongresa, upozorenja Vijeća Evrope, ništa to ovdje neće „piti vode“ dok su na vlasti ove nacionalne stranke.
„Badava upozorenja. Evo, Inzko je održao govor koji bi svaki patriota ove države od riječi do riječi potpisao, međutim, nikakvoga utjecaja na ponašanje poslanika nema. Rezolucija američkog Kongresa, upozorenja Vijeća Evrope, ništa to ovdje neće „piti vode“ dok su na vlasti ove nacionalne stranke. To nisu nacionalne stranke, to su nacionalističke stranke. U tome je suština našeg problema. I što svaka od ovih nacionalnih stranki hoće svoju državu u maloj Bosni i Hercegovini. I jedna, i druga, i treća.“
