Crnogorski Viši sud osudio je 1996. četvoricu pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) na po 20 godina zatvora zbog ubistva članova porodice Klapuh četiri godine ranije.
Bila je to prva pravosnažna presuda u Crnoj Gori izrečena za ratni zločin.
Kako je presuda donijeta u njihovom odsustvu, do danas nijedan od njih nije odgovarao.
Po crnogorskoj potjernici, Srbija je decembra 2015. uhapsila jednog od njih - haškog osuđenika Zorana Vukovića.
Međutim, dvoje ministara pravde iz tog perioda - Nikola Selaković i Nela Kuburović Kisić - nisu potpisali spremno rješenje o izručenju, uprkos upozorenju beogradskog Specijalnog suda za ratne zločine da će on, ukoliko to ne urade, biti pušten na slobodu.
Bez potpisa ministra, Srbija je decembra 2016. pustila Vukovića.
On se vratio u rodnu Foču, nekih 50 km od mjesta u Crnoj Gori gdje je ubijena muslimanska porodica.
To se zaključuje iz odgovora i desetina dokumenata koje je Radio Slobodna Evropa (RSE) dobio po crnogorskom i srpskom zakonu o slobodnom pristupu informacijama.
Vuković nije želio da odgovara na pitanja RSE, kao ni dvoje ministara.
Za ratni zločin Klapuh odgovarao je samo pomagač Vidoje Golubović, osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela i izvšilaca.
Šta se desilo sa porodicom Klapuh
Porodica iz Foče odlučila je 1992. da napusti ratom razorenu BiH i uputi se put Crne Gore, u kojoj nije bilo sukoba.
Kako bi što bezbjednije prešli granični prelaz, zamolili su pripadnike VRS, među njima i jednog komšiju, da im u tome pomognu.
Za tu uslugu, porodica je platila.
"Oni su nam prijatelji, u Foči se puca, pa radi bezbjednosti hoće da nas prevezu", kazao je Hasan Klapuh policajcu na granici 6. jula 1992. godine.
Preko granice su prošli sa tri automobila, a porodica je bila u vozilu sa Zoranom Vukovićem.
Zaustavili su se na mostu iznad kanjona Piva, koji se nalazi blizu crnogorskog grada Plužine.
Prema sudskoj presudi, prvo je iz vatrenog oružja ubijen Hasan, zatim supruga Ferida a na kraju njihova ćerka Sena.
"Zoka, nemoj molim te!", molila je Sena Vukovića, kazao je Golubović sudu.
Međutim, uzalud.
Svoje troje su bačeni sa mosta, koji se nalazi na visini od oko 100 metara.
Obje žene su u tom trenutku bile još žive, pokazala je obdukcija.
Golubović je ispričao kasnije da je dobio naredbu da pijeskom prekrije tragove krvi na cesti.
Pripadnici VRS su poslije toga svratili u kafanu na graničnom prelazu.
"U ovoj kafani su dosta popili i večerali su", navodi se u iskazu policajaca sa crnogorske granice.
Šta je odlučio crnogorski sud
Dva dana kasnije je jedan putar primijetio tragove krvi, a zatim i tri tijela. Pored puta su bile i čaura, ženski sat, traka za kosu ali i zubna proteza.
Crnogorska policija je brzo utvrdila ko su žrtve i ko su zločinci na osnovu knjige sa punkta graničnog prelaza na Šćepan Polju.
Međutim, optuženi su bili u bjekstvu. Ipak, mjesec nakon što je izvršen zločin, Golubović je došao u Plužine da posjeti suprugu i dijete i tom prilikom je lišen slobode.
Viši sud u Podgorici je decembra 1996. godine ubistva okarakterisao kao ratni zločin, i na 20 godina osudio četvoricu pripadnika VRS - Vukovića, Radomira Kovača, Zorana Simovića i Janka Janjića.
Golubović je osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela i izvršilaca.
Ovo je bila jedna od prvih presuda za ratni zločin 1990-ih na području bivše Jugoslavije, a prva iz Crne Gore.
Haški tribunal – 12 godina Vukoviću, 20 Kovaču
Dvoje osuđenih u slučaju Klapuh – Kovač i Vuković – uhapšeni su 1999. godine i isporučeni Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu, u Holandiji.
Ne zbog slučaja Klapuh, već zbog drugih zločina na teritoriji Foče.
Optuženi su da su učestvovali u kampanji VRS čija je svrha bila da se područje grada očisti od muslimana.
"U tome je kampanja bila uspješna. Očišćeno je čak i ime grada. Foča je preimenovana u Srbinje i sada se nalazi na teritoriji Republike Srpske. U njoj danas jedva da ima Muslimana“, navodi se u presudi.
Muslimani su do 1990-ih činili većinu stanovništva u Foči.
Kovač i Vuković negirali su krivicu.
Kovač je osuđen na 20, a Vuković na 12 godina robije zbog počinjenih zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
U slučaju Kovača, vijeće tribunala je utvrdilo da je silovao i prodavao djevojke, među njima i jednu 12-godišnjakinju.
"Na kraju ste je prodali kao da je predmet, svjesni da to gotovo sigurno znači da će je dalje seksualno zlostavljati i drugi muškarci".
Posebno se ističe da je dvije djevojke prodao za po 500 njemačkih maraka neimenovanim crnogorskim vojnicima 1993.
Vuković je osuđen, između ostalog, jer je silovao 15-godišnjakinju.
To je bila prva presuda Haškog tribunala za silovanje kao zločin protiv čovječnosti.
Vijeće tribunala je utvrdilo "da su pripadnici oružnih snaga bosanskih Srba silovanje koristili kao instrument terora".
Krajem novembra 2002. prebačeni su u Norvešku na izdržavanje kazni. Vuković je pušten 2008. godine, a Kovač 2013. godine.
Oni su pod američkim sankcijama.
Janjić je takođe trebalo da bude izručen Hagu, ali je prilikom hapšenja počinio samoubistvo.
Hapšenje po potjernici Crne Gore, ignorisanje rešenja
Crna Gora je, u međuvremenu, raspisala međunarodne potjernice za osuđenima.
Tako će srpska policija krajem decembra 2015. godine na graničnom prelazu Kotroman sa BiH uhapsiti Vukovića.
Vuković je na saslušanju kazao da je upoznat sa presudom u slučaju Klapuh i da ne želi da bude izručen Crnoj Gori.
"Ali mislim da sam zbog tog događaja odležao kaznu na koju sam osuđen presudom Haškog tribunala, tako da nema osnova da mi se ponovo sudi za već presuđenu stvar", naveo je on 26. decembra 2015.
Sudija mu istog dana određuje pritvor do donošenja odluke o izručenju navodeći da bi "eventualnim puštanjem na slobodu mogao da se nađe u bjekstvu".
Tribunal je u međuvremenu negirao da je Vuković odslužio kaznu za slučaj iz Crne Gore, ističući da mu se u Hagu sudilo za zločine u Foči.
Dokumentacija u koji je RSE imao uvid pokazuje da je beogradski Specijalni sud za ratne zločine marta 2016. godine konstatovao da su ispunjeni uslovi za njegovo izručenje.
Procedura obuhvata dva koraka - ispunjenost uslova koje daje sud i rješenje kojim se dozvoljava izručenje koje daje ministar.
Međutim, da je "rješenje kojim je dozvoljeno izručenje Vukovića Crnoj Gori dostavljeno ministru na potpis krajem aprila, ali još nije potpisano" navodi se dopisom Ministarstva pravde Srbije Specijalnom sudu od 15. juna 2016. godine.
Ministar u to vrijeme bio je Nikola Selaković. On je odbio da objasni zašto nije potpisao ovo rešenje.
Kako se približavao datum isticanja jednogodišnjeg ekstradicionog pritvora, sudija je sastavio službenu bilješku koja sadrži izjavu Vukovića.
"Moja namjera je da se zajedno sa braniocem odmah poslije Božića javim Višem sudu u Podgorici, jer sa ovim šta sam tražen nemam veze", naveo je Vuković 22. decembra 2016. godine.
Narednog dana, 23. decembra, iz Specijalnog suda upućen je poziv Ministarstvu pravde, uz obavještenje da kroz dva dana Vukoviću ističe pritvor, pokazuje dokumentacija suda u koju su imali uvid novinari RSE.
"Rješenje kojim se odlučuje o izručenju Vukovića dostavljeno je kabinetu ministra pravde prije 5-6 dana, a pomoćniku ministara poslata bilješka da pritvor okrivljenog ističe 25. decembra", odgovor je iz Ministarstva, pokazuje dokumentacija.
Međutim, nakon godinu dana pritvora, 25. decembra 2016. godine, Specijalni sud donio je rješenje o ukidanju pritvora, a Vuković odmah pušten na slobodu.
U obrazloženju je navedeno da više ne postoje uslovi za primjenu mjere pritvora, zato što po zakonu traje do godinu.
U vreme isticanja pritvora Vukoviću ministarka pravde bila je Nela Kuburović Kisić. Ona je odbila da odgovori na pitanja novinara RSE o tome zašto nije potpisala rješenje o ekstradiciji.
Ministarstvo pravde Srbije do objavljivanja teksta nije odgovorilo na upite novinara RSE o tome zašto odluka u ovom predmetu nije donijeta u zakonskom roku, odnosno da li je donijeta u međuvremenu.
Posljednji podatak o tome da nema odluke u ekstradiciji saznajemo iz spisa predmeta.
"Do danas nije odlučeno o izručenju okrivljenog Vukovića Crnoj Gori", navodi se u bilješci koju potpisuje sudija 4. aprila 2019. godine.
Dvije urgencije Beogradu
Iz Ministarstva pravde Crne Gore su kazali za RSE da su urgencije srpskim kolegama slate 2018. i 2020. ali do danas nisu dobili zvanično objašnjenje "iz kojih razloga Vuković nije izručen".
Direktor Fonda za humanitarno pravo Nenad Golčevski napomenuo je da Srbija i Crna Gora imaju i ugovor o izručenju, koji predviđa izručenje sopstvenih državljana i za krivična djela protiv čovječnosti.
"Tako da u tom smislu ni posjedovanje državljanstva Srbije ne bi bilo prepreka za izručenje", kazao je on za RSE.
Dodao je da je bilo primjera da Srbija izruči strane državljane zemalja regiona.
A pozivajući se na Evropsku konvenciju o prenosu postupka u krivičnim stvarima, crnogorsko Ministarstvo se oktobra 2022. godine obratilo Ministarstvu pravde BiH radi izdržavanje kazne osuđenih.
Ministarstvo BiH je krajem istog mjeseca odgovorilo crnogorskim kolegama da im "nije razumljivo" šta se od njih traži i na koje osobe se to odnosi - "odnosno da nijesu precizirani osobni podaci okrivljenika".
Sporazumi dvije države ne predviđaju mogućnost izručenja vlastitih državljana zbog ratnih zločina, ali predviđaju mogućnost ustupanja izvršenja izrečenih kazni zatvora i postupaka zbog krivičnog djela ratnog zločina. To se ne odnosi na slučajeve u kojima je odluka suda donijeta u odsustvu okrivljenog.
Takav je slučaj sa odlukom crnogorskog Višeg suda iz 1996. godine.
Gdje je završio Vuković
Međunarona policijska organizacija INTERPOL je jula 2021. godine objavijestila crnogorske vlasti da Vuković boravi u Foči, u kojoj je, prema presudi Haškog tribunala, počinio mučenja i silovanja.
RSE je utvrdio da je u biračkom spisku 2020. i 2022. bio upisan na adresi koja je udaljena oko 300 metara od stanice policije i sjedišta gradskih vlasti.
Štaviše, iz dokumenta Opštinske izborne komisije se može vidjeti da je na izborima 2020. godine bio član biračkog odbora.
On je u telefonskom razgovoru odbio da odgovara na pitanja RSE.
I Kovač je bio u biračkom spisku za izbore 2020. godine.
Iste godine je, prema podacima koje je Osnovni sud u Foči dostavio RSE, preminuo jedan od osuđenih, Zoran Simović.
Osuđeni Janjić je 2000. počinio samoubistvo.
Ni riječi u udžbenicima, mladi ne znaju za Klapuh
Komentarišući postupanje Srbije, koordinator Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) Marko Vukčević kazao je za RSE da je "jasno da ovakvo ponašanje Beograda prati politku koja zaboravlja žrtve i guši svaki oblik kulture pamćenja".
Ovakav postupak, prema njegovim riječima, šalje poruku da još nema spremnosti za suočavanje sa ratnom prošlošću.
"Jasne su politike revizionizma, kojima pokušavaju da se zaborave ili izvrnu čak i sudski utvrđene činjenice".
U znak sjećanja na stradanje porodice Klapuh, predstavnici YIHR godinama polažu cvijeće na mostu kod Plužina.
Za ovaj ratni zločin nije ustanovljen dan sjećanja, nije označeno mjesto stradanja, te nije podignuto spomenik obilježje.
YIHR će ove godine podnijeti inicijativu za postavljenje spomen obilježja.
Od ratnih zločina sa ovih prostora, njihovo istraživanje pokazalo je da mladi u Crnoj Gori najmanje znaju upravo o slučaju Klapuh.
Manje od petine mladih (19,7 odsto) je uopšte čulo za ovaj ratni zločin.
Za to nisu imali prilike da uče u školama. Iz crnogorskog Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva potvrdili su za RSE da u udžbenicima istorije za osnovne i srednje škole nema riječi o ovom zločinu.
Članovi porodice sahranjeni su na privremenom groblju u Nikšiću.
Vukčević poručuje da je bitno da država, uz dogovor sa porodicom, konačno sahrani posmrtne ostatke Hasana, Feride i Sene Klapuh.
