Piše: Michael Scollon
Iran želi da gradi dugogodišnje savezništvo sa Sirijom, ali postignuća Teherana u širenju uticaja u arapskoj zemlji ugrožavaju jedan od primarnih ciljeva Irana koji je da ostane izvan vatrene linije u ratovima u sjeni na Bliskom istoku, piše redakcija Radio Sloboda Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Kao što je iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amir-Abdollahian rekao ranije u februaru tokom posjete Damasku povodom godišnjice Islamske revolucije 1979. godine, Teheran smatra Siriju prvom linijom svoje "osovine otpora", labave mrežu saveznika i militantnih grupa koje podržava Teheran protiv Izraela i Sjedinjenih Američkih Država.
Nakon sastanka 11. februara s najvišim sirijskim zvaničnicima i predsjednikom Basharom al-Assadom, Amir-Abdollahian je naglasio važnu ulogu Damaska u suprotstavljanju svojim neprijateljima i uspostavljanju "stabilnosti i sigurnosti" u sve nestabilnijoj regiji.
Međutim, iako je iranski glavni diplomata naveo trenutni rat u Gazi kao poziciju snage za osovinu i podsticaj za povećanu saradnju sa Damaskom, posmatrači i medijski izvještaji sugerišu da direktni kontraudar protiv iranskih interesa i osoblja u Siriji tjera Teheran da preispita svoj pristup.
Veza koja traje generacijama
Iran je decenijama ulagao znatna sredstva u odnose sa Sirijom kao dio napora šiitske Islamske Republike da izveze svoju revoluciju širom arapskog i muslimanskog svijeta.
"Iran je napravio veliki prodor kod Hafeza al-Asada, oca trenutnog lidera Sirije, kada su izdali vjersku odluku da su Alaviti, religija vladajuće porodice, proglašeni ortodoksnim, ili prihvatljivom sektom šiizma", kako kaže Thanassis Cambanis, direktor američke fondacije Century Foundation.
Ova odluka bila je prvi korak u "stvaranju dubokog, generacijskog, državnog odnosa između Irana i Sirije", rekao je Cambanis.
Veze su se dodatno ojačale tokom rane vladavine Bashara al-Assada nakon invazije SAD na Irak 2003. godine.
"Asad je bio relativno mlad lider, strahovao je od invazije SAD, i otkrio je da ga jače partnerstvo u koordinaciji sa Iranom čini sigurnijim u njegovoj bazi moći, i također sigurnijim u vezi sa prijetnjom neke vrste američkog, ili američki orkestriranog projekta promjene režima", rekao je Cambanis.
Taj ulog izgleda da se isplatio i Iranu i sirijskoj vladi.
Asad ostaje čvrsto na vlasti uprkos nastavku građanskog rata u Siriji, u kojem je Iran vojno intervenisao 2013. godine, uglavnom kako bi spriječio Asadovo svrgavanje od strane opozicije koju podržavaju Sjedinjene Države.
Teheran je, s druge strane, uspio značajno povećati svoj uticaj u Siriji bez održavanja značajne vojne prisutnosti, tako što je rasporedio stotine oficira Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC) kako bi regrutovali i obučili desetine hiljada lokalnih i stranih šiitskih boraca.
"Stvarni broj snaga IRGC-a je veoma ograničen", rekao je Hamidreza Azizi, saradnik Njemačkog instituta za međunarodne odnose i sigurnost u Berlinu, dodajući da veći dio borbe u Siriji obavljaju Afganistanci u brigadi Fatemiyun i Pakistanci u brigadi Zainabiyn, kao i iračke milicije.
Iran je također uspostavio kopneni koridor koji ga povezuje s Levantom, koji je Azizi opisao kao "logističku okosnicu osovine otpora".
Pored Irana, Sirija je jedini drugi državni akter u osovini.
Koridor Iran "koristi za slanje oružja i opreme (libanskom) Hezbolahu", rekao je Azizi, misleći na militantnu grupu koju je IRGC oformio a koja je od početka rata u Gazi obrušila rakete na Izrael.
Također se koristi "da bi se olakšalo raspoređivanje trupa s obje strane iračko-sirijske granice", za koju je Azizi rekao da je u suštini postala arena operacija proiranskih milicija.
Uspjeh u Siriji
Počevši od 2018., pobjede u sirijskom građanskom ratu omogućile su Iranu da smanji prisutnost IRGC-a, rekao je Azizi, zamijenivši ih sa stranim plaćenicima i lokalnim borcima koje je obučavao i koji su sve više integrisani u sirijske oružane snage. Za razliku od perioda s početka rata koji je izbio 2011., dodao je Azizi, većinu regrutovanja i obuke snaga u Siriji IRGC je prepustio Hezbolahu.
Uspjesi u Siriji također su omogućili Teheranu da ojača svoje odbrambene kapacitete protiv mogućnosti napada Izraela na iransko tlo.
"Nakon što je Iran postigao strateške ciljeve osiguranja opstanka Asadovog režima i kopnenog koridora, IRGC je definisao novi cilj uspostave novog uspavanog fronta protiv Izraela duž izraelsko-sirijske granice", rekao je Ali Alfoneh, viši saradnik na vašingtonskom Institutu arapskih zaljevskih država. "Svrha uspavanog fronta je zakomplikovati izraelske kalkulacije ako jevrejska država odluči bombardovati iranska nuklearna postrojenja."
Sve vrijeme, Iran vrši pritisak na Izrael i Sjedinjene Američke Države, držeći se svog ključnog cilja da izbjegava direktni rat, pri čemu su posrednici borci koje je Teheran obučavao i opremio, sproveli većinu osvetničkih napada u Siriji.
"Budući da ni Sirija ni Iran nisu zainteresovani za direktan rat protiv Izraela, tri države su svojim djelovanjem dogovorile pravila igre: IRGC-ovi 'potrošni' saveznici, poput Afganistanaca, kopaju duboke rovove i tunele duž izraelske granice, Izrael bombarduje položaje; Iran ne uzvraća Izraelu; a Asadov režim ostaje posmatrač", rekao je Alfoneh u pisanim komentarima.
"Sva tri aktera i dalje se u velikoj mjeri pridržavaju ovih pravila, koja ostaju na snazi uprkos ratu u Gazi, a SAD se niti hoće niti žele petljati u ovu igru", napisao je Azizi.
Prekršena pravila
To ne znači da se ta neizgovorena pravila ne krše nakon izbijanja rata u Gazi izazvanog napadom na Izrael 7. oktobra koji je izvela palestinska militantna grupa Hamas, koju Sjedinjene Države i Evropska unija smatraju terorističkom organizacijom.
Izraelska odmazda velikih razmjera u Gazi podstakla je napade osovine otpora u znak solidarnosti sa svojim partnerom Hamasom i u ime palestinskog cilja.
Hezbolah je predvodio borbu protiv Izraela, dok su pobunjenici Huti u Jemenu, koje podržava Iran, pokrenuli napade na Izrael i američke pomorske snage u Crvenom moru. Snage koje podržava Iran napale su američke snage na Bliskom istoku, uključujući napad dronom koji je pokrenula iračka milicija, u kojem su u januaru u Jordanu ubijena tri američka vojnika.
U Siriji su američke snage stacionirane u cilju suprotstavljanja ekstremističkoj grupi "Islamska država", redovno napadane od početka rata u Gazi, uključujući napad dronom 5. februara u kojem su ubijene kurdske trupe američkih saveznika u najvećoj američkoj bazi u Siriji, koja se nalazi u istočnoj provinciji Deir al-Zur.
Usred povećanih tenzija, Teheran nije uspio izbjeći direktnu odmazdu za otvorenu podršku svojim posredničkim snagama i partnerima, a iranske lokacije i osoblje u Siriji teško su pogođeni.
Od decembra, više od deset komandanata i oficira IRGC-a, koji su službeno poslati u Siriju kao savjetnici, ubijeno je u napadima u i oko Damaska za koje je okrivljen Izrael. Među ubijenima je i general Sayyed Razija Musavi, viši savjetnik IRGC-a i jedna od najuticajnijih iranskih vojnih ličnosti u Siriji.
A Sjedinjene Države su, u znak odmazde za napad na njihovu bazu u Jordanu, početkom februara direktno napale lokacije IRGC-a i milicije koje podržava Iran s obje strane sirijsko-iračke granice.
I Sjedinjene Države i Iran tvrde da ne žele rat. A u Siriji, rekao je Cambanis, postoje "određena pravila puta koja su u suštini osmišljena da stvaraju korisne fikcije kako SAD i Iran ne bi završili u direktnom sukobu jedni s drugima".
Međutim, od napada Hamasa na Izrael 7. oktobra, rekao je Cambanis, "toliko snaga napadaju jedna drugu na sirijskoj teritoriji da je zaista lako napraviti grešku ili pogrešnu procjenu koju niko nije želio".
Vrijeme preraspoređivanja?
Nakon ubistava Musavija i drugih članova visokog osoblja IRGC-a, ekskluzivni izvještaj Reutersa ranije ovog mjeseca citirao je više izvora u kojima se navodi da je Iran smanjio raspoređivanje svojih viših oficira i da će se više oslanjati na savezničke šiitske milicije kako bi se održao iranski uticaj u Siriji.
Azizi je rekao da je ranije, ako bi Iranci bili ubijeni kao rezultat izraelskih napada u Siriji, to u suštini otpisano kao kolateralna šteta.
"Ali sada su oni mete", rekao je Azizi. "I to je ono što se tiče Irana, posebno nakon ubistva Musavija."
Međutim, dok ubistva ukazuju na promjenu strategije Izraela koja u najmanju ruku "zahtijeva od iranske strane da promijeni taktiku", Azizi je sugerisao da se preraspoređivanje više odnosilo na pokušaj utvrđivanja mogućih curenja podataka koji su možda omogućili Izraelu da povuče svoje oficire i preispitivanje načina na koji Iran će koristiti svoje osoblje u budućnosti.
Cambanis je izrazio skepticizam da će Iran ikada povući svoje savjetnike u Siriji i prepustiti njihove odgovornosti milicijama koje su obučavali.
"Imaju oficire koji govore arapski, koji su proveli decenije obilazeći različite položaje u Siriji i drugim arapskim zemljama. Imaju lokalno znanje, dugoročne odnose s lokalnim komandantima", rekao je Cambanis. "Oni će nastaviti taj model."
Facebook Forum