Hrvatska zajedno sa Slovenijom i Italijom sudjeluje u projektu "Dolina vodika Sjeverni Jadran", posvećenom lancu primjene "obnovljivog" vodika kao energenta.
Plan je da 17 tvrtki u te tri zemlje u sljedećih šest godina u pilot-projektima proizvedu više od 5.000 tona vodika godišnje iz obnovljivih izvora, da ga skladište, distribuiraju i koriste.
Potpisivanjem 25 milijuna eura bespovratnih sredstava sufinanciranja projekta "Dolina vodika Sjeverni Jadran" (NAHV) od strane Europske komisije omogućeno je pokretanje projekta koji je okupio 37 subjekata u tri države.
Ciljevi su stvaranje tržišta obnovljivog vodika i dekarbonizacija, odnosno što veće smanjenje ugljičnog otiska, u skladu sa ciljevima europskog projekta zelene tranzicije.
Proizvodnja i primjena vodika
"Hrvatska ima strategiju primjene obnovljivog vodika, ali zbog nedostatka koordinacije nije se daleko odmakla – nitko ne kupuje aute na vodik jer nema punionica, a nema punionica, jer nitko nema aute na vodik", opisao je situaciju sa obnovljivim vodikom u Hrvatskoj za Radio Slobodna Europa (RSE) doajen bavljenja obnovljivim vodikom Frane Barbir sa Sveučilišta u Splitu.
"Doline vodika su europski pokušaj da se izbjegne ovo pitanje što je prije - jaje ili kokoš, odnosno hoćemo li prije raditi punionice, pa kupovati aute, ili obrnuto. One su zamišljene da se to radi odjednom. Dakle u projektu se mora proizvesti određena količina vodika – u ovom slučaju 5.000 tona godišnje, i moraju biti bar dvije primjene – ne samo u prometu nego i u nekoj od industrija", kaže profesor Barbir.
Za što se sve koristi obnovljivi vodik?
Iz Hrvatske u projektu sudjeluju Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Sveučilište u Rijeci i šest tvrtki. Kako je Hrvatska razmjerno mala zemlja, projekt pokriva cijelu njenu površinu, pa je najudaljenija tvrtka iz Hrvatske uključena u projekt "Nexe" iz u Dilja u istočnoj Slavoniji.
Predsjednica uprave jedne od šest tvrki koje sudjeluju u projektu njih, Active Solera, Ivana Chaux-Jukić kaže za RSE kako obnovljivi vodik ima mnogostruku mogućnost upotrebe.
"On se koristi direktno u transportu kao gorivo, kao sirovina u proizvodnoj industriji, odnosno može se koristiti direktno kao supstanca za sintezu, ali isto tako i kao zamjena zemnom plinu za grijanje peći, i za ostale proizvodne procese gdje je potrebna proizvodnja i toplinske i električne energije na licu mjesta", pojašnjava Ivana Chaux-Jukić.
Proizvodnja vodika iz neobnovljivog otpada
Active Solera razvija inovativne procese proizvodnje čistog vodika, odnosno vodika proizvedenog bez emisije ugljičnog dioksida.
"U našem-pilot-projektu kojim sudjelujemo u projektu Sjeverni Jadran je proizvodnja čistog vodika iz nereciklabilnog otpada na arhipelagu Cres – Lošinj. Kako osim konteksta dekarbonizacije industrije i proizvodnje čistog vodika arhipelag Cres – Lošinj ima i drugi problem – trošak odvoza nereciklabilnog otpada s arhipelaga, mi u ovom projektu zapravo rješavamo nekoliko problema odjednom", otkriva naša sugovornica.
U Europi postoji već nekoliko dolina vodika, ali sve one su unutar granica jedne zemlje.
"Ovo je prva transnacionalna dolina vodika", naglašava prva žena tvrtke Active Solera.
"Ovo je iznimna prilika za Hrvatsku i za ostale države koje sudjeluju u konzorciju za regionalni razvoj ekonomije vodika. Kako u konzorciju sudjeluju i tijela izvršne vlasti i akademska zajednica i industrija, to je prilika da se svi usuglase oko najboljeg smjera razvoja proizvodnje, transporta, pohrane i korištenja energije u obliku vodika", navodi svoja očekivanja Ivana Chaux-Jukić.
Hrvatska usvojila Strategiju za vodik do 2050.
U projektu sudjeluje i hrvatsko Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja.
Kako su za RSE pojasnili iz tog Ministarstva, "Republika Hrvatska je prepoznala značaj vodika u dekarbonizacijskom procesu i radi na razvoju gospodarstva zasnovanog na vodiku u Hrvatskoj, što je važan dio zelene energetske tranzicije i bitan faktor u ispunjavanju ciljeva Europske unije vezanih uz čistu energiju i smanjenje emisije stakleničkih plinova".
Iz Ministarstva podsjećaju da je Hrvatska u ožujku ove godine usvojila Hrvatsku strategiju za vodik do 2050. godine, čija će realizacija "doprinijeti tranziciji gospodarstva Republike Hrvatske u zeleno i napredno gospodarstvo, ali i smanjenju CO2 emisija u skladu s obvezama koje je Republika Hrvatska preuzela kao dio Europske unije s ciljem smanjenja utjecaja na globalno zatopljenje".
Nakon donošenja Strategije ubrzane su provedbene aktivnosti, a vodeći projekt je upravo "Dolina vodika Sjeverni Jadran", dodaju iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Hrvatske.
O 'Dolini vodika'
Vodeći partner u projektu je Holding Slovenske elektrane (HSE). Projekt će započeti 1. rujna ove godine i trajat će 72 mjeseca, a uključivat će 17 pilot-projekata na različitim lokacijama u sve tri zemlje partnera (Sloveniji, Hrvatskoj i Italiji).
Konzorcij na čelu s HSE-om uključuje 37 organizacija: tvrtki, sveučilišta, instituta i drugih javnih ustanova iz Slovenije, Hrvatske i Italije (Autonomne pokrajine Furlanije i Julijske krajine).
Projekt uključuje cijeli lanac primjene "obnovljivog" vodika, od proizvodnje preko skladištenja i distribucije, do njegove konačne primjene u različitim područjima, a osobito u industriji, kopnenom i pomorskom prometu. Na natječaju "Obzor Europe" ("Horizon Europe") Europske komisije proglašen je jednim od najboljih.
Planovi su - uspostava tržišta obnovljivog vodika na strani potražnje i na strani ponude, što će ga učiniti konkurentnim energentom budućnosti. Zahvaljujući uvođenju naprednih rješenja za primjenu vodika i razvojem znanja i infrastrukture projekt slijedi i druge ključne ciljeve iz Europskog zelenog plana.
To se posebno odnosi na dekarbonizaciju važnih industrijskih grana kao što su proizvodnja čelika, cementa i stakla i na održiva prometna rješenja povezana sa smanjenjem ugljičnog otiska.
Cilj je da na taj način projekat NAHV stvori cjeloviti ekosustav za prelazak na korištenje obnovljivog vodika što uključuje proizvodne i uslužne djelatnosti i potrebe kućanstava i građana.
Čelik, cement i staklo istaknuti su na razini cijelog projekta – Italija, Slovenija, Hrvatska, ali u Hrvatskoj zbog deindustrijalizacije unazad 30 godina ne predstavljaju strateški problem.
Što se Hrvatske tiče, ugljični otisak u proizvodnji željeza i čelika se zbog značajnog smanjenja obujma proizvodnje sa 43,8 kilotona u 1990. godini smanjio na 4,9 u 2020. godini. Ugljični otisak u proizvodnji cementa se sa 1.093,5 kilotona u 1990. godini povećao na 1.212,9 kt, a u proizvodnji stakla je zbog zatvaranja jedne od dviju tvornica stakla sa 43,2 kilotona CO2 u 1990. godini pao na 25,6 kt u 2020. godini.
Gotovo pola električne energije iz čistih izvora
Prema publikaciji "Elektroenergetska kretanja u Hrvatskoj 2022. godine" koju je objavilo specijalizirano udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), u Hrvatskoj u razdoblju 2018-2022. sustavno raste udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji, pogotovo vjetroeletrana i postrojenja na biomasu.
Prema podacima Hrvatske elektroprivrede (HEP) kao glavnog proizvođača i distributera električne energije u Hrvatskoj, u 2022. godini u Hrvatskoj su proizvedena 13.774 gigavatsata (GWh) električne energije.
U termoelektranama je proizvedeno 4.365 GWh, što je 31,69 posto, u Nuklearnoj elektrani Krško u Sloveniji, koja je u 50-postotnom vlasništvu Republike Hrvatske, 2.655 GWh, što je 19.27 posto, a u obnovljivim izvorima energije (hidroelektrane, solarne elektrane, postrojenja na biomasu, vjetroelektrane) 6.754 GWh što je 49.03 posto ukupne proizvodnje električne energije u Hrvatskoj.
Od toga na hidroelektrane otpada 4.915 GWh, što je 35,68 posto ukupno proizvedene energije, na druge obnovljive izvore energije u vlasništvu HEP-a 168 GWh, što je 1,38 posto ukupno proizvedene energije, a na druge obnovljive izvore energije u Hrvatskoj u vlasništvu drugih subjekata čiju je proizvedenu električnu energiju HEP otkupio - 1.671 GWh, što je 12,16 posto proizvedene električne energije.
To znači da je u vjetroelektranama, solarnim elektranama i postrojenjima na biomasu u 2022. godini proizvedeno 13,54 posto električne energije.
Prema istom izvoru, tijekom 2022. iz HEP-ovih termoelektrana, termoelektrana toplana i bioenergana u procesu proizvodnje električne energije ispušteno je 2.515,6 kilotona (kt) CO2.
Koliki je ugljični otisak Hrvatske?
Ugljični otisak (ukupna količina stakleničkih plinova koju izravno ili neizravno proizvede neka osoba, proizvod, tvrtka ili događaj) uključujući LULUCF sektor (korištenje zemljišta, promjena korištenja zemljišta i šumarstvo) u Hrvatskoj 1990. godine bio je 25,444,6 kt, a 2020. godine 18.450,6 kt.
Najveći doprinos emisiji stakleničkih plinova u 2020. godini imao je sektor energetike sa 65.3 posto, slijede industrijski procesi i uporaba proizvoda sa 15.9 posto, poljoprivreda sa 11.3 posto i gospodarenje otpadom sa 7.5 posto.
Ova struktura je, uz neznatne promjene, zadržana tijekom cijelog razdoblja 1990.-2020, navodi isti izvor.
Obnovljivi vodik samo je jedno od rješenja za niskougljični razvoj Hrvatske i smanjenje emisije stakleničkih plinova. Hrvatska je 2021. godine usvojila Strategiju niskougljičnog razvoja do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu, sa glavnim ciljem – smanjenje emisije CO2 do 2030. godine za 55 posto u odnosu na 1990. godinu.
Hrvatska elektroprivreda pomoću zajma Europske investicijske banke (EIB) gradi jedan vjetropark i pet solarnih elektrana, sa 130 milijuna eura iz istog izvora planira se postojeću termoelektranu-toplanu u Zagrebu zamijeniti novom koja će proizvoditi više energije, a manje zagađivati okoliš.
Osim javnog sektora, niz je domaćih i stranih investicija u vjetroparkove, a nedavno je liberalizirano zakonodavstvo kako bi se olakšalo postavljanje solarnih panela što širem krugu građana, zadruga i tvrtki.
U svibnju ove godine donesen je i Plan razvoja geotermalnog potencijala Republike Hrvatske do 2030. godine.
Geotermalna energija naziva se baznom obnovljivom energijom, jer elektrane mogu raditi s kapacitetom i do 95 posto i to kontinuirano 24 sata, a da pritom ne ovise o vremenskim uvjetima.
"Također, mogu nadomjestiti proizvodnju energije u nedostatku ostalih obnovljivih izvora energije pa se iz tog razloga za geotermalnu energiju veže pojam bazne obnovljive energije. Ekološki je čista, koristi toplinu iz podzemlja i smanjuje emisiju stakleničkih plinova (CO2) u okoliš", navodi se u Planu.
Aktualno se geotermalna voda eksploatira u energetske svrhe na sedam lokacija, a istraživanja se provode na daljnjih 16 lokacija.
Facebook Forum