U Hrvatskoj je, zadnjih godina, bilo na desetke građanskih prosvjeda, najviše zbog uzurpacije javnih površina i uništavanja prirode od strane privatnih investitora i njihovih političkih zaštitnika. Samo jedan prosvjed bio je uperen protiv ondašnje HDZ-ove vlasti.

U zemlji, u kojoj je gotovo pola stanovništva bez posla, na nedavno održanom protestu građana zbog nezaposlenosti, okupilo se jedva 200 ljudi. Na poslednjem protestu građana pod motom „Protiv lopovluka“, bilo ih je tek nekoliko stotina.

Iako Crna Gora, na prvi pogled, nema istoriju protesta, ipak postoje zabilježeni datumi kada su građani izlazili na ulicu. Obzirom na oskudne rezultate, postavlja se pitanje - da li dosadašnja iskustva na javnim protestima ukazuju na nedostatak građanske svijesti.

Veliki građanski protesti simbol su devedesetih godina prošlog veka u Srbiji. Sa motivom da se sruši režim Slobodana Miloševića, iz godine u godinu, ređale su se demonstracije i okupljanja širom zemlje. Završilo se petooktobarskim promenama.

Protesti u BiH su svakodnevnica. Štrajkuju radnici, bune se penzioneri, nezadovoljni su poljoprivrednici i sindikati. Razloga je mnogo, no istinskih građanskih protesta, sve do nedavno, bilo je malo ili su pak uspjeli okupiti tek mali broj nezadovoljnih.

Iako su u BiH protesti već godinama svakodnevni, građanski bunt tek je uzeo maha. Ni u susjednim zemljama masovan izlazak na ulice kao vid borbe za prava nije bio česta pojava, iako je donosio i političke prekretnice.

U BiH, uprkos određenim političkim krugovima koji znaju djelovati razjedinjeno, mladi i njihove organizacije rješavaju ona pitanja kojima bi se trebala baviti vlast. Često bez ikakvih odlikovanja i sa minimalnim džeparcom od države, mladi mijenjaju svijest bosanskohercegovačkog, ali i društva susjednih zemalja.

Europa je puno više zainteresirana za kulturnu suradnju mladih u regiji, nego li same države bivše Jugoslavije - upravo tako bi se moglo zaključiti po broju pokrenutih projekata i njihovom financiranju – ističu predstavnici nezavisne kulturne scene u Hrvatskoj.

Mladi stvaraoci u Crnoj Gori svjesni su važnosti saradnje i udruživanja sa kolegama i snagama u regionu. Mali kulturni prostor, kakav je crnogorski i veličina tržišta, motivišu ih da ne budu autistični, već da, za ono što rade, traže i priznanje u većoj sredini.

Odnosi opterećeni politikom i ratnom prošlošću potpuno su zanemarena kategorija kada se u vidu ima kulturna saradnja u regiji. U tome prednjači alternativna kultura, sa najviše mladih pobornika. Ipak, senku na to donekle baca neimaština, koja mlade sprečava da se upuštaju u stvaralačke avanture.

Zidovi podignuti devedesetih mladoj generaciji stvaralaca su gotovo nebitni. Podjele na kojima je politika tako ustrajno radila godinama, zahvaljujući umjetnicima mlade generacije, postaju gotovo nevidljive.

U medijima strane borce u Siriji često prikazuju kao teroriste ili džihadiste povezane sa Al Kaidom. Međutim, stvarnost je mnogo složenija. U mnogim slučajevima, oni u potpunosti prihvataju doktrinu džihada tek kada se nađu na ratištu.

Slučaj Rožajca, vehabije Adisa Salihovića, koji je zajedno sa Novopazarcem Eldarom Kundakovićem poginuo u Siriji, pokrenuo je pitanje koliko pripadnika tog pokreta iz Crne Gore ratuje u zemlji zahvaćenoj dvogodišnjim građanskim ratom i sa kojim motivima.

Zasad se samo nagađa kojim kanalima mladići iz Sandžaka odlaze u zonu u kojoj je od početka rata, prema podacima UN-a, stradalo više od 80.000 ljudi. Baš kao što se i nagađa ko ih je mogao inspirisati da se sa oružjem u ruci bore tako daleko od svoje zemlje.

Niko ne zna precizno koliko je iračkih volontera prešlo granicu da se bori u Siriji, ali je jasno da ih je sasvim dovoljno da linija kojom se vraćaju doma u kovčezima bude neprekidno otvorena.

Aslan Dukajev, urednik RSE za Čečeniju, kaže da su prvi izvještaji o učešću Čečena u ratu u Siriji počeli da stižu nakon pogibije sina jednog prominentnog vojnog zvaničnika te zemlje.

RSE ekskluzivno istražuje: o učešću dobrovoljaca sa Balkana u već više od dvije godine dugom sukobu u Siriji. O njima se uglavnom nije mnogo znalo do vijesti o prvim pogibijama. Koliko ih je u Siriji i šta su njihovi motivi?

Odluku o odlasku u rat u Siriju nije bilo lako doneti, ali to sam uradio samo zbog Alaha, kako bi pružio lični doprinos, kaže za RSE kosovski Albanac, bivši borac u Siriji.

Najviše stranih boraca u Siriju dolazi iz arapskih zemalja, ali su sve učestaliji izveštaji da se među njima nalaze i evropski muslimani. Stručnjaci upozoravaju da Sirija može biti nova tačka okupljanja militanata.

Mladi na Kosovu posećuju biblioteke, bilo javne, bilo fakultetske, ali čitaju samo ono što im je neophodno za studij. Ima i onih koji se oslanjaju samo na Internet. Visoke cene knjiga jedan su od razloga njihova nečitanja.

Bosna i Hercegovina, kao i u većini drugih oblasti, značajno zaostaje i u primjenama novih tehnologija, pa tako i u procesu digitalizacije bibliotečnog fonda. Paralelno, razmjerno je malen broj elektronski pismenih ljudi, koji su okrenuti internetskoj ponudi.

Knjiga je u Crnoj Gori sve manje popularna, naročito kod mladih. Opšti je zaključak da su tome najviše krivi Internet i društvene mreže, gdje mladi uglavnom troše svoje vrijeme. Književnici međutim kažu da i danas ima interesa za dobrom knjigom.

Prema posljednjim istraživanjima u Hrvatskoj, besplatne elektronske knjige čita 11 posto ljudi. To je još uvijek daleko od ozbiljne konkurencije štampanim izdanjima. No, bez obzira u kojem se obliku knjiga pojavljuje, najveći je problem što se malo čita.

Čitanje elektronskih knjiga u zemljama regije još nije bacilo u zapećak štampana izdanja, ali bez obzira u kojem se obliku knjiga pojavljuje, najveći je problem što se malo čita, ocjena je iz naše Teme sedmice.

Uprkos sumornim prognozama o sudbini knjige u vremenu novih tehnologija, u Srbiji se i dalje čita. Štampane knjige čitaju svi, školovani ali i oni bez visokog obrazovanja, dok su one elektronske za većinu još nova praktična moda koju najviše prate mladje generacije.

Građani na Kosovu kažu da na tržištu ne postoji veliki izbor zdrave hrane, a iz civilnog društva optužuju nadležne institucije da ne informišu građane na pravi način o kvaliteti hrane.

U Hrvatskoj je sve veći interes za eko proizvodima, sve ih je više na tržištu, no, za većinu ljudi, i dalje su preskupi. Stručnjaci upozoravaju i na nedovoljnu edukaciju, ali priznaju da, s padom standarda, na žalost, pada i svijest o važnosti zdrave hrane.

Iako će najčešće reći da se hrane dobro, građani Crne Gore se u najvećem broju ne hrane zdravo. Razlozi za to su, između ostalog, privrženost domaćoj hrani: siru, pršuti i kobasici, uz odsustvo svijesti o visokom nivou masti i soli.

Uprkos tome što Srbija važi za državu u kojoj se proizvodi organska hrana, svega delić njene poljoprivrede orijentisan je ka tome, dok skromni kućni budžeti pored svesti da bi trebalo zdravije da se hrane, većini građana uskraćuju tu mogućnost.

Na bosanskohercegovačkom tržištu prisutna je raznovrsna hrana. Pored certifikovanih proizvoda na rafovima pijaca i supermarketa, plasira se i roba diskutabilnog kvaliteta.

Na Balkanu se često daje primat gurmanskoj hrani, ali koja, kod onih koji je redovno konzumiraju, izaziva zdravstvene probleme. Sve više građana nastoji da se hrani zdravije, tako što nabavljaju namirnice uzgajane prirodnim putem.

U Hrvatskoj je renutno dobro kupovati, ali ne i prodavati umjetnine - ističu zagrebački galeristi i umjetnici. Najtraženiji su hrvatski autori XX stoljeća, ali i mlada generacija slikara izraženog kolorita i apstraktnih motiva.

Crna Gora prepoznatljiva je po svojim slikarima i jakoj likovnoj tradiciji. Istovremeno, riječ je o malom tržištu, ograničene financijske moći, bez opće likovne kulture, pravila i kontinuiteta.

Tržište umetnina u Srbiji trpi sve posledice tranzicije i lošeg ekonomskog stanja i mahom je u rukama privatnih kolekcionara, kojima to omogućuje da diktiraju pravila igre.

U BiH su, zbog opće krize, malobrojni oni koji će izdvojiti novac za vrijedna umjetnička djela. Postoji „crno tržište”, koje se počelo razvijati još tokom ratnih godina, kada su ukradena brojna umjetnička djela.

Prodaja ukradenih slika, kao i kopija, postaje sve unosniji posao u regiji. Neki poznavaoci prilika za RSE kažu da je to jednako „unosan“ posao, kao i trgovina narkoticima.

U Hrvatskoj, za manje od dva mjeseca novoj članici EU, je samo 35 posto mladih zainteresovano za politiku, a čak 65 posto je ravnodušno ili nezainteresovano, pokazuje to najnovija istraživačka studija „Mladi u vremenu krize“.

U Crnoj Gori je moć, danas mahom u rukama onih zrelijih godina. No ipak ima mladih ljudi koji se bave politikom i žele da govore o motivima koji su ih „gurnuli“ u tom pravcu.

Veliki broj mladih u Bosni i Hercegovini na pomen politike odmahuju rukom. Ne vjeruju da mogu promijeniti postojeće stanje, ali ni da mogu dobiti šansu za političkim djelovanjem.

Dok mladi, koji su aktivni u partijama, tvrde da ih vode želja za promenama ili ideologija, većina omladine, eventualni politički angažman, vidi kao šansu za posao i uspeh u životu.

Mnogi političari u regionu rado bi zaboravili svoje prve mladalačke korake u politici. U Temi sedmice istražujemo da li mladi na Balkanu učešće u političkom životu posmatraju kao borbu za ideale ili za lične interese.

U Hrvatskoj postoji oko sto neovisnih kazališta i više stotina nezavisnih udruga različitih umjetničkih izražaja. Grčevito se bore za javni prostor i transformaciju postojećeg kulturnog sustava.

Na alternativnoj sceni Crne Gore sve je više mladih koji traže prostor za svoj umjetnički izraz. No, „alternativci“ su i dalje na margini , jedva opstaju i žive od projekta do projekta.

Beograd već nekoliko decenija važi za veoma značajno mesto na mapi takozvane podzemne scene regiona, koja i u današnje vreme ima svoju stalnu i posvećenu publiku.

Oslikati stvarnost Bosne i Hercegovine, možda je najbolje pošlo za rukom mladim muzičarima. Bez imalo kočnica, prepričali su kuda ih vodi aktualna politika.

Koliko je alternativa u kazalištu, na filmu, u književnosti, muzici prostor generacijskog izražavanja, što poručuje i kako se održava u ekonomskoj krizi - analizirali smo u Temi sedmice.

Za razliku o administrativnih i privrednih pitanja koje Hrvatska treba da reguliše sa BiH, Hrvatska sa Srbijom ima i određenih otvorenih političkih pitanja. No kruna na putu evrointegracija Hrvatske Srbiji ostavlja prostor za ekspanziju trgovine u regionu.

BiH je sa zakašnjenjem počela sa pripremama za ulazak Hrvatske u EU. No, u posljednja četiri mjeseca ipak su neki pomaci napravljeni. Jedan od prioritetnih uslova je završetak graničnih prijelaza Bijača i Gradiška preko kojih će BiH moći izvoziti svoje proizvode.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, Europa 1. srpnja stiže na granice Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Iako to još uvijek neće biti „tvrda“ šengenska granica, na snagu stupaju viši standardi i nova regulativa u putničkom i robnom prometu.

Ulazak Hrvatske u EU prvog jula ove godine, za ovu zemlju će predstavljati važan istorijski događaj, ali i za cijeli region Zapadnog Balkana. Promjene su uglavnom administrativno-ekonomske prirode ali ima i političkih.

U Crnoj Gori nema kineskih investicija, ali je veoma moguće da će ih biti u skorijoj budućnosti. Uprkos ekstremnih razlika u veličini teritorije, ali i ekonomskih pokazatelja, u međuvremenu su preduzeti određeni koraci kako bi se intenzivirala ekonomska saradnja dvije zemlje.

U Hrvatskoj još nema kineskog kapitala i dosad nije zabilježeno nijedno direktno ulaganje, iako interes postoji s obje strane, a Kinezi su naročito zainteresirani za hrvatske luke i željeznicu - potvrđuju u hrvatskom Ministarstvu poduzetništva i prometa.

Privredna saradnja BiH i Kine do sada je uglavnom bazirana na uvozu kineske robe. Nakon rata, BiH im je bila interesantna i za doseljavanje, ali zbog stalne ekonomske krize i sve nižeg standarda stanovništva u BiH, Kinezi su odlučili potražiti sreću u drugim zemljama.

Kina investira na stotine milijardi dolara, od Afrike preko Južne Amerike do Evrope, dovodeći u pitanje višedecenijski primat ključnih zapadnih ekonomija. Gde je tu šansa zemalja regije, analizirali smo u Temi sedmice.

Brojni su mladi iz Bosne i Hercegovine, koji su u inostranstvu uspjeli u oblastima kojim se bave i tamo bili uspješni, svoju karijeru nastavili u BiH. Ni složena politička situacija, ni teške ekonomske prilike nisu ih obeshrabrile u namjeri da se vrate.

Najveći broj mladih u Srbiji ne vidi budućnost u svojoj zemlji, zbog čega je i u posljednjoj deceniji nastavljen trend odlaska školovanih ljudi u inostranstvo. Polovina mladih u Srbiji je bez posla, a zbog ekonomske krize, perspektiva im je sve lošija.

U EU je gotovo 27 milijuna nezaposlenih i sve je manje bitno gdje je posao, važno ga je imati. Da li bi mladi Beograđani za poslom išli u provinciju, Albanci u Beograd, Zagrepčani u Zagoru?

U Crnoj Gori ukorijenjen je strah od promjene, drugačijeg ili nepoznatog. Taj strah, ukazuju stručnjaci, generira brojne predrasude. I posljednja istraživanja govore o visokom stepenu socijalne paranoje, nepovjerenja u ljude i očajničkoj potrebi za sigurnošću u životu.

Hrvatska je puna predrasuda, osobito prema određenim etničkim zajednicama, najviše Romima i Srbima. Potom na red dolazi gay populacija. Međutim, ovaj put govorimo o predrasudama prema invalidima.

Kosovsko društvo bi najradije da se tema silovanih žena zaboravi. Pre svega zbog užasno razvijenih predrasuda da je seksualno zlostavljana žena zapravo sramota, ne samo za porodicu, nego i naciju.

Ateisti su manjina u današnjoj Bosni i Hercegovini. Stoga su, kao uostalom i sve manjine, suočeni sa predrasudama. Zbog čega se na one koji ne vjeruju u BiH danas gleda drugačije, razlozi su mnogobrojni.

U Srbiji se s predrasudama suočavaju pripadnici nacionalnih manjina, pre svih Albanci i Romi. Porazna statistika ne zaobilazi ni Hrvate ili Jevreje. Mnogi srednjoškolci osećaju netrpeljivost prema ljudima drugih nacionalnosti.

Badava svi mediji masovne komunikacije, predrasude bujaju i na njih nije otporno niti jedno društvo, pa tako ni balkanske države u kojim vladaju predrasude prema nacijama, ateistima, pa čak i invalidima.

Možda u najmanjoj mjeri, ali raspad Jugoslavije i nekadašnjeg zajedničkog jezika, te poljuljani identiteti, imali su svoje posljedice i u Crnoj Gori. Čitavu konfuziju, i to u posljednje vrijeme, političari su napravili oko naziva jezika u školama.

Prema Ustavima BiH i entiteta, jezici konstitutivnih naroda su ravnopravni, a u onim dijelovima države gdje je jedan konstitutivan narod većinski, obično dominiraju i jezik i pismo tog naroda.

U Srbiji živi više od 30 manjinskih zajednica bogate kulturnim, jezičkim i verskim nasleđem. Međutim, umjesto da prednosti takvog bogatstva promovišu, gotovo svakodnevno, država pokazuje nedovoljnu osetljivost i nezrelost po ovom pitanju.

Pravo na dvojezičnost u Hrvatskoj zasad se najviše poštuje u Istri, gdje živi italijanska nacionalna manjina, a najmanje u područjima gdje žive Srbi. Zbog ratnih rana i sukoba 90-tih, ćirilica u Hrvatskoj ni danas nije dobrodošla.

Jezici i pisma su sigurno među najkorisnijim i najboljim stvarima kojima čovjek uopšte može da raspolaže, no na Balkanu se ta prednost od početka 90-tih do danas pretvorila u svoju suprotnost i to traje do danas.

Turska je, u 2012., s uloženih 80 milijuna eura, bila na trećem mjestu po direktnim ulaganjima u Hrvatsku, a ove je godine čak druga. Istovremeno, aktualni su razgovori s Quatarom o ulaganjima u termo i hidrocentrale, a posebno u LNG terminal na Krku.

U Crnoj Gori je sve više investicija iz islamskih zemalja: Egipta, UAE, Katara, Turske, Azerbejdžana... Iako ima ulaganja u industriju, očigledno je da je za kapital iz tih dijelova svijeta, bar kad je o Crnoj Gori reč, najprivlačniji - turizam.

Ako bi se ostvarila obećanja najviših državnih zvaničnika Srbija, koja je ponovo ušla u recesiju, ove godine bi mogla da doživi pravi investicioni bum, između ostalog i zbog mogućeg priliva novca iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske.

BiH se do sada ne može pohvaliti većim ulaganjima u privredu iz islamskih zemalja poput Katara, Kuvajta, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Malezije. U proteklih 20 godina te zemlje više su novca donirale za izgradnju vjerskih objekata i slične namjene.

Obzirom na sve praznije budžete i sve veću nezaposlenost, sve zemlje Zapadnog Balkana teže članstvu u EU, nastoje da dođu do preko potrebnog kapitala i na drugim stranama, ocena je iz naše Teme sedmice.

Uz 8. mart govorimo o dvije heroine. Gordana Zbiljić ,jedina žena drvoseča u Topličkom okrugu, na jugu Srbije, živi u sele Prebreze. Užičanka Neda Popović, jedina je žena autodizaličar u Srbiji.

Emancipacija nije mit, 'obitelj ili karijera' nije dilema, ali u ekonomskoj krizi, na žalost, žene prve nastradaju – ističe najprevođenija hrvatska književnica, publicistica i feministica Slavenka Drakulić.

Marijana Kadić – Bojanić je majka troje djece. Novinarka je, trenutno na dužnosti pomoćnika urednika TV „Vijesti”. Posvećena je porodici i poslu i uvijek nađe vremena za brojne društvene akcije. Država i društvo, kaže, ne pomažu puno zaposlenim majkama.

U povodu Međunarodnog dana žena u Temi tjedna govorimo o ženama koje uspijevaju povezati posao i majčinstvo. Naše priče govore o ženama raznih zanimanja - od rudarki, drvosječa, pa do novinarki i književnica.

Invalidi ne postoje. Sve je to u glavi čovjeka, kaže u razgovoru za naš Radio, Hiljmnijeta Apuk, ekonomistica i pravnica, rođena s disproporcionalno niskim rastom koji je nije spriječio da uspije u životu i dođe i do UN-a.

U BiH, osobe s posebnim potrebama nisu zaštićene na adekvatan način, a velik broj njih najčešće nije ni zaposleno. Ipak, pronašli smo ljude koji su pokazali da hoće i mogu. Među njima su i međunarodno priznati umjetnici, slikari, sportisti, ekonomisti.

Zagrepčanin Stipe Splivalo godinama je već u kolicima, ali je po idejama i radnom elanu „pokretljiviji“ od mnogih koji hodaju na zdravim nogama. Uz grafički i web dizajn, Stipe je s grupom prijatelja, pokrenuo i prvi on-line putnički savjetnik za turiste invalide.

Željko Dimitrijević je evropski šampion u bacanju čunja i nosilac je zlatne medalje, te svetskog rekorda u toj atletskoj disciplini. Već dve decenije je u invalidskim kolicima, čime je i inače trnovita staza vrhunskih sportista, bila za Željka, još trnovitija.

Miroslavu Mimu Ivanović, 22-godišnju Kotoranku, slabovidost i bolest, od djetinjstva su vezali za invalidska kolica. No nije poklekla, nego se nastavila boriti. Svojim radom u Udruženju mladih s hendikepom ruši ukorijenjene predrasude o osobama sa invaliditetom.

Invalidi ne postoje, sve je to u glavi čovjeka, kažu za RSE osobe čiji su životi okruženi predrasudama, a oni niti su tužni, niti nesretni, već priznati umjetnici, sportisti, ekonomisti. Njihove priče donosimo u Temi sedmice.

Ovogodišni ZagrebDox otvara dokumentarac Nebojše Slijepčevića "Gangster te voli" o bračnom posredniku iz Imotskog. Redatelj Slijepčević je autor više međunarodno nagrađivanih filmova, a svaki od njih je, uglavnom, rezultat individualnog truda i novca.

U Crnoj Gori se na kulturu i dalje gleda kao na trošak, a ne kao prednost i kartu za civilizacijski napredak društva. Država se umjetnika sjeti, onda kada se oni ostvare i kada im kao brendovi zatrebaju za ličnu promociju.

Umetnici iz Srbije, uprkos nepovoljnom statusu i lošem odnosu nadležnih prema kulturi, beleže uspehe na internacionalnoj sceni. Samo u poslednjih nekoliko sedmica veliku pažnju i nagrade na više svetskih festivala pobrali su filmovi domaćih autora.

Kad se BiH u svjetskim medijima pojavila kao headlinese, onda je to zbog dva dijametralno suprotna razloga. Jedan su političari, koji 18 godina nakon rata nikako da zemlju „izvedu na zelenu granu”. A drugi briljantni pojedinci, po pravilu iz kulture i umjetnosti.

Blistavi trenuci umjetnika s područja zapadnog Balkana u svijetu, poput dodjele dva berlinska medvjeda za film Danisa Tanovića, česti su. Na žalost, to je rezultat vanserijskih napora pojedinaca, zaključak je Teme sedmice.

Dijalog između Beograda i Prištine će dovesti do normalizacije njihovih odnosa, kao i integraciju celog Balkanskog poluostrva u EU i NATO, kaže profesor na vašingtonskom univerzitetu Džordžtaun.

Postoje ohrabrujući znaci da bi u narednih nekoliko sedmica premijeri Srbije i Kosova Ivica Dačić i Hašim Tači mogli da ostvare napredak u pregovorima. Ukoliko se to ne desi, u EU mogu da kažu – ovo je beznadežan slučaj, kaže Žak Rupnik, politikolog sa Instituta za političke studije u Parizu.

Hrvatsko-kosovski politički odnosi dosegli su u proteklih pet godina iznimno visok stupanj uzajamnog povjerenja, ocjenjuju u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske. Na žalost, gospodarska, kulturna i ostala suradnja u samom je začetku.

Iako je čin priznanja nezavisnosti Kosova u Crnoj Gori prošao uz velike tenzije, ta situacija je vremenom izgubila na važnosti. Zvanična Crna Gora očekuje da crnogorska nacionalna manjina na Kosovu bude Ustavom definisana, nakon čega će uslijediti razmjena ambasadora.

BiH zbog politike Republike Srpske, koja podržava Srbiju, nije priznala Kosovo, a time ni kosovske pasoše i ostale lične dokumente. To umnogome građanima Kosova, koji danas žive u BiH komplikuje život.

Petu godišnjicu nezavisnosti Kosova Beograd je dočekao sa nekoliko susreta premijera koji su započeli dijalog i prvim simboličnim sastankom dva predsednika. Pomacima u briselskom dijalogu beleže se i prva poboljšanja na svakodnevnom, životnom planu.

Postoji veliki rizik od neuspeha i nacionalističke reakcije na bilo kakvo rešenje do koga se može doći tokom pregovora Beograda i Prištine, ocenjuje ekspert za Balkan Danijel Server.

Pet godina od proglašenja nezavisnosti Kosova nisu se ostvarili katastrofički scenariji da će to voditi novim sukobima na Balkanu. Naprotiv, moglo bi se reći da bi tenzije bile još veće da je zadržan prethodni status kvo.

Prema podacima Hrvatske narodne banke, Rusija se nalazi tek na 15-tom mjestu po obimu stranih ulaganja u Hrvatsku. Većina analitičara ocjenjuje da ruski kapital ima puno gora iskustva s hrvatskim administrativnim barijerama nego domaći radnici s ruskim investitorima.

Obzirom da su ruske investicije povezane sa politikom, kompanije iz ove zemlje do sada su sarađivale uglavnom sa jednim dijelom BiH, Republikom Srpskom, koja je otvorila i svoje predstavništvo u Moskvi. Dogovoreni su poslovi u vrijednosti od nekoliko milijardi evra.

Rusija je dosta ulagala u Crnoj Gori u proteklih desetak godina u raznim sektorima, od metalne industrije do turizma, a najvažnije od svih je privatizacija podgoričkog Kombinata aluminijuma, koja predstavlja okosnicu ruskog ekonomskog prisustva u Crnoj Gori.

Kupovina Naftne industrije Srbije, Beopetrola, Moskovske banke i ulazak na bankarsko tržište Sberbanke, neke su od ključnih ruskih investicija u Srbiji u poslednjih 13 godina, koje iznose skoro milijardu i po dolara, ne računajući izgradnju kraka gasovoda Južni tok.

Moskva je delimično promenila taktiku i sada preko investicija nastoji da utiče na zbivanja u pojedinim zemljama, pa čak i u Evropskoj uniji, pre svega preko novih članica koje zavise od ruskih energenata, kaže u intervjuu za RSE analitičar Jurij Fjodorov.

Evro-atlantske integracije smanjile su prostor za političko delovanje Rusije na Zapadnom Balkanu, ali je put ruskog kapitala olakšan zbog krize u evrozoni. Analizirali smo prati li investicije i politička agenda.

Marketinški stručnjak Teo Jurdana, otvorivši jednu od najpopularnijih slastičarni, obrnuo je uobičajenu hrvatsku priču: mlad, visokoobrazovan, otišao iz Hrvatske i uspio. Ovaj 34-godišnji Zagrepčanin jeste mlad i visokoobrazovan, vani školovan ali se - vratio u Hrvatsku i uspio.

Projektom nevladine organizacije Lady Sanija Murati uspela je pomoći, ne samo sebi i svojoj porodici, već mnogim ženama kojima je trebao posao. Zahvalnicu joj je uputila i lično Hillary Clinton.

U moru raznih švercera i „secikesa“ koji su se u posljednje dvije decenije domogli velikog novca, u Crnoj Gori se na prste mogu nabrojati ljudi koji su uspjeli svojim znanjem, idejom i hrabrošću. Jedan od njih je Željko Vidaković.

U Srbiji ne radi skoro trećina stanovništva, a država za taj problem nema rešenja. Zanatlija Radovan Rašković sam je sebi pomogao. U zlatiborskom kraju, prebogatom šumom, on se danas bavi, nekad uobičajenim, danas retkim poslom, proizvodnjom katrana.

Obitelj Muharemović iz naselja Ðugum u blizini Bratunca ostala je u ratu bez kuće i izbjegla iz svog kraja. Nakon što su se vratili, sve su obnovili i danas žive od proizvodnje mlijeka i uzgajanja povrća. Porodica Jusufović iz Srebrenice također.

Niste li umorni od loših vijesti, crnih hronika, kriminala, promašene privatizacije, obespravljenih radnika? Ako jeste, onda su priče naših reportera u Temi sedmice pravi melem za vašu dušu.

Moderna sredstva komunikacije su promijenila svijet koji se danas, čini manji nego ikad. Ipak, česta su upozorenja da moderna sredstva komunikacije imaju poguban uticaj na međusobne odnose, komunikaciju među ljudima i njihovu psihu.

Kako izgleda današnja komunikacija mladih u Srbiji, te šta znače skraćenice VCRS, ŠK i slične, zašto bi pojedini zabranili Facebook, a drugi, iako smatraju da je pisanje pisma romantično i lijepo, radije koriste dva mobilna telefona i tablet?

Uz uobičajene primjedbe stručnjaka na račun osiromašivanja jezika i pismenosti, mnogima, posebno u BiH, koja ima brojnu dijasporu, Internet i Skype komunikacija zapravo omogućavaju kontakt sa najbližima.

Digitalna tehnologija i novi mediji, osobito internet i mobilni telefoni omogućuju ljudima široku komunikaciju koja nadilazi vrijeme i prostor. Brza je i učestala, ali jezički i sadržajno, reducirana - ocjenjuju sociolozi i komunikolozi.

Da li nas moderna sredstva komunikacije udaljavaju jedne od drugih ili zbližavaju, te družimo li se zbog njih manje nego nekad i jesmo li pismeniji ili nepismeniji, analizirali smo u Temi sedmice.