Za takvu odluku, 6. marta su glasali Haris Silajdžić i Željko Komšić. Nebojša Radmanović je bio protiv, a kako je preglasan, zatražio je zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Podršku je u ponedjeljak dobio od poslanika entitetskog parlamenta koji su potvrdili da je odluka Predsjedništva “destruktivna po vitalni interes srpskog naroda” . Na koji način je obrazložena “destruktivnost”, a šta su bili argumenti malog broja poslanika koji su glasali suprotno?
Srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović rekao je da je ova odluka destruktivna po vitalni entitetski interes RS-a, ali i BiH, jer odlučivanje Predsjedništva, kako predviđa ovaj zaključak, "nije u skladu sa članom Ustava na koji se poziva". On je objasnio da se “u zaključku poziva na član Ustava koji se odnosi na vanjsku politiku, te da stoji naredba organima unutar BiH da urade nešto na šta Predsjedništvo BiH nema pravo". Odgovarajući poslanicima koji se nisu složili sa njegovim vetom, Radmanović je, između ostalog, naveo i da u Dejtonskom mirovnom sporazumu piše da se u BiH desio “tragičan sukob”:
“I sve priče političara ili nazovi istoričara, a ima ih mnogo, da se radi o agresiji i o ostalom nisu tačne i ne mogu se tako lako ni dokazivate. Dakle, nisu istina činjenice koje pojedinci znaju - i ne sporim ih ja ovdje, ali veliki broj činjenica, uslovi u kojima se sve događalo, odnosi u regionu - mogu nas približiti istini. I u tome će biti vrlo važna i arhivska građa. Raspravljujući o ovoj temi, štitimo Dejtonski mirovni sporazum, štitimo Ustav BiH.”
Radmanovićev veto podržali su svi srpski poslanici. Neki su otišli i korak dalje, pa je traženo da se haška građa odnijeta iz RS-a vrati tom entitetu. Poslanik SRS-a Milanko Mihaljica:
“Kako je u Međunarodni krivični sud otišla ova dokumenatcija koju vi zovete dokumentacijom iz BiH? Ovo je dokumentacija u suštini koja je najvećim dijelom otišla iz RS-a, što odlukama zvaničnih organa RS-a, vlada, ministarstava, a dobrim dijelom ili najvećim tajno, pod pritiskom, prisilom, izuzimanjem određenih dokumenata i sa prostora RS-a i sa prostora Federacije BiH.”
Politička javnost u BiH već je podijeljena oko pitanja smještaja arhiva Haškog tribunala nakon zatvaranja ovog suda. SDA, SDP i SBIH već su se izjasnile da je BiH pravo mjesto za tu dokumentaciju. Poslanik SDA u Narodanoj skupštini RS-a Ramiz Salkić navodi da bi dostupnost haške arhive omogućila široj javnosti da se u potpunosti sazna istina o posljednjem ratu u BiH:
“Vjerujemo da bi dostupnost tog arhiva obezbijedila da istoričari, naučni radnici putem naučnih radova omogućili široj javnosti, ne samo u BiH nego i u Evropi i svijetu, da se u potpunosti sazna istina o dešavanjima u BiH od 1992. do 1995. godine. Naravno, ja želim da vjerujem da je svima nama u interesu da ta istina u potpunosti ugleda svjetlo dana.”
U SNSD-u kažu da je vitalni nacionalni interes ugrožen samom mogućnošću manipulacije haškom arhivom. Poslanik u državnom parlamentu Drago Kalabić smatra da će članovi Predsjedništva morati da nađu kompromis. Veto na odluku Predsjedništva vezanu za Haški arhiv ponovo je pokazao nemogućnost dogovora kolektivnog šefa države:
“Oni neće moći izbjeći, sva trojica, dalje razgovore na tu temu. Bez obzira što je ova odluka donesena ovakva kakva je donesena, ostaje problem te građe i on će na neki način morati biti razriješen - sa vetom ili bez veta. Možda je presječeno da se to ne desi na način kako je to zamislio gospodin Silajdžić, ali je i činjenica da će Predsjedništvo i dalje voditi razgovore na ovu temu i vjerovatno, kao i u drugim situacijama, pokušati da dođe do konsenzusa i kompromisa.”
U posljednjih mjesec i po ovo treći put da neko od članova kolektivnog šefa države koristi pravo veta. Bivši član Predsjedništva BiH Živko Radišić smatra da bi se državno Predsjedništvo u svoj rad moralo uključiti više ozbiljnosti:
“Ja ne bih bio u koži sadašnjim članovima Predsjedništva, ali neka mi ne zamjere, ja mislim da se u to Predsjedništvo mora unijeti više ozbiljnosti. Neću govoriti o imenima, s razlogom neću govoriti o imenima.”
Beriz Belkić, koji je takođe obavljao funkciju člana bh. Predsjedništva, podsjeća da je ključ u dogovaranju, te da u sazivu u kom su djelovali on Živko Radišić i Jozo Križanović skoro nikada na dnevni red nisu dolazile odluke oko kojih nije bilo moguće postići konsenzus.
“Vrlo je važno da iz Predsjedništva idu signali stabilnosti, signali razumijevanja, signali kompromisa, konsenzusa - i onda bi se to involviralo i u niže nivoe vlasti.”