Odluka o zakonima o reformi policije ponovo se iz Parlamenta BiH preselila u rang lidera parlamentarnih stranaka. I ponovo je izostala konsultacija struke. Upravo stoga se mogu javiti problemi pri funkcionisanju tijela koja bi trebala da se uspostave na nivou Ministarstva sigurnosti, bez suštinskog poboljšanja kavaliteta, smatra bivši ministar unutrašnjih poslova RS-a, Dragomir Jovičić:
„Formiramo organizacije, dovodimo u sukob nadležnosti i imamo u okviru Ministarstva sada novih sedam agencija - faktički formiramo neka nova ministarstva. Jer, čim imaju svoj budžet, samostalno ga troše, upravljaju njime, maltene imaju status ministarstva jer o svemu samostalno odlučuju. Znači, usložnjavamo sistem, a stvaramo jedan glomazan aparat, i rukovodni i organizaciono, koji apsolutno ne može biti produktivan. Smatram da na taj način građani BiH neće dobiti nikakav kvalitet u smislu povećanja nivoa bezbjednosti.“
Kao primjer Jovičić navodi:
„Zamislite sad situaciju da direktor direkcije za koordinaciju policijskog rada nije u dobrim odnosima, ili da postoje neke druge razlike među njima, sa direktorom za forenziku. Kad će on da dobije nalaz, primjera radi, vještačenja dokumentacije po privrednom kriminalitetu ili bilo koji drugi nalaz? Jer ako se suprotstave tu neki interesi i ako ne bude saradnje, ne može se to odvojiti. To sve mora da bude tako sinhronizovano da ne može se uopšte dovesti u pitanje mogućnost funkcionisanja ili rada instituta za forenziku.“
Mišljenje dijeli i kriminolog Borislav Petrović:
„Osim možda jednog neovisnog odbora, ja bih ovo sve drugo ukinuo - i direkcije za policiju i sve. To je nepotrebno apsolutno. Imamo Ministarstvo sigurnosti, imamo ministra, njegov kolegij i nama više ništa ne treba.“
Bez konsultacija sa ekspertima postoji opasnost da se zakoni o policijskoj reformi dovedu u koliziju sa postojećim zakonima, upozorava bivši ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Ismet Dahić:
„Problem je upravo u tome što ima puno tih zakona koji su nekad doneseni i po njima se radi nešto ili ništa, a donose se novi, tako da u moru tih zakona je vrlo teško da se snađe. U tome su problemi. Imamo sve te agencije koje su formirane, imamo ministarstva koja su formirana, a na kraju donose se novi zakoni. Kako će oni funkcionisati, to samo njima može biti jasno.“
Ustrojstvo države također je prepreka koja političarima daje za pravo da raspravljaju o policijskoj, pa i svakoj drugoj reformi, ističe Petrović:
„Kad čovjek pogleda s jedne strane ove silne dogovore, pregovore, razgovore, onda izgubite nadu i volju da je to moguće riješiti i onda sve oštrice usmjerite na opstrukciju. A s druge strane, kad malo bolje analiziram i ovlasti, odnosno status policijskih struktura prema Dejtonskom sporazumu, onda ipak ispade da nije lako riješiti ovo nešto što bi trebalo biti lako rješivo. Dakle, policijska struktura trebalo bi jasno da bude definirana i ne bi je bilo tešlko posložiti da nije ovako kompliciranih ustavnih odredbi.“
Dijelom su u pitanju i politički interesi koji su stavljeni ispred bezbjednosti, smatra Jovičić:
„Pogrešno se prustupilo toj priči od početka. Organizacija državnog aparata ne može se vršiti na način suprotan Ustavu i zakonu. Ukoliko je utvrđena potreba da se napravi drugi model organizacije policije u BiH, onda je politika morala da izvrši promjene Ustava. Kao neko ko to posmatra profesionalno, moram da kažem da nam bezbjednost svima treba bez obzira kojoj stranci pripadali, kojem sloju pripadali, bez obzira kojem narodu pripadali. Svima nam je bezbjednost jednako potrebna i smatram da u ovom trenutku politički interesi su nadrasli tu opštu potrebu.“
A isti političari, reformišući policiju, već godinama obilaze sve egzotične lokacije u BiH - od Hutovog blata, preko Vlašića i Bjelašnice. Ali ni uz šum mora u Neumu i romantiku u sarajevskom golf klubu nisu postigli dogovor.