Sabor Islamske zajednice u BiH pozvao je sve političke stranke koje predstavljaju Bošnjake da na predstojećim loklanim izborima u RS-u nastupe zajedno, s jedinstvenom listom kandidata. Procjena je Sabora da su zbog dosadašnje političke razjedinjenosti nacionalni interesi Bošnjaka u RS-u dodatno ugroženi.
Ovom deklaracijom Sabor Islamske zajednice i zvanično je otpočeo predizbornu kampanju, što nije ništa novo, ali po prvi put vjerski lideri se bave ukrupnjavanjem bh. političke scene, kaže predsjednik Helsinškog komiteta BiH Srđan Dizdarević:
„Nakon političkih podjela, nastanka političkih stranaka unutar jednog etnosa, sad se vjerski lideri prikazuju kao reintegrativni faktor, dakle oni sad objedinjavaju nacione i pokušavaju s pijedestala nacionalnih lidera da okupe nacionalnu energiju u jedan korpus i da još jednom odigraju ključnu ulogu u političkom životu BiH. Mislim da je to ono što je novo, nakon raspada HDZ-a, nakon nastanka jednog većeg broja nacionalnih stranaka sad ta uloga da se ponovo vjerski lideri i vjerske zajednice nametnu kao de fakto lideri.“
Saopštenjem je reagovao i premijer RS-a Milorad Dodik u kojem ističe da je usvojenom deklaracijom Islamska zajednica potvrdila da je politička, a ne vjerska organizacija.
Primjer Islamske zajednice nije usamljen. Sličnu poruku poslao je prilikom blagoslova jedne crkve proteklog vikenda i kardinal Vinko Puljić, koji je pozvao hrvatske političke partije na dogovor oko zajedničkog nastupa na predstojećim lokalnim izborima u RS-u.
Ovi primjeri na najbolji način pokazuju da BiH više nije sekularna država, kaže jedan od funkcionera SDP-a Slobodan Popović:
„Ja bih prihvatio da su se vjerske vođe, bez obzira kojoj konfesionalnoj zajednici pripadaju, i njihove institucije pozvali sve građane BiH da se registruju za izbore i da u što većem broju izađu na izbore i da biraju one za koje oni misle da su najbolji. S obzirom na činjenicu da se samo svrstavaju uz predstavnike određenih političkih partija, koje u krajnjoj liniji predstavljaju ekskluzivitet jednog naroda, bez obzira o kojem narodu se radi, onda je valjda jasno je da postoji sprega između političkih partija i određenih konfesionalnih zajednica.“
Iz Kancelarije visokog predstavnika nisu željeli komentarisati Lajčakov nedavni susret sa premijerom RS-a Miloradom Dodikom i vladikom zahumsko - hercegovačkim Griogorijem u rezidenciji u Trebinju. Ono što je rečeno je da političke stranke u BiH treba same da se organizuju za lokalne izbore, a kako će to učiniti opet odlučiće same.
Profesor sarajevskog univerziteta Hidajet Repovac podsjeća da su vjerske zajednice u BiH odigrale značajnu ulogu u pobjedi i održavanju nacionalnih stranaka na vlasti, ali takođe i dodaje da opozicione partije tokom godina nisu učinile ništa da se ovakvo stanje promijeni:
„Nema političara jake građanske inicijative koji bi uspio da BiH na drugi način homgenizira. I vidite da su opstrukcije na sceni i da se čak i vodeći političari koje se zaklinju u demokraciju vrlo lako kolaboriraju sa vjerskim zajednicama i njihovim vođama, a samo zato da bi ostali na vlasti i samo zato da se niša ne bi promijenilo. Nema ko da povede i nema ko da izvede BiH iz ovog pakla. Ovo je inferno, pakao u kojem se ljudi jednostavno kuhaju i prže na razne načine, a imaju prave đavole koji ih prže iz dana u dan.“
Bosanski franjevac fra Ivo Marković naglašava da su nacije u BiH nastale iz religija, što i predstavlja srž problema. Ipak smatra da, bez obzira na to, vjerski lideri bi se morali vratiti svom poslu, a to je da služe zajednici u promociji njenih vrijednosti i stvaraju zdravo društvo - a političari svom:
„Bilo bi dobro da religiozni lideri pozovu sve stranke, ne samo nacionalne stranke, da odgovorno sudjeluju u demokraciji, ali da sami ne sudjeluju, da to prepuste političarima. Ovako kada se ne zna granica između političara i religizonih lidera - svi gube.“
Ni za koga u ovoj državi više nije tajna, kaže predsjednik Helsinškog komiteta Srđan Dizdarević, da je reis Cerić glavni politički lider Bošnjaka, kardinal Puljić ličnost oko koje se okupljaju stranke sa hrvatskim predznakom, a Srpska pravoslavna crkva ima svoju dominantnu ulogu među politickim liderima Srba. Slična iskustva takozvanog povrataka religiji prošle su i druge postkomunističke zemlje, ali sasavim je jasno da BiH neće i ne može postati normalna demokatska zemlja dok se ne ne prekine ovaj neprirodni savez religijske i svjetovne vlasti.