"Pošto nisam primio optužnicu, iskoristio bih pravo da se ne izjašnjavam ovom prilikom", rekao je Župljanin sudijama Haškog tribunala, poslije čega je sudija Ole-Bjorn Stole odložio njegovo izjašnjavanje o krivici za 30 dana. Dok mu je sudija Stole čitao sažetak optužnice, Župljanin se osmjehivao.
Na poziv sudije, Župljanin je potvrdio svoj identitet, ali je prethodno optužio vlasti u Srbiji da su namjeravale da ga ubiju, kao i preostale optužene koji su još na slobodi - Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Gorana Hadžića. Prema njegovim riječima, o tome su se dogovorili "Tadić, Koštunica, Bulatović i Vukčević" koji su na sastanku "prije četiri godine" zaključili da je "u najboljem interesu Republike Srbije i Republike Srpske da mi budemo likvidirani".
"Hvala Bogu, pa nisu znali koga hapse, srećom imao sam originalna dokumenta na ime Branislava Vukadina o kome se ovih dana toliko pričalo", rekao je Župljanin. On je "svojoj braći" Mladiću, Karadžiću i Hadžiću "zaželio da zauvijek ostanu na slobodi".
Župljanin (56) je optužen za progon, istrebljenje i ubistvo, mučenje, okrutno postupanje, nehumana djela, deportacije, bezobzirno razaranje naselja i vjerskih i kulturnih objekata. U sedam tačaka, na teret mu se stavljaju zločini protiv čovječnosti, a u šest kršenja zakona i običaja ratovanja. Prema optužnici, Župljanin je, kao načelnik Centra službi bezbjednosti u Banjaluci, bio najviši policijski oficir u samoproglašenoj Autonomnoj Regiji Krajina i zapovjedao je policijskim snagama koje su od aprila do decembra 1992. počinile zločine nad nesrbima. Ti zločini su, kako se navodi u optužnici, počinjeni s namjerom da se od Bošnjaka i Hrvata etnički očisti područje Bosanske krajine, koje bi zatim bilo uključeno u novu srpsku državu.
Tribunal je Župljanina optužio 1999., a optužnica je objavljena 2001. godine. Župljanina su 11. juna u Pančevu uhapsile vlasti Srbije, a prošle subote su ga prebacile u Hag.