Vlasti Republike Srpske učiniće sve što je formalno moguće da pomognu bivšem predsjedniku RS Biljani Plavšić u njenim zahtjevima švedskim vlastima za pomilovanjem, izjavio je premijer RS Milorad Dodik nakon posjete Plavšićevoj u švedskom zatvoru:
„Ono što je veoma jasno to je da ta zemlja gdje se ona nalazi i njena vlada treba da sprovede određenu proceduru i u saglasnosti sa Haškim tribunalom da o tome odluči.“
Plavšićeva je više puta upućivala zahtjeve švedskim vlastima za prijevremeno puštanje na slobodu, ali su oni odbijeni. Novi zahtjev podnesen је vladi Švedske 23. juna ove godine. Međutim, osim švedskih vlasti svoju saglasnost za prijevremeno puštanje iz zatvora Plavšićeve treba da donese i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Portparol Haškog suda Nerma Jelačić:
„Haški tribunal za sada ne može potvrditi da je primio novi zahtjev Biljane Plavšić za puštanje na slobodu. Dakle mogu ponoviti da prema praksi Haškog tribunala predsjednik je taj koji u konsultaciji sa sudijama koje su donijele presudu napravi odluku o puštanju na slobodu nakon što država u kojoj ta osoba služi kaznu obznani sudskom vijeću i predsjedniku suda da je ta osoba ispunila sve mogućnosti i zahtjeve po zakonu te države da se pusti na slobodu.“
Biljana Plavšić, koja je je sedmog jula napunila 78 godina života, prema Dodikovim riječima, dobrog je fizičkog i psihičkog zdravlja. Svoj optimizam da bi uskoro mogla biti oslobođena gradi na činjenici da prema švedskom zakonodavstvu osuđenik se pušta na slobodu poslije navršenih 76 godina života, i na tome da je već odslužila sedam godina i sedam mjeseci svoje kazne, odnosno više od dvije trećine. U dosadašnjoj praksi Haški sud uglavnom je dopuštao da se osuđenik pusti na slobodu nakon dvije trećine odslužene kazne, bez obzira na njegove godine.
Svetozar Mihajlović, predsjednik Odbora za oslobađanje Biljane Plavšić, koji je Vladi Kraljevine Švedske uputio zahtjev o prijevremenom puštanju na slobodu, smatra da bi švedska vlada ovaj predmet mogla razmatrati vrlo brzo:
„Pa mi nemamo informacija kad će to biti na dnevnom redu, ali očekujemo da će sada nakon ovih godišnjih odmora doći to na dnevni red i mi očekujemo da će švedske valsti oko toga se izjasniti u narednih dvadesetak dana. Mi očekujemo, naravno, povoljan ishod naše molbe za njeno pomilovanje.“
Iz švedskog ministarstva pravde ranije je potvrđeno da je zahtjev za puštanje na slobodu Plavšićeve stigao, ali da odluku o tome mora da donese švedska vlada.
Edin Ramulić, član Udruženja „Izvor“ iz Prijedora, nevladine organizacije koja već 12 godina radi na prikupljanju informacija i dokumentiranju činjenica o nestalim i ubijenim stanovnicima tog kraja, mišljenja je da Plavšićevu, bez obzira na godine, ne bi trebalo pomilovati:
„Biljana Plavšić je i u vrijeme činjenja ratnih zločina već bila u poodmaklim godinama, tako da joj ne bi trebalo izaći se u susret kada je u pitanju bilo kakvo skraćivanje kazne. Ona je dobila veoma blagu kaznu za djela koja su joj stavljena na teret, i koja je na kraju i sama priznala, i ne bi trebalo da se desi da i ona bude prijevremeno puštena, kao i brojni drugi koji se sad nalaze na slobodi. Evo, samo u Prijedoru je takvih šest slučajeva. To je nešto što porodice žrtava veoma teško primaju. Svaka ta vijest da je neki od tih ratnih zločinaca prijevremeno pušten na slobodu, nas pogađa i budemo poprilično po ko zna koji put razočarani u mogućnost da dobijemo tu pravdu.“
Biljanu Plavšić Haški sud je osudio je 2003. godine na 11 godina zatvora zbog zločina počinjenih u BiH nad nesrpskim stanovništvom. Ona se Haškom sudu dobrovoljno predala 10. januara 2001. godine, a na suđenju u oktobru 2002. godine priznala je krivicu za progone. Plavšićeva izdržava kaznu u Švedskoj od 26. juna 2003. godine, ali joj je u izdržavanje kazne uračunato vrijeme koje je provela u pritvoru od januara 2001. godine.