Povratak izbjeglih i raseljenih bila je jedna od prilika za pomirenje koja nije do kraja iskorištena, suočavanje sa istinom o ratnim dešavanjima također, a sve zahvaljujući političkim strankama koje su činile vlast u BiH nakon rata, smatra profesor sarajevskog Univerziteta Mirko Pejanović:
„Onaj problem koji postoji, a on postoji u skupini vladajućih stranaka u BiH u cijelom poslijeratnom periodu, je da ne mogu izgraditi konsenzus o glavnim pitanjima razvoja države - i čim to ne mogu, a ne mogu zato što sve interese podvode pod etničke, kolektivne, pored ostalog, i što imaju različiti odnos prema državi, onda to uvijek dolazi povratno, putem medija, nepovoljno na držanje građana, podjele građana itd.“
Ljudi u manjim sredinama u BiH, za razliku od gotovo etnički očišćenih gradova, uspjeli su vratiti dobrosusjedske odnose, ističe sarajevski profesor i analitičar Ugo Vlaisavljević:
„Etnička politika ili politika etničkog čišćenja ima puni legitimitet građanstva BiH 15 godina poslije rata, tako da ta politika ono što je miješano i što je drukčije iz temelja uznemirava, šalje vas vani, nemate mjesto. Mjesto je miješani grad, ali ako je grad etnički homogen, onda vi nemate mjesta ni u gradu. Dolazeći u mala mjesta gdje vladaju ti doborsusjedski odnosi, ja se odmorim od nacionalizma koji vlada u gradu i koji je sav u zavjesama građanstva, akademizma, politike itd. Tu je istinski odnos prema drugome u ovom tradicionalnom odnosu. Dakle, ima distanca, stranac ostaje, ali je prijateljstvo, otvorenost, gostoprimstvo nešto što vas hrani, što vas napaja, što vas odmara.“
Ukoliko želi stvarno pomirenje, BiH mora prestati sa stalnim vraćanjem u prošlost i njenim povezivanjem sa sadašnjošću, kaže profesor Florian Biber, sa Univerziteta Kanteberi u Kentu. Istina o ratu i oprost su put ka obnovi povjerenja i pomirenja i to su iskustva i drugih zemalja širom svijeta, dodaje profesor Biber:
„Teško je sada u BiH da dođe do pomirenja zato što politički okvir ne omogućava taj proces, zato što svaka diskusija o prošlosti je vezana sa političkom realnošću danas. Iako je, naravno, politički sistem danas Dejtonskim mirovnim sporazumom vezan sa ratom, ne može da BiH postoji bez saglasnosti tri naroda i svih građana BiH. Komisija za istinu i pomirenje u Južnoj Africi je imala pravo da oslobodi ljude od sudskih procesa u smislu ako su priznali odgovornost. To je bila vrlo teška odluka za društvo, ljudi su priznali ubistvo! I možda je to potrebno u BiH - da je priznanje, možda, važnije od kažnjavanja grupe ili entiteta ili osobe.“
Značajnu ulogu u procesu pomirenja u BiH mogu i moraju preuzeti i vjerske zajednice koje su se posljednju deceniju stavile u službu brojnih političkih angažmana, naglašava profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ Šaćir Filandra:
„One u pomiriteljskom djelovanju kod nas nemaju neku tradiciju, osim protokolarnog pokazivanja ljubaznosti, te bi takav angažman za njih bio jedan novi iskorak. S druge strane, politiku izgradnje zajedničkih moralnih i društvenih vrijednosti, koju bi vodile, govorimo aproksimativno, vjerske zajednice, trebalo bi u budućnosti deelitizirati, spustiti na lokalnu razinu, znači na razinu osnovnih organizacijskih religijskih jedinica, kao što su džematski odbori, crkvene općine, župe i parohije.“
Politička scena u BiH posljednjih mjeseci se značajno radikalizovala, a nacionalne tenzije digle na nivo gotovo devedesetih. Međutim, odnosi među običnim ljudima su puno bolji, smatra Vehid Šehić, iz NVO Forum građana Tuzle. Ljudi javno ne iznose svoje stavove jer im politički nacionalni lideri govore drugačije, kaže Šehić:
„Ovdje još uvijek vlada strah i ljudi ne smiju reći ono što misle, a taj strah produciraju, nažalost, političari koji, izgleda, jedino u tom ambijentu mogu vladati. Ono što bi trebalo posebno naglasiti - mi bez istine i činjenica o svemu što se dešavalo, jer s s njima danas manipuliše, trebalo bismo govoriti sa daleko više razumijevanja o onome šta se sve desilo. I ako budemo na pravi način i objektivno razumjeli šta se desilo, to je put i ka jednom povjerenju, a onda ostavljamo ljudima da se i pomire, a i onim koji su spremni - i da oproste.“
Analitičari, također, ocjenjuju da bh. društvo koje je pokazalo opredijeljenost za priključenje zemlje EU ipak mora pobijediti predrasude i podjele i početi birati ljude - lidere u koje stvarno vjeruje.