Prisustvo velikog broja delegacija na obilježavanju 17. godišnjice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosna iznenadilo je i predsjednika udruge „Hrvatska zajednica Herceg Bosna“ Vladimira Šoljića. Skupu su, naime, prisustvovali lideri najjačih stranaka s hrvatskim predznakom u BiH koji su slične događaje posljednjih godina uglavnom suptilno izbjegavali:
„Ne znam što su pravi razlozi. Ne znam sve razloge. Valjda ljudi vide da su veliki problemi, a pretpostavljam da problemi okupljaju ljude.“
O historijskoj dimenziji 18. novembra govoriće se vjerovatno mnogo utemeljenije kad BiH bude imala novi ustav i bude organizirana po mjeri sva tri naroda, kaže predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović. Da li je velika posjećenost skupa, koji su posljednjih godina vješto izbjegavali hrvatski političari, svojevrsna poruka o trećem entitetu? Čović kaže:
„Mi vidimo BiH uređenu na tri razine vlasti, sa četiri federalne jedinice i ja vjerujem da takvo uređenje ostavlja dovoljno slobode, širine svim građanima i svim kolektivitetima, odnosno svim konstitutivnim narodima BiH, da nađu sebe i da osiguramo prosperitet
BiH na evropskom putu.“
Za Martina Raguža iz današnjeg skupa moglo se iščitati prepoznavanje značaja vremena koje dolazi za ovu zemlju, a ne povratak u prošlost:
„Petnaest godina nakon Dejtona status kvo koji znači hipertrofiju, a u suštini u tom raspletu Hrvati su trenutno najveći politički gubitnici. I ja mislim da to sad svi uviđaju i da je to, ustvari, odraz tog jednog prepoznavanja stanja.“
Pod okriljem Herceg Bosne na području Hercegovine otvoreni su brojni logori kroz koje je, prema neslužbenim podacima, prošlo više od 50.000 Bošnjaka, Srba, ali i Hrvata koji se nisu slagali sa politikom Herceg Bosne.
Ideja Hrvatske zajednice, kasnije Republike Herceg Bosne, te pokušaj utemeljenja hrvatske samouprave 2000. godine za političkog analitičara Slavu Kukića zapravo je osnovni razlog zbog čega u BiH danas nedostaje najviše Hrvata:
„Od 1996. tamo negdje do 2000. godine iz Livna je iselilo, odselilo na druge prostore, pretežito na prostor Republike Hrvatske oko 12.000 Hrvata. Po popisima iz ’91. u Tomislavgradu je bilo 26.000 stanovnika. U Blagoslovu kuće ’96 godine tamo je zabilježeno svega još 16.000.“
Sedamnaeset godina kasnije, dodaje Kukić, pokazuje se sva ispraznost tadašnje politike - od suđenja u Hagu do suđenja hrvatskoj samoupravi čije je utemeljenje prije nekoliko godina propalo jer je nije imao ko financirati. Ogromni novci iz Hrvatske prestali su dolaziti u Hercegovinu, dok su se hercegovački biznismeni okrenuli Bosni i Hercegovini preko koje već godinama izvoze vani. Kukić također dodaje:
„Osim toga, vi danas imate unutar HDZ-a dosta često naglašenu orijentaciju na jačanje državnih institucija na račun entitetskih, pa čak i zahtjev za ukidanje entiteta. Možemo mi govoriti da je to vođeno ovim ili onim motivima, ali to po sebi jeste integrirajuće i pokazatelj je drugačije filozofije.“
Kada će vodeći hrvatski političari konačno otvoreno progovoriti i o zločinima koji su se dešavali pod okriljem Herceg Bosne, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović kratko je kazao:
„Ja bih bio sretan da mi realiziramo naš projekat da dobijemo ustav BiH, pa da iza toga pravimo okrugle stolove i da vidimo da li smo mogli nekad prije doći do jednog takvog uređenja, sa mnogo manje grešaka na putu.“
Dok se analitičari slažu kako Herceg Bosna postaje fenomen od kojeg se najistureniji političari hrvatskog naroda distanciraju, ostaje činjenica da je 18. novembar u Herceg-bosanskom i Zapadno-neretvanskom kantonu i dalje neradni dan. Podsjetimo da se u Hagu trenutno vodi postupak protiv vodstva Herceg Bosne, na čelu s Jadrankom Prlićem, po tačkama optužnice koje uključuju i zločine protiv čovječnosti. Jedan od utemeljitelja Herceg Bosne Dario Kordić ranije je osuđen na 25 godina zatvora.