Odluka Ustavnog suda - kojom su odbijeni zahtjevi za ocjenu ustavnosti Zakona o odgovornosti za štetu nastalu zbog terorističkih akata i javnih demonstracija i Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata - izazvala je veliko ogorčenje među građanima, većinom srpske nacionalnosti, koji su početkom devedesetih bili žrtve miniranja kuća i poslovnih objekata, koji su tužili državu za naknadu štete, ali su – zahvaljujući izmjenama zakona koje je Ustavni sud upravo amenovao – izgubili sporove.
Jovica Brkić iz Bjelovara bio je prvi iz tog kraja kojem je minirana kuća i automobil, pokrenuo je postupak, potom je država zbog velikih iznosa koje je mogla izgubiti zaustavila postupke i promijenila zakon:
«Onda je došao ovaj čudesni i magični zakon, koji nas svrtava, ne u drugu, nego u devetnaestu kategoriju ljudi, da nas praktički nigdje nema i da ne možemo ostvariti nikakve naknade nikakve štete.»
Brkić, koji je na nišan „minera“ došao i 1994. godine, kada nije pristao na namještenu „zamjenu“ kuće, i više je nego ogorčen što Ustavni sud nije srušio te zakone:
«Ona je ponižavajuća i skandalozna. Bjelovar i ovo područje nije bilo u nikakvoj zoni ratnih dejstava, ali tu je srušeno ili uništeno negdje oko 800 objekata. Znači, radi se o čistom terorizmu, koji je potican odozgora. Praktički je dato zeleno svjetlo da to ekstremisti rade.»
Jedina je dobra stvar u svemu što je Ustavni sud naredio da se izmijeni groteskna praksa, po kojoj su građani koji su tužili državu za naknadu štete, a onda zbog izmjene zakona izgubili spor, bili dužni plaćati sudske troškove koji su ponekad dosizali i preko 100 tisuća kuna. Brkić će tako „uštedjeti“ 17 i po tisuća kuna po postupku za prvo miniranje, i nešto manje za drugo miniranje. Odlukama Ustavnog suda razočaran je i pravni savjetnik Srpskog narodnog vijeća Petar Milošević:
«Mislim da nisu ispunjena očekivanja ljudi. Ljudi su od Ustavnog suda definitivno očekivali puno više. Doneseno je jedno solomonsko rješenje. Državi je opravdan njihov potez ukidanja tog zakona i donošenja novog. A ljudi su u biti oslobođeni kazne zbog toga što su pokrenuli postupak protiv države.»
Saborski zastupnik Samostalne demokratske srpske stranke Ratko Gajica, u izjavi za naš radio podsjeća da su stotine ljudi bile pod ovrhom zbog plaćanja ovih sudskih troškova i da je odluka Ustavnog suda rezultat lobiranja njegove stranke, koja već dulje vrijeme upozorava na – kako smo kazali – grotesknost te odredbe:
«Dogovorili smo da je Ministarstvo pravosuđa poslalo odgovarajući dopis sudovima, a Državno odvjetništvo pismenu uputu državnim odvjetništvima da se zaustavi naplata parničnog troška i da se zaustave procedure u kojima se takva naplata parničnog troška traži.»
A kolika je nepravda i besmisao tih naknada govori i slučaj Petra Mileusnića iz Novske, kojem su prosinca 1991. godine hrvatski vojnici, koji su kasnije amnestirani, ubili suprugu i kćerku, a on je preživio rafal od 14 metaka iz automata. Tužio je državu, izgubio i sada plaća troškove postupka. Koliko?
«Uzimaju mi trećinu penzije – 21.500 kuna.»