Podsjećamo: za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja krivične prijave podnesene su protiv v.d. glavnog tužioca BiH Milorada Barašina, međunarodnih tužilaca Harija Furlana i Dejvida Apčera, sudije Šefka Šahbegovića, te Rafi Gregorijana, prvog zamjenika Visokog predstavnika. Na listi prijavljenih su i novinari Bakir Hadžiomerović i Slobodan Vasković, predsjednik nevladine organizacije Narodni front Dragomir Babić i zamjenik direktora SIPA-e Dragan Lukač. Premijer RS Milorad Dodik:
„Mi naprosto smatramo da je ovo ono na čemu insistiraju gospoda, pa i sam Lajčak, a to je pravna država, da Vlada RS ima pravo da shodno svojoj procjeni radi i taj dio posla. Kada se osjeti ugroženom sa stanovišta funkcija, sa stanovišta blaćenja, kontinuiranog rada zloupotrebe institucije međunarodne zajednice i pravosuđa BiH, ona ima pravo da se brani na način kako to ona misli.“
Za sada krivične prijave nisu željeli komentarisati ni u Tužilaštvu ni u Sudu BiH. Čitava priča započela je zahtjevom Suda BiH da se dostavi dokumentacija o izgradnji administrativnog centra Vlade RS zbog sumnje da su počinjene nezakonitosti. Iz Vlade su tvrdili da Sud BiH nije nadležan za taj slučaj nego entitetsko pravosuđe. Na kraju je dokumentacija predata, ali nakon nekoliko sati i krivične prijave. Pravni ekspert iz Banja Luke Miroslav Mikeš takođe smatra da Sud BiH nije nadležan, te da je postupak, ukoliko je bilo nezakonitosti pri izgradnje zgrade entitetske Vlade, trebalo da vodi entitetsko Tužilaštvo:
„Jer negiranje toga bi podrazumijevalo da je entitetsko sudovanje apsolutno suvišno. Međutim, smatram da i pravno i politički je neoportuno i da Vlada RS nije trebalo da postupi u tom pravcu, da podnosi krivičnu prijavu protiv tužilaca i isto tako protiv diplomata iz prostog razloga što, ukoliko bi se napravio takav presedan, onda bi svako mogao da podnese krivičnu prijavu protiv bilo kojeg sudije koji donese odluku koja nekome ne odgovara. Pisanjem krivičnih prijava protiv sudije za prethodni postupak i protiv tužilaca koji su pokrenuli predistražne radnje, mislim da se neće ništa dobiti u pravnom smislu, a mislim da je štetno i politički.“
Mikeš ističe da je Vlada RS trebalo pravnim sredstvima dokazivati nenadležnost Suda BiH u procesuiranju eventualnih krivičnih djela:
„Postoje višestepene sudske instance, pa na kraju krajeva u BiH i Ustavni sud BiH, sa apelacijama koje mogu da donesu odluku o tome. Prema tome, treba pravnim putem dolaziti do cilja, a po mom mišljenju, sa tim krivičnim prijavama se ne može postići ništa. S tim da smatram da je činjenično Vlada u pravu.“
Jedan od tuženih, novinar Bakir Hadžiomerović, kaže kako ovo nije prva Dodikova tužba protiv njega, te vjeruje da će i ova kao i prethodne biti rješena u njegovu korist:
„Ja zaista moram da kažem da mi je čast biti u ovom društvu koje je Dodik naveo u svojoj tužbi i ja se nadam da ćemo ipak na kraju svi mi dokazati da je Dodik na čelu zločinačke organizacije, a da ljudi koje je on nabrojao tamo u tužbi, zapravo predstavljaju savjest ovog društva i da su, na neki način, to osobe koje se dosljedno bore protiv njegovog kriminala.“
Nije jasno šta Milorad Dodik ima za cilj ovakvim ponašanjem, ali atmosfera koju stvara nije dobra ni za koga u BiH, kaže poslanik u Parlamentu BiH Beriz Belkić:
„U ovoj zemlji ne treba da sutra Dodik kaže – treba raspustiti Parlament, zaključati Skupštinu itd. Dakle, on je jednostavno izgubio svaki osjećaj mjere i svaki osjećaj odgovornosti prema institucijama, prema ljudima. On to personalizira i jednostavno, vodi neke vrste ratova koji su apsolutno neprimjereni i nisu demokratski niti su prihvatljivi za javnost. U krajnjem, vjerujte, pravi sebi štetu.“
Belkić dodaje da je moguće da pojedinci u pravosudnim i drugim državnim institucijama prave greške ali da se zbog toga ne smiju dovoditi u pitanje same institucije:
„Govorim o odnosu prema pravosudnim organima, dakle, to su pravosudni organi Dodikovi i moji, i mi smo ih uspostavili i ima hiljade drugih načina na koje se može komunicirati s njima, ali oni su prije svega neovisni i depolitizirani, ponekad nam se nešto svidi, ponekad se nešto ne svidi, ali jednostavno, te institucije ne smije se dovoditi u pitanje. Pojedince, ljude, greške i ostalo da, ali tu postoje procedure, postoji Visoko sudsko tužilačko vijeće itd. Dakle, to nije način.“