Entitetski premijeri se bave problemima na ograničenom teritorijalnom području, Vijeće ministara nije "izašlo " s mjerama za suočavanje s mogućom ekonomskom krizom, sindikati su i nemoćni da presudno utiču na postojeće stanje. Jedino ekonomski eksperti upozoravaju da dolazi "teško vrijeme".
Iako ekonomski stručnjaci upozoravaju da bi naredna 2009. godina mogla biti teža nego prethodna, Vijeće ministara BiH još uvijek nije ponudilo nikakavu strategiju ili mjere kojima bi se ublažio udar na standard građana. U Sindikatu ističu da je nužno smanjenje poreza, što bi privrednicima omogućilo malo predaha kako bi održali proizvodnju. Predsjednik Sindikata BiH Edhem Biber kaže:
„Mi predlažemo da se javna potrošnja u BiH smanji na nivo koji može podnijeti trenutna proizvodnja, da se smanje određeni doprinosi, porezi, carinski nameti i mnoge druge stvari kako bi se zadržao sadašnji nivo zaposlenosti i sadašnji rast industrijske proizvodnje. Činjenica jeste, nažalost, da naša država, da naša vlast je nespremna. Niti ima ideju, niti ima želju da pomogne običnim građanima. Mnoge zemlje i u okruženju a i šire se bave raznoraznim potezima i stvaranjem ambijenta da se stane ukraj krizi na adekvatan način. Prije svega, evo vidite, zamrzavaju se i plate i troškovi u mnogim zemljama. Nažalost, ovi parlamentarci naši su učinili to što su učinili.“
Umjesto snižavanja cijena Vlada Federacije povećala je, i to retroaktivno, cijenu plina, što će prouzrokovati dalja poskupljenja, a sami sebi povećanje plate izglasali su i federalni parlamentarci.
Uz ogromnu administraciju koja troši više od 65 posto bruto nacionalnog dohotka, bh. ekonomija će i dalje tonuti, ističe Besim Ćulahović, profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu:
„Kako ljudi ne mogu da shvate da treba stegnuti kaiš? Naša administracija inače troši preko 65 posto GDP-a, najviše u svijetu, i normalno bi bilo kada se zemlja nalazi u trenutku krize ili recesije da skrati tamo gdje najviše troši, znači da skrati administraciju. To je neodgovorna politika koja na ili duže ili na kraće staze nema uspjeha, koja će pogoditi ljude po džepu, koja će produbiti dimenzije ekonomske krize i koja će uništiti i ono malo radnih mjesta i ono malo mogućnosti koje stoje firmama i preduzetnicima na raspolaganju.“
Dok najjače ekonomije Evrope i svijeta najavljuju smanjenje poreza i mjere ekonomskog oporavka, te finansijske podsticaje vrijedne stotine milijardi eura, BiH još uvijek nema odgovora na svjetsku krizu. Umjesto traženog smanjenja PDV-a, od 1. januara počinje povećanje direktnih poreza, poreza na plate, a ići će se i na povećanje akciza. Odgovora na svjetsku recesiju i krizu nema, a Vlada Federacije BiH bavi se tek unutrašnjom preraspodjelom sredstava iz budžeta.
Vlada RS kao mjeru štednje najavila je smanjenje plata od 10 posto direktorima javnih preduzeća i ministrima. Premijer RS Milorad Dodik istovremeno tvrdi kako globalna ekonomska kriza nije zahvatila ovaj dio BiH:
„Nema elemenata stagnacija. RS će imati rast i u idućoj godini. A kao što vidite, mnogi poslovi koje smo uradili obezbjediće taj rast, od otvaranja Rafinerije koje će bitno uticati na povećanje društvenog proizvoda u idućoj godini, i eventualno neke krizne situacije ili smanjenje obima u nekim drugim sektorima i granama sigurno će nadomjestiti svojim obimom infrastrukturni radovi, izgradnja hidrocentrala na Bosni itd. Sve će to obezbijediti da RS na kraju sljedeće, teške 2009. godine ima pozitivan rast. Kao što vidite, velike ekonomije već planiraju negativan rast, i tu se govori o recesiji. U RS realna opasnost se odnosi na činjenicu da i ovo malo izvoznika što imamo biće ugroženi ne zbog domaćih uslova poslovanja nego zbog uslova na tržištima gdje su ranije izvozili. Mi još ne znamo efekte svega, ali da ćemo se time baviti, naravno da hoćemo.“
Profesor Ćulahović upozorava da bi 2009. mogla biti puno teža nego što to zvanična politika prognozira:
„Sve će biti manje novaca u bankama, sve će biti manje kredita, sve će manje biti plaće ljudima, sve će biti manja potrošnja i mnoga naša preduzeća će postepeno da gube svoja izvozna tržišta - ionako izvoz nije baš najbolja strana. Velika preduzeća, koja su inače nosila ekonomski razvoj u zadnjih nekoliko godina, zbog krize neće moći da prodaju svoje robe, moraće da snize svoje cijene. To će se desiti sa metalima, to će se desiti s energijom, sektorima koji su najviše doprinosili stvaranju GDP-a. Prema tome, treba očekivati možda čak i goru godinu nego što mnogi od nas mislimo.“