Programi / Radio 27

Nominacija za Oskara

08.09.2007

Budo Vukobrat

RSE: Iskreno, jesi li očekivao da će vaš film biti bosanskohercegovački kandidat za oskarovsku nominaciju?

KENOVIĆ: Očekivanja su mi bila potpuno, mislio sam da je sve moguće. Međutim, drago mi je da je kandidat upravo naš film.

RSE: Ja sam imao utisak da ste vi iz producentsko-autorskog tima očekivali više na Sarajevo Film Festivalu od žirija i publike. Mada je moj dojam da je film lijepo primljen, a glumačka nagrada za Sašu Petrovića pravi podvig.

KENOVIĆ: Nismo očekivali više. Dobili smo jako puno. Film je dobio jednu od glavne tri nagrade. Saša Petrović je znak našeg filma, on igra glavnu ulogu. Film je primljen fantastično. Imamo izvanredne kritike i u Bosni i Hercegovini i vani. Ono što je najvažnije, već smo napravili dogovore sa našom svjetskom distribucijom „Fortissimo“ oko prezentacije filma u svijetu. Tako da smo mi prezadovoljni. Nije bilo nijednog tračka nezadovoljstva kod nas, naprotiv.

RSE: U svakom slučaju bi bilo bez razloga. Nacionalna nominacija za „Oskara“ podrazumijeva posve nove izazove za film. Sad svi vi počinjete da mu dajete potporu druge vrste. Otac Vuletić postaje službenik svog djeteta, koje je krenulo na put međunarodnog uspjeha.

KENOVIĆ: Na neki način on samo doprinosi tome da mi napravimo prezentaciju našeg filma i cjelokupnu distribuciju i promociju u svijetu i kod nas. Svako osvjetljavanje filma iz bilo koje vizure, bilo da je to nagrada, bilo da je to učestvovanje na nekom festivalu ili takmičenje za nešto značajno, znak je da film ulazi u grupu onih filmova koji su dobro primljeni i koji narod ima razloga da vidi.

RSE: „Refresh“ već godinama nudi iznimno zanimljive projekte, pa da ne bismo ostali nepravedni prema njima, trebalo bi i njih da pomenemo.

KENOVIĆ: Mi smo napravili „Teško je biti fin“ u jednoj međunarodnoj i regionalnoj saradnji, kao i naše ostale filmove. Imamo koprodukciju sa Slovenijom, sa Srbijom, Njemačkom, Engleskom. Tako da je on rezultat rada jedne velike grupe ljudi unutar jednog međunarodnog partnerstva. Znači, i ostale filmove smo napravili na ovaj način. Pored ovoga, naravno, bavimo se i drugim stvarima. Kao što mnogi znaju, upravo smo završili ovaj drugi ciklus serije „Enjoy Life – Bosna i Hercegovina“ i sada spremamo, zajedno sa US AID-om i FIPA-om, veliku kampanju, koja će do kraja ove godine ići s emitovanjem vani i ovdje. To je ono čime smo se bavili, pored filma. Mogu reći da sam možda najsretniji zbog jedne stvari kojom smo se bavili kao sporedno. U zadnjih godinu dana smo napravili jedan film s nepokretnim ljudima, invalidima, kojima se u BiH ne zna tačan broj. To su napravila dva mlada reditelja – Amra Mehić i Elvir Muminagić. Pratili smo, ustvari, rad jedne institucije „Doctors for Disabled“ i jedne humanitarne organizacije „Sumero“ i dobili smo jedan film od 55 minuta, kojeg smo takođe prikazali na jednoj specijalnoj projekciji na festivalu i imamo planove da ga pokažemo na još mnogo mjesta, zato što želimo doprinijeti da ovim ljudima, koji su u teškoj situaciji, na neki način pomognemo da žive bolje.

RSE: Kad već govorimo o planovima, imam osjećaj da se „Refresh“ još uvijek, pa će naravno i ubuduće, oslanja na ovo što je ujedinjavanje i tehnoloških i stvaralačkih potencijala na čitavom ovom prostoru, naravno i šire. Na kraju krajeva, vi ste jedan od udarnih producenata, ako ne i prvi producent „Karaule“, filma koji je, s tim svojim regionalnim kapacitetima, postigao izvanredne svjetske rezultate.

KENOVIĆ: Pa jeste, „Karaula“ je bila kao neki prvi projekat u kojem su učestvovale sve ex-ju države, uz međunarodne partnere i ona je na neki način pokazala mnogima da je to moguće. Za nas je to uvijek bilo i moguće i logično i ustvari jedini način. Normalno, mi se ne bavimo ujedinjavanjem ovih prostora, na nekom političkom ili bilo kojem drugom planu. Ono što mi mislimo da je bitno jeste da se, zavisno od projekta, zavisno od priče, ujedine potencijali na onim prostorima koji su neophodni u određenom projektu. Normalno da mi, kada govorimo o našem jeziku, imamo ljude iz Hrvatske, iz Srbije, iz Crne Gore.

RSE: Imam osjećaj da ta logika o kojoj govoriš, zapravo korespondira sa logikom Sarajevo Film Festivala.

KENOVIĆ: I naša logika i logika SSF-a je i lokalna i regionalna i međunarodna istovremeno. Tako da mislim da je vrlo bitno da se mi krećemo u našim lokalnim okvirima i da funkcionišemo sasvim normalno u regionalnim. Istovremeno smo, moglo bi se reći, u utakmici na međunarodnom nivou. Mi, ljudi koji se bavimo filmom, uvijek smo to i bili. Nikada se nismo bavili samo jednim prostorom, nego nam je na neki način prostor pokušaja plasiranja našeg filma cijeli svijet ili pokušaj komuniciranja i pokazivanja naših projekata u cijelom svijetu.

RSE: Ja isto imam osjećaj da je to budućnost, ne samo našeg filma, nego i svih nacionalnih kinematografija. Jer, zatvoriti se u okvire, i produkcijske i distribucijske, koje imamo kao zasebne zemlje, zaista bi bilo porazno za ovu djelatnost.

KENOVIĆ: Vjerujem da se ovo isto može primijeniti za bilo koju djelatnost. Jer, kada se ljudi bave nečim, ako se time bave izuzetno dobro, onda to mogu ponuditi čitavom svijetu i logično je da prvo ponude svojoj okolini, svom prvom susjedstvu i komšiluku, a onda čitavom svijetu. Što se tiče mene, ja mislim da je jedina logika da se sve moguće što se radi ovdje stavi u konkurenciju ili kompeticiju ili u ogledavanje sa svim što se radi u svijetu.

RSE: Ademire, ja ti zahvaljujem na ovom razgovoru. Želim puno sreće ovom filmu i tvojoj produkcijskoj kući i tebi osobno.

Razmjena:

O razmjeni:

Veličina slova

Više tekstova istog autora

Više tekstova

Aktuelno

Najčitaniji prilozi