Dostupni linkovi

Završeno suđenje Mladićevim pomagačima


Plakati podrške Ratku Mladiću 2006. godine
Plakati podrške Ratku Mladiću 2006. godine
Presuda optuženima za skrivanje haškog optuženika za genocid Ratka Mladića biće izrečena 4. novembra pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu.

Ovaj proces, u medijima nazvan „Suđenje jatacima“, obeležile su kontroverze oko višegodišnjeg trajanja postupka i opravdanosti hapšenja onih koji su potragu možda mogi da dovedu do najtraženijeg begunca.

Tokom sudskog procesa dokazano je da je desetoro optuženih skrivalo Mladića pune četiri godine, zbog čega tužilaštvo u Beogradu traži da se oni osude po zakonu, izjavila je u završnoj reči u ovom procesu tužiteljka Mirjana Jovanović.

Prema navodima tužilaštva, oni su od 2002. do 2006. godine Mladiću pomogli tako što su ga skrivali u svojim i iznajmljenim stanovima u Beogradu, finansirali ga, podizali njegovu penziju, obezbeđivali mu hranu i druge namirnice, telefone za komunikaciju sa porodicom i prevozna sredstva. Zbog toga im preti kazna od jedne do osam godina zatvora.

Završne reči odbrane obeležila je teza da optuženi ne mogu biti osuđeni za ono za šta se terete, kao što je ustvrdio i Goran Petronijević, advokat drugooptuženog Saše Badnjara:

"Da li je neko čuvao Ratka Mladića i tako dalje, to ste mogli da vidite iz činjenica i spisa sa suđenja. Ono što je ovde najvažnije je to da za pružanje pomoći učiniocu nakon izvršenog krivičnog dela ne može biti osuđen niko ako se prethodno nije utvrdilo da taj kome je navodno pomagao nije učinio krivično delo. Generalu Mladiću nije suđeno ni pred domaćim sudom ni u Hagu, on nigde nije osuđen. Kako onda neko može biti oglašen krivim da mu je pomagao nakon izvršenja krivičnog dela. To je pravni apsurd."

U završnoj reči svi optuženi su negirali krivicu. Milan Antonijević, iz Komiteta pravnika za ljudska prava (Yukom), kaže za naš program da nema sumnje da će sud proceniti osnov za pravednu presudu:

"Sama presuda, kao i svaka krivična presuda, će imati svoju težinu. I naravno da ju je potrebno doneti ukoliko je neko izršio bilo kakvo krivično delo."

Tužilaštvo je precizno navelo da je jedan deo optuženih u istrazi izjavio da su krili Mladića u stanovima u Beogradu, gde je haškog optuženika dovodio glavni organizator skrivanja Jovo Đogo, bivši oficir Vojske Republike Srpske, ali da su te iskaze tokom suđenja povukli.

Najinteresantnija je bila odbrana prvooptuženog Stanka Ristića, koju je tužilaštvo ocenilo kao potpuno neuverljivu, da je dva stana u novobeogradskoj Ulici Jurija Gagarina iznajmio zbog švaleracije, kartanja i zato što mu je Centar za socijalni rad preporučio da sinu rentira stan kako bi ga odvojio od lošeg društva.

Hapšenje odmoglo potrazi

Ninoslav Krstić
, direktor Foruma za bezbednost i demokratiju, za naš radio procenio je moguće efekte suđenja pomagačima Ratka Mladića.

Pretres kuće porodice Ratka Mladića u Beogradu, 23. februar 2010. godine
"To će sigurno biti opomena ljudima da se, kada se raspiše potera za nekim, izvršiocima krivičnih dela ne sme pomagati u skrivanju. Možda u tom smislu, ali drugi značaj ne verujem da će imati."


Ovaj slučaj, nazvan „Jataci“, od hapšenja osumnjišenih u aprilu 2006., koji su posle osam meseci u pritvoru pušteni da se brane sa slobode, obeležilo je to da je suđenje u više navrata vraćano na početak: zbog promene sudskog veća, trudnoće i bolesti pojedinih optuženih, kao i dva neuspela pokušaja bivšeg Drugog opštinskog suda da se oglasi nenadležnim posle promene takozvanog "Zakona o jatacima".

Glavni Mladićev operativac za skrivanje Đogo, koji je putem oglasa nalazio stanove i vlasnicima plaćao kirije između 300 i 400 evra, umro je u toku procesa.

Milan Antonijević, iz Yukom-a, kaže da je najveća zamerka ovom suđenju upravo to što nije završeno u razumnom roku, i da bi trebalo proveriti zašto se to dogodilo:

"Tu postoji problem, i trebalo bi videti na koji način je došlo do toga da se četiri godine čeka presuda… Kao i to da li je uopšte postojala politička volja da se dođe do presude, i da li je bilo nekih opstrukcija. Na kraju je sve dovelo do toga da ovoliko godina ne znamo da li su ovi ljudi, i u kojoj meri, pomagali skrivanju Mladića, i da li je to bila neka šira mreža ili je u pitanjui samo taj krug ljudi koji je uhapšen."

Ovaj proces često je komentarisan i od strane nadležnih za potragu za Mladićem, a glavna primedba bila je da je odluka da se uhapse pomagači najtraženijeg begunca bila pogrešna.

Krstić, stručnjak za bezbednosna pitanja i bivši general jugoslovenske vojske, zaključuje da se u poteri mnogo više moglo dobiti da su jataci ostali na slobodi:

"Cilj potrage je bio da se preko jataka dođe do Ratka Mladića. Nije trebalo prekidati tu akciju, već je trebalo samo pratiti trag tih ljudi i preko njih doći do begunca. Tako su brže mogli da uhapse Ratka Mladića."

Za skrivanje haškog begunca Ratka Mladića optuženi su pukovnik Stanko Ristić, penzionisani vojni pilot, njegov sin Predrag, bivši oficiri Vojske Republike Srpske Marko Lugonja, Ratko Vučetić, Saša Badnjar, kao i Tatjana Vasković Janjušević, njena majka i brat Ljiljana i Bojan Vasković, Blagoje Govedarica i Borisav Ivanović.
XS
SM
MD
LG