U pismu koje su mediji preneli prošle sedmice, episkop Grigorije stanje u Crkvi opisuje kao vanredno, za Crkvu kaže i da je obezglavljena nakon što je patrijarh Pavle oboleo, a podvlači da je u krizi i versko obrazovanje. U intervjuu za naš program episkop Grigorije ističe da su njegova nastojanja usmerena ka težnji da se Crkva vrati vernicima i principima hrišćanstva.
Episkop Grigorije kaže kroz smeh kako nije očekivao da će se članovi Sinoda izjasniti o njegovom pismu:
“Ne znam stvarno. Smješno mi je. Ne znam kako bi moglo biti moje pismo na sjednici Sinoda!”
RSE: Zbog čega vam je smešno? Vaše pismo je probudilo mnogobrojne reakcije u javnosti, a pretpostavljam da ih je još više bilo u Crkvi?
“Pa smješno mi je što svi pričaju da će biti na Sinodu, a ja mislim da neće. Zašto bi bilo? To pismo nije upućeno Sinodu nego svakom pojedinačnom vladiki. Jedino bi dobro bilo da na Sinodu raspravljaju o temama koje su njime pokrenute.”
Episkop Grigorije navodi i da ga je nakon objavljivanja spornog pisma kontaktirao mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije (koji u odsustvu patrijarha Pavla predsedava Sinodom), ali da nije spomenuo njegove javno prenete ocene te da ga je pozvao da u sredu služe liturgiju u jednom mestu u blizini Trebinja. Grigorije kaže da u Crkvi postoje jake konzervativne struje kojima odgovara održavanje status kvoa, ali kao čelnika nereformatorske opcije ne vidi mitropolita Amfilohija:
“Moja ljutnja u pravcu mitropolita Amfilohija je bila samo u tome što je on nekako želeći da sve to smiri i pomiri napravio kompromis koji je išao u korist onih ljudi koji jednostavno misle da je srpstvo važnije od vjere i hrišćanstva.”
RSE: A ko je zapravo kočnica za tu vrstu reformi o kojima Vi govorite?
“Ja mislim da postoje ljudi kojima odgovara taj status kvo. Oni koji se jednostavno u tome snalaze i koji su zadovoljni time da imaju svoj neki život, svoj mir, svoju udobnost možda čak, ali moje uvjerenje i moja vjera je da mi tu nismo radi sebe, nego radi zajednice. Radi one zajednice koju prethodimo i koju vodimo. I to je to.”
Sagovornik Radija Slobodna Evropa, koga neki već nazivaju pučistom u vrhu Srpske pravoslavne crkve, uveren je da ga ni jedno crkveno telo ne može kazniti zbog javnog istupanja, a što po strogim pravilima nije dopušteno. Istovremeno, zalaže se za kažnjavanje episkopa mileševskog Filareta koji je avgusta 2007. godine štrajkovao glađu zbog zabrane ulaska u Crnu Goru, koju mu je izrekla tamošnja vlast zbog sumnji da je u kontaktu sa haškim beguncima:
“Crkva je morala reagovati u istom trenutku. To je bila javna demonstracija nehrišćanskog načina života.”
Takođe, episkop Grigorije odbacuje i optužbe da se osmelio za javnu akciju zato što je i sam pretendovao na mesto patrijarha, koji svoju 94. godinu života provodi na lečenju. Grigorije je u pismu napisao da se partijrah ne leči, nego stanuje na Vojno medicinskoj akademiji u Beogradu. A o tvrdnjama da je naumio da ga zameni kaže:
“Pominjalo se moje ime. Ja mislim da su moje ime pominjali više oni ljudi koji su to priželjkivali, nego što je to bilo sasvim realno. Ja sam prema tome bio potpuno ravnodušan, a i sada sam. Zato što jednostavno ako bih i imao takvu ambiciju meni bi odgovaralo da to bude u nekom drugom vremenu života. Ako ga bude! Ali ono što je moja glavna ambicija je da Crkva zaista bude Crkva. Naravno, problem je u tome što je naš narod imao veoma velike lomove. Ali meni se čini da je služenje bilo kome, bilo čemu, nacijama, ideologijama, vodi Crkvu tamo gdje ona ne sme biti.”
Episkop Grigorije nesumnjivo donosi nove vetrove u SPC, ocenio je analitičar Mirko Đorđević. Ovaj veliki kritičar zatvorenosti i konzervativizma koji se neguje u Crkvi podvlači kako je zahumsko-hercegovački episkop zacrtao sedam teza o kojima bi se unutar Crkve morala otvoriti rasprava ukoliko se ista pokušava modernizovati:
“Bude li se prihvatio dijalog, a on nudi otvoren dijalog sabraći arhijerejima i široj crkvenoj i laičkoj javnosti, sigurno bi to bio znak nekih novih vetrova koji duvaju u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Dodaću još i to da se do sada o ovim pitanjima govorilo u raznim analizama. Ali to se uvek u Crkvi odbacivalo, pa dobro analitičari rade svoj posao. Sada je o tome po prvi put progovorio jedan član najvišeg crkvenog tela, član Sabora. i o tome će još biti govora. Ovo je pismo u tom smislu zaista događaj.”
Episkop Grigorije jedan je od najmlađih crkvenih velikodostojnika. Rođen je pre 41 godine u Varešu, zamonašen je u manastiru Ostrog ‘92. godine. Sa blagoslovom patrijarha Pavla, mitropolit Amfilohije imenovao ga je za episkopa. Pažnju javnosti privukao je i saradnjom i prijateljstvom sa košarkašem Dejanom Bodirogom, ali i javnim pozivima koje je svojevremeno uputio Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću da se predaju Haškom sudu.