Autor: Glenn Kates (priredila: Sabina Čabaravdić)
Drugog maja u Odesi je doktor očajnički pokušavao spasiti živote demonstranata koji su ostali zarobljeni u zgradi Sindikata u tom ukrajinskom gradu. Četrdesetorica su umrla.
"Požurio sam pružiti pomoć onima koji su mogli biti spašeni, ali su me zaustavili pro-ukrajinski nacisti", napisao je on na svom Facebook profilu, koristeći rječnik kojeg su upotrebljavali protivnici demonstracija protiv ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča.
"Jedan od njih gurnuo me, bezobrazno mi obećavši da ću uskoro i ja i drugi Židovi Odese doživjeti istu sudbinu", istakao je doktor.
Pažnje vrijedan zapis, ali nažalost lažni! Ovaj "doktor" ne postoji u Odesi. Osoba koja je na Facebook postavila priču iskoristila je fotografiju stomatologa iz ruskog grada Karačija, 2000 kilometara udaljenog od Odese.
Bez obzira na to, priča se internetom proširila nadaleko, i našla put i do glavnih zapadnih medija. Naprimjer u britanskom Guardianu, uz stav novinara Johna Pilgera.
U 2014. godini, mediji koje finansira i potpomaže Kremlj, raširili su se širom svijeta. Državna televizija je u Rusiji uspjela gledaocima "prodati" sliku osvetoljubivog i nemoralnog Zapada koji pokušava preuzeti utjecaj u povjesnim ruskim sferama. A paralelno, Moskva je proširila svoje programe na stranim jezicima, posredstvom, među ostalim, i Russia Today. Sve u svemu, stvoren je dojam da je na djelu pravi "informativni rat".
Ni danas nije jasno da li je doktor iz Odese bio izvorni internet "lažnjak", ili je djelo rastućeg broja ruskih "web plaćenika".
Što god bilo: samo širenje internet glasina, ili stvaranje vlastitih, za ruske državne medije nema razlike. Važan je rezultat.
Redovni gledaoci jednog od tri glavna televizijska kanala u Rusiji mogli su u 2014. "saznati" da su ukrajinski vojnici razapeli trogodišnjeg dječaka na jednom trgu u gradu Slovanjsku, na istoku zemlje.
Ili da su u logorima na istoku zemlje, izgrađenim po ugledu na one nacističke, zatvoreni stanovnici koji govore ruski jezik ili da je sami vrh ukrajinske vlasti u dosluhu sa satanistima.
Sve su ovo čiste izmišljotine, ali 50 posto Rusa vjeruje u sve što im plasira državna Televizija. Prema anketama koje je proveo nezavisni Levada centar, ti ljudi više vjeruju TV, nego bilo kojem drugom izvoru informisanja, prijateljima, porodici ili susjedima.
Andrej Kondrašov, urednik i voditelj na državnoj Rossia TV, ne bez ponosa je odgovorio ruskom servisu Radija Slobodna Evropa da on spaja novinarstvo i poruke države.
"Ne bih mogao povući strogu crtu između ta dva pojma, jer u doba kad imamo dva sistema, dvije civilizacije koje stoje jedna protiv druge, niko ih ne razlikuje, jer se spajaju u jednu. Sada je svaka propaganda u medijima u suštini novinarstvo", naveo je Kondrašov.
Ruskim medijima nije strana stroga kontrola države, ali, kad se rasplamsala ukrajinska kriza, Moskvi je postalo jako važno da iste poruke "proda" i Zapadu.
U novembru je Dmitrij Kiseljov, glavni državni propagandista, lansirao Sputnjik agenciju koja će, po njegovim riječima, do kraja 2015. emitovati vijesti na 30 jezika u 34 zemlje.
Kiseljov je, inače, poznat po izjavi da je Rusija "jedina zemlja na svijetu koja SAD može pretvoriti u radioaktivnu prašinu".
Mediji i finansiranje
Međunarodni televizijski informativni kanal Russia Today, kojeg svom snagom podržava Kremlj, u 2015. godini imaće mnogo veći budžet - oko 280 miliona dolara.
Univerzitet Princeton uradio je studiju pod nazivom "Prijetnja nestvarnog", u kojem Peter Pomerantsev i Michael Weiss zaključuju da ruski državni mediji nemaju namjeru "uvjeriti ili nagovoriti gledaoce na akciju, nego im zadržati pažnju, te ih napraviti rastresenim, pasivnim i paranoičnim".
"Kremlj na informaciju, barem od 2008., a najvjerojatnije još od 2004. godine, gleda kao na oružje. Način na koji gledaju nije kao na sredstvo uvjeravanja, nego više kao sredstvo kojim žele zbuniti neprijatelja, razbiti njihovu komunikaciju, prevariti ih ili namamiti", ističe se u studiji.
Ipak se mnogi pitaju koliko je stvarni učinak ruske propagande na korisnike u inostranstvu?
"Za ljude koji tvrde da je to stvarna opasnost, ja bih prije rekao da su skloni uzbuni", tvrdi Kevin Rothrock, urednik projekata u Runet Echo, stranice koja prati ruski internet.
"Kada je riječ o istinskom mjerenju snage ili utjecaja ove vrste propagande, još me niko nije ni u šta uvjerio. A pogledajte koji silni novac troše na to. Laži koji proizvode na svom YouTube-u. Ali nemam dokaza da to stvarno ima neki jak utjecaj", smatra Rothrock.
Iskrivljene činjenice
Russia Today se hvali kako je dostupna na više od 630 miliona TV stanica širom svijeta, ali je činjenica da je vrlo malo stvarnih podataka o gledanosti.
Pomerancev i Weiss, na primjeru obaranja malezijskog aviona, u julu 2014., pokazuju kako Moskva može uspješno provesti svoju informativnu propagandu.
Postoje čvrsti dokazi da su proruski separatisti posjedovali BUK rakete, za koje se mislilo da su srušile avion sa 298 putnika i članova posade.
No, Russia Today uspjela je perfidnom propagandom i na Zapadu posijati sumnju s pitanjem: da nisu možda ipak Ukrajinci srušili avion?
Pomerancev i Weiss pozivaju na širu, koordiniranu strategiju koja će uključivati "povelju o dezinformacijama" , te "urednike za praćenje dezinformacija", kako bi se usprotivili onome što se zove Putinovo "naoružavanje informacija".
"Mi smo suočeni s izazovom s kojima nikada prije nismo bili", kazao je Weiss za Radio Slobodna Evropa. Dodao je kako mu je "žao što mora reći da su Putin i njegovi sljedbenici nevjerovatno vješti u ovoj igri".
