Politička radikalizacija u izbornoj godini

Radikalizacija političkih prilika u Bosni i Hercegovini prisutna je već mjesecima, a kulminirala je hapšenjem Ejupa Ganića u Londonu. Politička prepucavanja na tu temu traju danima, a domaći zvaničnici iskoristili su svaku priliku da ponovo pokrenu priču o tome “ko je počeo rat”.

Utrka ko će više koga optužiti i za šta prenesena je i u parlamentarne klupe, pa čak i u Predsjedništvo BiH. Razjedinjenost u stavovima trojice članova kolektivnog šefa države nikada nije u toj mjeri bila prisutna kao proteklih dana, a nakon današnje izjave člana Predsjedništva Nebojše Radmanovića, u kojoj je najavio mogućnost povlačenja predstavnika Republike Srpske iz državnih institucija, pitanje je da li će tročlano Predsjedništvo uskoro i održati sjednicu:

„Ako se zaobilaze u BiH u odlučivanju dva naroda i jedan entitet, onda BiH ne može funkcionisati kao država - i ja, a vjerujem i većina predstavnika srpskog naroda nećemo učestvovati u tome.“

Iako je na posljednjoj sjednici Vijeće za provođenje mira radikalizaciju političkih prilika u zemlji dovelo u vezu sa predizbornom kampanjom, bosanskohercegovački analitičari ocjenjuju da ta pojava traje ne samo pred izbore već od završetka rata. Profesor mostarskog Sveučilišta Slavo Kukić:

„U BiH je problem u tome što je 1995. godine rat završen na način koji omogućava stalno visoku razinu političkog radikalizma.“

BiH još nije izašla iz rata

Profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Enver Kazaz smatra da Bosna i Hercegovina u političkom i ideološkom smislu još uvijek nije izašla iz rata. Tranzicijski mir političke elite u zemlji, uključujući i opoziciju, vide kao priliku da se ostvare ratni ciljevi, smatra Kazaz:

„Zato su bh. politike, bezmalo sve, pa čaki one opozicione, ustvari militantne politike par ekselans.“

Profesor banjalučkog Filozofskog fakulteta Miodrag Živanović:

„Predsjedništvo BiH sa tri člana, ili kako se u žargonu kaže - troglavo predsjedništvo se i ovom prilikom podijelilo. To sve doprinosi jednoj spoznaji da mi nemamo državu, niti ona može na ovim osnovama doista da ostvaruje svoju ulogu.“

Ivo Komšić, profesor sarajevskog Filozofskog fakulteta, kaže da građani Bosne i Hercegovine nikada kao do sada nisu bili nezadovoljni postojećom vlasti, ali i da to bh. političari dobro znaju. Upravo ta vlast, navodi Komšić, nije sposobna da rješava nagomilane socijalne i ekonomske probleme, da se bori protiv kriminala, jer je i sama kriminalizovana:

„Jedini izlaz imaju, oni to dobro znaju, da radikaliziraju na nacionalnoj osnovi političku scenu i koriste se sve moguće prilike koje se pojave da se to desi. I evo, to što se danas zbiva je zapravo to. I to će tako vjerojatno potrajati sve do izbora.“

Međusobna podrška homogenizaciji birača

Radikalizacija političkih prilika i homogenizacija biračkog tijela u Bosni i Hercegovini je postala praksa koja se ponavlja posebno kada se približavaju izbori. Tako su uoči opštih izbora 2006. godine, birače u jednom dijelu države pozivali da glasaju za “100 posto Bosnu i Hercegovinu”, a u drugom dijelu im poručivali “Moja kuća Srpska”. Haris Silajdžić i Milorad Dodik na taj način su, vrlo svjesno, jedan drugom pomogli da osvoje vlast. To potvrđuje i Milorad Dodik:

„Ja moram da kažem da Silajdžić nije težak sagovornik i nije nerealan čovjek. On ima svoje poglede, kao što i ja imam svoje. Ja to poštujem.“

Rezultat kampanje od prije četiri godine doveo je do podijeljenosti bosanskohercegovačkog društva jednake onoj sa početka devedesetih godina prošlog vijeka. Ništa bolja situacija nije ni na ekonomskom polju.

To što država ima 40 posto nezaposlenih i još uvijek nema bezvizni režim nije problem za ovdašnje političare. O tome sociolog Ivan Šijaković kaže:

„Onda su krenuli s oružjem, danas je im naravno to oduzeto - iako čovjek može da strepi da li će ponovo toga biti.“

Uprkos tome što analitičari upozoravaju da sadašnja radikalizacija odnosa treba biti motiv građanima BiH da konačno otvore oči i, umjesto nacionalnog, na ovogodišnjim izborima u oktobru izaberu evropski put, treba reći da u ovom trenutku Bosna i Hercegovina ima usitnjenu, razjedinjenu i nemoćnu opoziciju.

Pred Bosancima i Hercegovcima biće velika dilema u oktobru za koga glasati, ako uopšte pred njima i budu kvalitetni programi. Jer, dosadašnja praksa pokazuje da se svi služe oprobanim nacionalnim projektima, a da niko nema viziju kako riješiti nagomilane probleme, niti kako zemlju voditi u četverogodišnjem mandatu.