Piše: Levko Stek, priredila: Mirjana Rakela
Gorlivka, pomalo pospani industrijski gradić na istoku Ukrajine, posljednji je u nizu gradova na istoku zemlje u kojem su proruske, separatsitičke snage,unjele nemir.
Nelagodan mir u Gorlivki, nekoliko sati nakon su naoružani separatisti zauzeli zgradu lokalnih vlasti.
Osim izgorjele policijske stanice, zauzete prije dva dana, tokom nasilnih sukoba, sve kao da „štima“.
No, taj privid normalnosti opovrgava dubok jaz između mještana od kojih jedni smatraju da Gorlivka treba preći pod prorusku kontrolu i onih koji su i dalje odani vlastima u Kijevu.
Dok je većina stanovnika Krima podržavala Rusiju, stanovnici Gorlivke su podijeljeni.
Bio sam svjedok svađe ispred okupirane policijske stanice. Skupina stanovnika došla je osuditi ono što se dogodilo. Rekli su da to nije način za rješavanje problema, te da je napad na policiju bio pogrešan potez.
Razgovarao sam i s grupom mladih majki koje su se u parku igrale sa djecom i one su, također, oštre prema separatistima. Smatraju da se oni koji su za Ukrajinu trebaju organizirati i protjerati separatiste iz gradića.
Lokalna policija odbila se predati bijesnoj rulji, za razliku od mnogih policijskih dužnosnika u susjednim gradovima koji su prešli na prorusku stranu.
Šef policije Andrij Kriščenko je teško pretučen, navodno zbog uništavanja ruske zastave. Njegov zamjenik je uhapšen i odveden u Donjeck, gdje separatisti kontroliraju ključne administrativne zgrade.
Ukrajiski ministar unutarnjih poslova, Arsen Avakov, sada ih želi odlikovati za hrabrost. No, mnogi mještani rado će odbaciti svoje ukrajinske pasoše, a regiju Donjeck vide kao dio Rusije. Malo ih, međutim, jasno može formulirati i zašto. Većina ih prihvaća proruske ideje iako im je nejasna okupacija državnih institucija. Medju onima koji daju potporu Moskvi ima i pijanih. Neki jednostavno uživaju u „akciji“.
Unatoč tome što je službeni Kijev obnovio prijetnje o snažnoj "antiterorističkoj operaciji" kojom želi iskorijeniti separatiste, proruske snage u Gorlivki ne pokazuje znakove povlačenja.
Ispred zgrade policije, barikade napravljene od pijeska i automobilskih guma neprestano rastu.
Nekoliko desetaka separatista „štite“ okupiranu policijsku stanicu i danju i noću. Neki imaju batine, šipke, ali ne i vatreno oružje. Tridesetak ili četrdeset pristaša Moskve nalaze se pred zgradom.
Unutar policijske stanice su naoružani pojedinci koji rijetko napuštaju zgradu. Oni su takozvani "mali zeleni ljudi", termin koji se uvelike koristi u Ukrajini kada se opisuju uniformirani muškraci, koji nemaju oznake na uniformama, i za koje se vjeruje da su Rusi.
Za novinare, posebno ukrajinske, situacija je vrlo teška.Ne mogu se predstaviti kao ukrajinski novinar kad razgovaram s ljudima u blizini okupiranih zgrada . Ili će me pretući ili uništiti moju opremu. Ovdje mi se može svašta dogoditi.
Mještani koji podržavaju separatiste vrlo su oprezni s ukrajinskim novinarima. Misle da ćemo „iskriviti“ njihove riječi i žigosati ih kao teroriste. Mnogi su potpuno dezinformirani.
Jedna žena me pokušala uvjeriti da je Ukrajinski parlament usvojio zakon prema kojem će stanovnici koji „nemaju ukrajinsku krv“ biti ili deportirani ili ubijeni. Rekla je da je za taj "zakon " čula na ruskoj televiziji .
Takodjer mi govore da pripadnici Desnog sektora dolaze na istok zemlje kako bi ubijali tamošnje stanovnike.
I upravo taj strah ih tjera da podržavaju separatiste.
Gorlivka, pomalo pospani industrijski gradić na istoku Ukrajine, posljednji je u nizu gradova na istoku zemlje u kojem su proruske, separatsitičke snage,unjele nemir.
Nelagodan mir u Gorlivki, nekoliko sati nakon su naoružani separatisti zauzeli zgradu lokalnih vlasti.
Osim izgorjele policijske stanice, zauzete prije dva dana, tokom nasilnih sukoba, sve kao da „štima“.
No, taj privid normalnosti opovrgava dubok jaz između mještana od kojih jedni smatraju da Gorlivka treba preći pod prorusku kontrolu i onih koji su i dalje odani vlastima u Kijevu.
Dok je većina stanovnika Krima podržavala Rusiju, stanovnici Gorlivke su podijeljeni.
Bio sam svjedok svađe ispred okupirane policijske stanice. Skupina stanovnika došla je osuditi ono što se dogodilo. Rekli su da to nije način za rješavanje problema, te da je napad na policiju bio pogrešan potez.
Razgovarao sam i s grupom mladih majki koje su se u parku igrale sa djecom i one su, također, oštre prema separatistima. Smatraju da se oni koji su za Ukrajinu trebaju organizirati i protjerati separatiste iz gradića.
Lokalna policija odbila se predati bijesnoj rulji, za razliku od mnogih policijskih dužnosnika u susjednim gradovima koji su prešli na prorusku stranu.
Šef policije Andrij Kriščenko je teško pretučen, navodno zbog uništavanja ruske zastave. Njegov zamjenik je uhapšen i odveden u Donjeck, gdje separatisti kontroliraju ključne administrativne zgrade.
Ukrajiski ministar unutarnjih poslova, Arsen Avakov, sada ih želi odlikovati za hrabrost. No, mnogi mještani rado će odbaciti svoje ukrajinske pasoše, a regiju Donjeck vide kao dio Rusije. Malo ih, međutim, jasno može formulirati i zašto. Većina ih prihvaća proruske ideje iako im je nejasna okupacija državnih institucija. Medju onima koji daju potporu Moskvi ima i pijanih. Neki jednostavno uživaju u „akciji“.
Unatoč tome što je službeni Kijev obnovio prijetnje o snažnoj "antiterorističkoj operaciji" kojom želi iskorijeniti separatiste, proruske snage u Gorlivki ne pokazuje znakove povlačenja.
Ispred zgrade policije, barikade napravljene od pijeska i automobilskih guma neprestano rastu.
Nekoliko desetaka separatista „štite“ okupiranu policijsku stanicu i danju i noću. Neki imaju batine, šipke, ali ne i vatreno oružje. Tridesetak ili četrdeset pristaša Moskve nalaze se pred zgradom.
Unutar policijske stanice su naoružani pojedinci koji rijetko napuštaju zgradu. Oni su takozvani "mali zeleni ljudi", termin koji se uvelike koristi u Ukrajini kada se opisuju uniformirani muškraci, koji nemaju oznake na uniformama, i za koje se vjeruje da su Rusi.
Za novinare, posebno ukrajinske, situacija je vrlo teška.Ne mogu se predstaviti kao ukrajinski novinar kad razgovaram s ljudima u blizini okupiranih zgrada . Ili će me pretući ili uništiti moju opremu. Ovdje mi se može svašta dogoditi.
Mještani koji podržavaju separatiste vrlo su oprezni s ukrajinskim novinarima. Misle da ćemo „iskriviti“ njihove riječi i žigosati ih kao teroriste. Mnogi su potpuno dezinformirani.
Jedna žena me pokušala uvjeriti da je Ukrajinski parlament usvojio zakon prema kojem će stanovnici koji „nemaju ukrajinsku krv“ biti ili deportirani ili ubijeni. Rekla je da je za taj "zakon " čula na ruskoj televiziji .
Takodjer mi govore da pripadnici Desnog sektora dolaze na istok zemlje kako bi ubijali tamošnje stanovnike.
I upravo taj strah ih tjera da podržavaju separatiste.
