Dostupni linkovi

Bombom na romski vrtić: Hrvatsko društvo klizi u agresivnost


Zagreb, ilustrativna fotografija
Zagreb, ilustrativna fotografija

Policija još nije otkrila tko je bacio ručnu bombu na kuću u Zagrebu u kojoj se nalazi romski vrtić i romska udruga. Poznavatelji problematike kažu kako se vjerojatno radi o lokalnom nesporazumu, a ne o zločinu iz mržnje. Međutim, ne čudi što je govor mržnje kao motiv prva asocijacija koja nam padne na pamet, kažu naši sugovornici, jer hrvatsko je društvo postalo agresivno i netolerantno.

Ručna bomba u dvorište zgrade u kojoj već 19 godina radi jedni zagrebački romski vrtić, na sreću bez veće štete i žrtava, jer je bačena po noći, nacističkim i ustaškim simbolima išaran spomenik žrtvama fašizma u park-šumi Dotrščina, predavanje kontroverznog pjevača Marka Perkovića Tompsona u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku, gdje su kao uvod puštene „Čavoglave“ s ustaškim pozdravom na početku.

Policija još nije otkrila tko je bacio bombu u tom pretežno Romima naseljenom naselju, ali najbolji poznavatelj romske problematike u Zagrebu, ali i šire, među hrvatskim političarima, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ne misli da je riječ o zločinu iz mržnje.

Milan Bandić
Milan Bandić

„Sigurno riječi podjele ne doprinose dobru, ali ja to ne bih dovodio u taj kontekst. U svakom slučaju to treba osuditi. Mislim da je riječ o lokalnom nesporazumu i na toj razini treba gledati stvari.“

Međutim, ne čudi što je vijest o bombi na romski vrtić uzbudila duhove, kaže za naš radio komentatorica Hrvatske radio-televizije Jasmina Popović.

„Činjenica je da smo u velikoj društvenoj regresiji, da se promoviraju neke ideje i stavovi koji su isključivi, netolerantni i koji vječito potenciraju da postoje drugi i drugačiji među nama, i zbog toga je naravno to prva asocijacija kada se ovako nešto dogodi, kao i čitav niz ekscesa prije toga - sjetimo se i one tučnjave u Vukovaru; nitko nije govorio o tučnjavi navijača ili huligana, nego se ogovorilo isključivo o nacionalnoj pripadnosti jedne ili druge strane. Da, mi živimo u jednom društvu koje je apsolutno postalo agresivno i netolerantno.“

Popravljanju takvog stanja nimalo neće pomoći gostovanje kontroverznog pjevača Marka Perkovića Tompsona u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku, gdje su kao uvod puštene „Čavoglave“ s ustaškim pozdravom na početku.

„Generalno, takve stvari su nepotrebne“, kaže tim povodom za naš radio tajnik udruge srednjoškolskih nastavnika „Nastavnici.org“ Dalibor Perković. On je podsjetio na stav udruge kako su "u samom početku agresije na Hrvatsku skladane i pjevane mnogobrojne pjesme s ciljem podizanja morala i veličanja domoljublja,“ ali da su neke od njih „.veličale dio hrvatske povijesti koje se svaki normalan čovjek, svaki Hrvat treba sramiti i prezirati je iz dna duše." Po njegovoj ocjeni, tada se to moglo možda i oprostiti, ali sada, 25 godina od rata, više ne.

„Pogotovo u situaciji kada se klinci jednostavno ne obrazuju o činjenicama, onom što se zbilja događalo u zadnjih 100 godina, nego se sve vuče preko neke ideologije. Ovaj slučaj nije u svrsi obrazovanja, nego u svrsi propagande, a to je nešto čemu škola nikada ne bi trebala služiti.“

Jedini način da se govoru mržnje i netoleranciji stane na kraj su vrlo jasne osude iz vrha države, crkve i politike, poručuje Jasmina Popović.

„To su stvari koje su crno-bijele. Za razliku od većine stvari u životu, oko toga ne smiju biti nikakva tolerancija i razumijevanje. Ne smiju se slati poruke tipa – 'da nije tako govorio, ne bi ga tukli', jer su to neprihvatljive poruke. Kada dolaze od vrha politike, kada znamo koliki utjecaj politika ima na hrvatsko društvo, onda su one jednostavno neprihvatljive.

Vidimo to po reakcijama stranih diplomata, vidimo to po reakcijama zemalja Europske unije – jednostavno se ne smije dopustiti da oni koji nama upravljaju šalju nedopustive poruke. Na žalost, mi od naših političara – i iz vlasti i iz opozicije – ne dobivamo takvu vrstu jasnih poruka građanima.

Netko je kod nas ovih dana izvanredno rekao da mi nikada ne završimo rečenicu kako treba, nego uvijek imamo zarez, pa 'ali'. Pa se kaže – ne bi trebao tako govoriti, jer to kod nekoga izaziva agresiju. Sjetimo se napada na Frljića i načina na koji se ovdje obračunava s javnom riječi ako nekome ne paše 'uz uho'.“

XS
SM
MD
LG