Iako pojam „politička diskriminacija“ na prvi pogled zvuči kao apstraktno poglavlje političke teorije, njen pojavni oblik u Crnoj Gori je veoma brutalan i zadire u samu suštinu teškog socijalno-ekonomskog stanja velike većine gradjana.
Politička diskriminacija nije ništa drugo nego termin koji označava situaciju u kojoj vlast različito tretira gradjane na osnovu partijske pripadnosti.
„Ako se obratite bilo kome u Crnoj Gori ko je stariji od 14 godina i pitate ga – ko u Crnoj Gori ima sva prava – odgovor će biti – onaj ko ima člansku kartu vladajuće partije, isto kao i posao mogu da dobiju ili da budu uspješni u biznisu isti ljudi, sa istom partijskom knjžicom“, čulo se tokom današnjeg skupa koji je organizovan da bi se diskutovalo o pojmu čiji je pojavni oblik u Crnoj Gori, iako sam termin zvuči pomalo apstraktno, veoma brutalan i zadire u samu suštinu teškog socijalno-ekonomskog stanja velike većine gradjana države čija vlast krši ustavno načelo, ali i civilizacijsko naslijedje, da su svi gradjani jednaki.
„Politički sistem se održava kroz spektar klijentelističkih mreža gdje je politički uticaj presudan pri zapošljavanju, napredovanju, dobijanju dozvola, poslova preko javnih nabavki...“, rekla je direktorka Centra za gradjansko obrazovanje, Daliborka Uljarević.
„Diskriminaicija po osnovu političke opredjeljenosti, vjerovatno je u javnosti, prije svega medjunarodnoj, najbolje ilustrovana snimcima sa sjednice savjeta za sprovodjenje izbornog programa Demokratske partije socijalista, koji potvrdjuju da se gradjani i gradjanske Crne Gore zapošljavaju po osnovu posjedovanja ili neposjedovanja članske karte vladajućeg DPS-a. Djelovanje vladajuće partije u konkretnoj aferi protivno je ideji demokratizacije i evropeizacije crnogorskog društva na koje kontinuirano, godinama insistira nevladin sektor. Politička diskriminacija u ovom okviru je, kao ozbiljan problem, prepoznata i u Briselu. O tome svjedoče više puta ponovljene poruke Evropske komisije.“
„Srušen je mit – da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje“, rekla je Vanja Ćalović, govoreći o fenomenu kupovine glasova.
Činjenica je da vladajuća Demokratska partija premijera Mila Djukanovića već godinama nema natpolovičnu većinu, odnosno, da do skupštinske većine i mogućnosti da formira vladu dolazi pomoću podrške daleko manje Socijaldemokratske partije, a na prošlim izborima ni to nije bilo dovoljno, pa su postizbornom kombinatorikom sa manjinskim strankama uspjeli da prebace 50 posto. To bi bilo i legitimno da nije ozbiljnih sumnji u stvarnu podršku biračkog tijela DPS-a koje su se posljednjih godina pokazale kao opravdane zbog brojnih slučajeva kupovine glasova, a najsnažniji argument da se vladajuća DPS služi nezakonitim metodama je objavljen tonski snimak na kom visoki partijski funkcioneri ove partije otvoreno govore o zapošljavanju i podjeli kredita svojim pristalicama pred izbore. Koliko je ta operacija razradjena govori i činjenica da je jedan od funkcionera DPS-a računao da na svakih sto koji dobiju kredit može da računa i na još nekoliko stotina koji mu se samo nadaju.
Direktorka MANS-a, Vanja Ćalović koja je rekla da vladajuća partija u Crnoj Gori vlast kupuje tudjim siromaštvom, podsjetila je na još jedan sličan primjer.
„Sjetimo se onog „humanog“ pristupa Vlade Crne Gore da pomogne radnicima, takozvanim žrtvama tranzicije koje su prethodno ostavili bez posla kroz njihove koruptivne privatizacije. Sjetimo se tog njihovog humanog poteza da im podijele po dvije hiljade eura. Sjetimo se i čuvenih spiskova Fonda rada, još jedne partijske institucije iz koje se isplaćuje, kako smo čuli u aferi „snimak“, samo kadru jedne političke partije. Kakvu je agoniju to stvorilo kod tih ljudi koji su ostali bez posla, bez mogućnosti da prehrane svoje porodice. Obećan im je novac koji do danas nije isplaćen, a pred svake izbore im se iznova obećava isplata samo ako glasaju za jednu političku partiju.“
Vanja Ćalović se protivi osudi ljudi koji prodaju svoj glas jer potpuno osiromašeni ljudi, izmedju punog tanjira koji će staviti pred djecu i gradjanske hrabrosti radije biraju dobrobit djece, makar to bilo i kratkotrajno, pred izbore.
Funkcioner opozicionog Demokratskog fronta, Goran Danilović je, tokom današnjeg skupa koji su organizovali nedjeljnik Monitor, Centar za gradjansko obrazovanje i Gradjanske inicijative, rekao da se razlozi za pristajanje na neslobodu nalaze i u istorijskim korijenima.
„Kako da objasnite starom ocu ili djedu da može, da treba da kaže sve što želi kad su njih učili da se ne smije biti ni protiv partije, ni protiv Tita, ni protiv kralja i da to može neko drugi, a ne mi. Mi se decenijama i vjekovima vaspitavamo da budemo podanici.
Ja mogu da se ljutim na ljude i da ih pitam – zašto prodajete svoju budućnost, ali ti nesrećni ljudi treba prvo da shvate da je prodaju. Oni ne misle tako. Vjeruju da nekome čine uslugu. Kažu: „A, šta znači moj glas“. U Crnoj Gori, kada imate samo tri hiljade ljudi je mnogo. To odredjuje pobjedu. Sudbinu države."
