Dostupni linkovi

Svjetski fond za zaštitu prirode zabrinut zbog Tare i Morače


Kanjon Morače
Kanjon Morače

Svjetski fond za zaštitu prirode - WWF je pozvao UNESCO da zatraži od crnogorske Vlade poštovanje međunarodnih obaveza, povodom posljedica koje bi gradnja hidroelektrana na Morači mogla da ima na životnu sredinu, što je izazvano signalima da postoji mogućnost ugrožavanja rijeke Tare koja je, kao dio svjetske prirodne baštine, pod zaštitom UNESCO-a.


Ova organizacija je, već jednom osujetila namjeru crnogorske Vlade da izgradnjom elektrane Buk Bijela potopi kanjon rijeke Tare.

"Smatramo da je alarmatna situacija, znak koji ne smije biti ignorisan i koji zahtijeva mobilizaciju nacionalnih i međunarodnih organizacija koje podržavaju održivi razvoj Crne Gore i očuvanje prirodnih resursa", upozorili su iz Svjetskog fonda za zaštitu prirode, u kom strahuju da bi projekat četiri hidro-elektrane mogao ugroziti biosferu rijeke Tare i Nacionalog parka Durmitor.


Uz upozorenje da je ta prirodna baština pod zaštitom UNESCO -a, ova globalna organizacija izražava zabrinutost jer je iz Vlade saopšteno da bi, budući da je količina vode u Morači ograničena, prevođenjem vode iz Tare projekat četiri hidroelektrane postao profitabilniji.

U petak nije bilo moguće dobiti informaciju iz Ministarstva za zaštitu životne sredine, ali je ljetos, iz tog ministarstva objavljeno da je Tara zaštićen prostor i da ne može biti prevođenja vode iz Tare u Moraču, kao i da tim povodom nije bilo nikakvih kontakata sa međunarodnom zajednicom na tu temu, niti da ih može biti.


Međutim, ministar ekonomije Branko Vujović je, upravo tih dana, rekavši da bi bilo opravdano prevođenje viška vode Tare u rijeku Moraču i da tu temu ne treba zatvarati.

Sudeći po izjavi, koju je našem Radiju dala članica Radne grupe za projekat višenamjenskih akumulacija na Morači Milica Lekić, ekološke organizacije nemaju razloga za brigu.


"Ovo ministarstvo čvrsto stoji na stanovištu da ne može biti prevođenja Tare u Moraču upravo zbog toga što smo preuzeli određene obaveze, kako Deklaracijom o zaštiti rijeke Tare tako i Prostornim planom Crne Gore koji je usvojen u Skupštini 2008 godine", kaže Lekićeva.


Korist jedino za investitora

Zamjenik izvršnog direktora MANS-a Dejan Milovac ipak sumnja da se od prevođenja vode iz Tare u Moraču nije odustalo.

"Jer je kompletan proces do sada prošao potpuno ne transparentno tako da me ne bi ni malo iznenadilo da negdje već postoji taj plan koji se krije od javnosti o prevođenja voda Tare u Moraču", kaže Milovac.


Kanjon Tare, 2010
Uključivanje UNESCO-a u domaća ekološko-energetska pitanja ne bi bilo prvo.


"Tara je dobila vječnu slobodu i jednom je za svagda stavljena tačka na projekat Buk Bijela", glasila je zajednička reakcija crnogorskih nevladinih organizacija na izvještaj UNESCO-a i Svjetske unije za zaštitu prirode, koji je objavljen polovinom marta 2005. godine, a u kojem je izraženo oštro protivljenje izgradnji hidro-energetskog objekta na Drini kojim bi bilo potopljeno 12 do 18 kilometara, drugog po veličini na svijetu, kanjona rijeke Tare, koji je zbog neprocjenjive biološke i estetske vrijednosti pod zaštitom UNESCO-a.

Prije toga, početkom 2005., Skupština Crne Gore je usvojila Deklaraciju o zaštiti Tare, kojom se trajno zabranjuju bilo kakvi zahvati ili radovi u kanjonu rijeke.

Međutim, još nekoliko mjeseci prije toga, premijer Milo Đukanović je rekao da Deklaracija nije obavezujuća već da "predstavlja nešto što će svaka ozbiljna vlada primiti sa dužnom pažnjom".

Protivljenje Parlamenta na Đukanovićeve namjere nije uticalo, kao što mu ni otpor, nikad jedinstvenije, ukupne javnosti Crne Gore, nije ništa značio.

Ostalo je upamćeno zasjedanje državnog Savjeta za održivi razvoj s kraja 2004., kada je, prema iskazima pojedinih učesnika tog skupa, premijer Đukanović, kampanju za zaštitu Tare nazvao "političkom pričom usmjerenom protiv Vlade, a protivnike potapanja kanjona Tare "zaludnjacima, dokonim ljudima i društveno beskorisnim osobama".

Međutim, kada je UNESCO-va međunarodna ekspertska misija zahtijevala da crnogorska Vlada preduzme potrebne mjere za eliminaciju svih direktnih i indirektnih prijetnji za imovinu svjetske baštine, a ekološku studiju, na koju se Vlada pozivala, ocijenjenila kao naučno bezvrijednu, stavlljena je tačka na projekat koji je trebalo da potopi kanjon rijeke Tare.

Sumnje, kojih je i tada bilo, da se od projekta samo privremeno odustalo, obnovljene su špekulacijama da se sad računa na prevođenje vode iz Tare u Moraču, što bi povećalo energetski potencijal Morače, ali i ugrozio Taru, kao dio svjetske prirodne baštine.

Član skupštinskog Odbora za ekologiju i prostorno planiranje i funkcioner opozicione Nove srpske demokratije Slaven Radunović ocjenjuje da je jedna od glavnih želja italijanskih investitora, upravo prevođenje vode iz Tare u Moraču, što čitav projekat čini dodatno isplativim ali, po Radunovićevoj ocjeni, isključivo za investitora.

Radunović vjeruje da će se na tenderu pojaviti samo jedan ponuđač, jer su ostali zainteresovani shvatili da su italijanski investitori favorizovani.

"Prevođenjem voda Tare u Moraču to postaje zaista u ekonomskom smislu vrlo isplativ projekat. Naravno, ne za Crnu Goru i njene građane već za investiture A2a i uopšte, ko zna ko je sve iz Italije tu uključen. Mene je zaista strah da se ovdje radi samo da bi se izrazila zahvalnost premijeru Italije Silviju Berluskoniju za zaštitu koju pruža Milu Đukanoviću na međunardonom planu, u svim procesima protiv njega. Mislim da nije pošteno da cijela Crna Gora i njeni građani plaćaju tu cijenu", zaključuje Radunović.

XS
SM
MD
LG