Književnica iz Rijeke, Daša Drndić, u video komentaru za RSE pojašnjava zašto je podržala apel desetine intelektualaca iz cijelog sveta da se pomogne BiH, te kako gleda na odnos Hrvatske prema dešavanjima u susjednoj republici:
U pismu koje je potpisalo nekoliko „intelektualaca“ je sve sažeto, i to dosta oštro i kratko. Naravno da se slažem s tim. To su legitimni zahtjevi i taj bunt je potpuno opravdan. Zahtjev, odnosno protestna nota, koju smo potpisali, ide izvan granica Bosne i Hercegovine, odnosi se na situaciju u svijetu općenito. Vidim da su bile idemonstracije u Makedoniji. Ovo što se događa sa Kijevom je apsolutno zastrašujuće jer je tamo 25 mrtvih. Prema tome, cijela ova kapitalistička destrukcija već nekako izmiče kontroli.
Naravno da podupirem građanski bunt u BiH i mislim da su sramotne manipulacije koje dolaze iz vlasti u BiH, ali i iz Republike Srpske i Republike Hrvatske, u vezi sa navodnim etničkim karakterom tih pobuna. Mislim da je to jedno licemjerno zamjenjivanje teza. Obzirom da se danas ništa ne može sakriti i onima, koji žele znati, jasno je šta se događa.
Nije slučajno da je sve to počelo u Tuzli. Tuzla ima dugu tradiciju demonstracija i bunta, ne samo od devedesetih, nego još i za vrijeme socijalističke Jugoslavije. Ne treba zaboraviti da u Tuzli, za vrijeme rata, nije prevladao nacionalni element, nego građanski i ljudski. Tuzla je bila jedan od rijetkih gradova u BiH gdje se nije sviralo u nacionalne diple.
Plenum i način na koji se on konsolidira je odličan način da se izdejstvuju zahtjevi građana. Naravno, za to treba nešto vremena, ali ukoliko vlasti ne budu pozorno slušali šta im se preporučuje, mislim da može da dođe do ponovnih eskalacija. Isto tako mislim da je licemjerno i bezpredmetno govoriti o destrukciji imovine. Imovina se može reparirati, a uništeni ljudski životi teško. Prema tome, to je isto zamjena teza.
Mene brine pozicija Hrvatske u odnosu na ovo što se događa u BiH. Mislim da su sramotni dnevnici Hrvatske televizije. Poplave jesu strašne i jesu tema, ali izvješća o poplavama traju dvadeset minuta, a onda se baci jedna mlaka vijest o događajima u BiH. Jučer nije bila ni jedne riječi o onome što se dogodilo u Makedoniji, a da ne spominjem Milanovićev posjet Mostaru, i to isključivo zapadnom Mostaru.
Iz načina na koji hrvatski mediji obavještavaju javnost, moglo bi se zaključiti da onima na vlasti u Hrvatskoj odgovara status quo u BiH, odnosno zemlja podijeljena na entitete. Sad se ponovo nešto manipulira sa tim trećim entitetom. Etnički podijeljena BiH odgovara i Republici Srpskoj i Republici Hrvatskoj. Dodik odlazi u Beograd na razgovore kod Vučića, što me podsjetilo na odlazak lidera iz zemalja Varšavskog pakta na konsultacije u SSSR.
Mislim da međunarodna zajednica može napraviti nešto u vezi sa razmišljanjem o promjeni Dejtonskog sporazuma, ali to je stvar međunarodne zajednice. Füle je dolazio u Sarajevo, pregovori nisu uspjeli, ali mi je isto tako zanimljivo zašto Füle nije otišao na neki od plenuma, pa čuo šta građani govore.
Došlo je vrijeme da se prestane razgovarati u rukavicama. Taj diplomatski jezik je već postao poprilično nesvarljiv i on se kao neki mačak vrti oko vrele kaše i nikako da međunarodna zajednica jasno iskaže svoj stav.
U pismu koje je potpisalo nekoliko „intelektualaca“ je sve sažeto, i to dosta oštro i kratko. Naravno da se slažem s tim. To su legitimni zahtjevi i taj bunt je potpuno opravdan. Zahtjev, odnosno protestna nota, koju smo potpisali, ide izvan granica Bosne i Hercegovine, odnosi se na situaciju u svijetu općenito. Vidim da su bile idemonstracije u Makedoniji. Ovo što se događa sa Kijevom je apsolutno zastrašujuće jer je tamo 25 mrtvih. Prema tome, cijela ova kapitalistička destrukcija već nekako izmiče kontroli.
Naravno da podupirem građanski bunt u BiH i mislim da su sramotne manipulacije koje dolaze iz vlasti u BiH, ali i iz Republike Srpske i Republike Hrvatske, u vezi sa navodnim etničkim karakterom tih pobuna. Mislim da je to jedno licemjerno zamjenjivanje teza. Obzirom da se danas ništa ne može sakriti i onima, koji žele znati, jasno je šta se događa.
Nije slučajno da je sve to počelo u Tuzli. Tuzla ima dugu tradiciju demonstracija i bunta, ne samo od devedesetih, nego još i za vrijeme socijalističke Jugoslavije. Ne treba zaboraviti da u Tuzli, za vrijeme rata, nije prevladao nacionalni element, nego građanski i ljudski. Tuzla je bila jedan od rijetkih gradova u BiH gdje se nije sviralo u nacionalne diple.
Plenum i način na koji se on konsolidira je odličan način da se izdejstvuju zahtjevi građana. Naravno, za to treba nešto vremena, ali ukoliko vlasti ne budu pozorno slušali šta im se preporučuje, mislim da može da dođe do ponovnih eskalacija. Isto tako mislim da je licemjerno i bezpredmetno govoriti o destrukciji imovine. Imovina se može reparirati, a uništeni ljudski životi teško. Prema tome, to je isto zamjena teza.
Mene brine pozicija Hrvatske u odnosu na ovo što se događa u BiH. Mislim da su sramotni dnevnici Hrvatske televizije. Poplave jesu strašne i jesu tema, ali izvješća o poplavama traju dvadeset minuta, a onda se baci jedna mlaka vijest o događajima u BiH. Jučer nije bila ni jedne riječi o onome što se dogodilo u Makedoniji, a da ne spominjem Milanovićev posjet Mostaru, i to isključivo zapadnom Mostaru.
Iz načina na koji hrvatski mediji obavještavaju javnost, moglo bi se zaključiti da onima na vlasti u Hrvatskoj odgovara status quo u BiH, odnosno zemlja podijeljena na entitete. Sad se ponovo nešto manipulira sa tim trećim entitetom. Etnički podijeljena BiH odgovara i Republici Srpskoj i Republici Hrvatskoj. Dodik odlazi u Beograd na razgovore kod Vučića, što me podsjetilo na odlazak lidera iz zemalja Varšavskog pakta na konsultacije u SSSR.
Mislim da međunarodna zajednica može napraviti nešto u vezi sa razmišljanjem o promjeni Dejtonskog sporazuma, ali to je stvar međunarodne zajednice. Füle je dolazio u Sarajevo, pregovori nisu uspjeli, ali mi je isto tako zanimljivo zašto Füle nije otišao na neki od plenuma, pa čuo šta građani govore.
Došlo je vrijeme da se prestane razgovarati u rukavicama. Taj diplomatski jezik je već postao poprilično nesvarljiv i on se kao neki mačak vrti oko vrele kaše i nikako da međunarodna zajednica jasno iskaže svoj stav.
