Zvanična statistika kaže da u Crnoj Gori gotovo 60.000 stanovnika starijih od 30 godina nije u bračnoj zajednici. I dok stručnjaci ove podatke ocjenjuju zabrinjavajućim postavlja se pitanje: da li su ove brojke posljedica emancipacije i savremenih trendova života ili su ovakvi životni izbori posljedica nekih drugih razloga, poput ekonomskih? Pitali smo samce kakva su njihova iskustva i koji su njihovi razlozi...
Ako se statističkim podacima o broju samaca dodaju zvanični podaci koji govore da se poslednjih godina u Crnoj Gori bilježi porast razvoda onda se postavlja pitanje: da li je u pitanju trend ili kako to ocjenjuju psiholozi - izostanak želje da se preuzmu i izvršavaju obaveze.
Mnogo je razloga što se ljudi nakon navrešene tridesete godine života ne odlučuju da formiraju porodicu i dok većina onih u srednjim godinama svoj status pripisuju – 'sticajem životnih okolnosti', oni koji jos nijesu napunili četrdesetu navode druge razloge, prvenstveno - neriješen ekonomski status.
Kako Ranko obašnjava što se, iako je u 40-oj godini, nije oženio:
"Razlozi su ekonomske prirode i nemam svoj smještaj, neku sigurnost, nemam platu - nemam na što da se oslonim. Najviše je u pitanju siguran posao. Onda bi se čovjek odlučio i na neke druge stvari i za ženidbu i vjerovatno neki stambeni kredit ali kad nemam neki stalan posao, nemam sigurnost. Kod mene je razlog pretežno to - socijalni i ekonomski. Mlađi se jednostavno lakše odlučuju za to jer ne razmišljaju o nekim stvarima. Onda se dešava da se poslije par mjeseci razvode ili svađaju. 'Kada stomak zasvira ljubav prestaje'- materijalna situacija mora da utiče na odnose, stanovanje kod roditelja i sve to...“, kaže Branko.
RSE: Šta kažete vašim drugovima i prijateljima kada vas pitaju 'Ima li šta novo?', kako se u Crnoj Gori pita i aludira na vaš status?
Branko: A šta, kad imam par drugova koji su takođe neoženjeni iz manje-više istih razloga kao ja. A imam i par drugova koji su oženjeni i imaju po dvoje - troje djece, pa nemaju svoj stan, nemaju stalan posao ... evo tu ih ima deset iz komšiluka, pa dođe momenat da im dijete traži nešto, na primjer da ide u školu prirode, i da onda oni kao roditelji nemaju para da ih pošalju. Sve to, samo kasnije i na mene utiče.“
RSE: Kako reagujete na ono "Oženi se ti, pa kad dobiješ dijete svako se podigne"?
Branko: Znate, izreka je izreka ali sjutra bih došao u situaciju da bukvalno moram od majke da tražim da to dijete prehranim.
Mač sa dvije oštrice
Dušica je fakultetski obrazovana i karijerno ostvarena žena u srednjm pedesetim godinama koja se nije udala i nema djece.
"Lično nemam ništa protiv braka kao institucije, čak naprotiv. Splet životnih okolnosti me doveo u ovu situaciju. Jedno vrijeme sam zaista željela da budem sama i nijesam dalje razmišljala o braku, zbog karijere i možda, jedne napuštene ljubavi koja je ostavila traga...Jedan pečat u mom životu da nijesam prosto mogla da imam nekog drugog muškarca. Međutim, sada kad su prošle godine i kada osjećam usamljenost voljela bih da imam nekog finog muškarca pored sebe ali mi se već dugo niko ne udvara", priča.
O tome da li i dalje vjeruje u brak Dušica kaže:
"Naravno, ali u mladalačkim godinama je definitivno ljepše razmišljanje o braku. Mislite da je brak samo ljubav, ali, nažalost, kada prođu neke godine i kada vam se izdešavaju sve te različite životne situacije brak, po meni, i dalje jeste ljubav...Ali sada mnogo više primjećujem i očekujem od tog partnera. Teže je donijeti odluku, mnogo se više 'vaga', naravno. A ako se vaga neće se napraviti neki pogrešan korak, a s druge strane, ako se vaga može da se pogrešno izvaga. Tako da je to 'mač sa dvije oštrice'", uz smijeh nam objašnjava Dušica.
Za razliku od Dušice i Ranka, Veljko, koji „uveliko gazi šestu deceniju života“ to što je sam objašnjava njegovim „svjesnim izborom“, a ne „sticajem životnih okolnosti“. Veljko je više od dvadeset godina razveden i iz prethodnog braka ima odraslo dijete Biti sam, smatra Veljko, ne znači i biti usamljen.
"Smatram da je brak prevaziđena institucija, kategorija. Mislim, nijesam samac ima i drugih aranžmana, a ne samo brak. Na kraju krajeva, ako si sam to ne znači da si nesrećan. Je li tako? Ako je to nekome izbor - njemu je super! A kažem, ako je rešenje za sve brak mislim to je za mene - glupavo. Emotivna veza je bitna, bitna je ljubav da postoji između dvoje ljudi. Ako postoji ljubav to traje, a kad se prekineonda si sam ili nijesi sam, pa onda druga, treća peta veza. Brak nije nikakvo rješenje znači, ako bi svi bili u braku – to bi bilo super. To nema veze sa srećom, sa zadovoljstvom“, smatra Veljko .
