Dostupni linkovi

Dnevnik: Maraton dug dvadeset godina


Ksenija Radulović
Ksenija Radulović
Ksenija Radulović je dramaturg iz Beograda. Doktorirala je iz oblasti teatrologije (Fakultet dramskih umetnosti). Od 2001. do 2012. bila je direktor Muzeja pozorišne umetnosti Srbije i glavni urednik časopisa Teatron. U dvogodišnjem mandatu (2010-2012) bila je umetnički direktor i selektor Sterijinog pozorja. Autor knjige "Korak ispred" iz oblasti savremene režije. Dobitnik je Sterijine nagrade za pozorišnu kritiku (2000).


Subota, 15. mart

"Dan je, vani je mrak", tako počinju "Plava jutra" Rexa Ilusiviija (pokojni novosadski muzičar Mitar Subotić), verovatno najbolje što je do sad otpevala Marina Perazić.
Prijateljica me izvlači iz kuće do prošetamo po obližnjem dunavskom keju. Po običaju - kafići i splavovi su prepuni. Imamo nešto i da proslavimo, pa odlazimo do jednog restorana na ručak. Ni tamo nema mesta ni za lek, ljubazni konobar predlaže da sačekamo malo za nekim pomoćnim stolom. Što me, opet, i opet, neopozivo dovodi do pitanja da li uopšte znam gde živim ili, možda, ekonomska kriza i nije tako velika? A da je vreme i mesto drugo, dve relativno mlade i (ipak) relativno normalne žene, u sred subote, u restoranu, pričale bi o bilo čemu drugom, ne o Srbijici i politici. Tako živimo od kad znamo za sebe.

Nedelja, 16. mart

Aleksandar Vučić
Aleksandar Vučić
Danas su izbori, a to je peto godišnje doba u Srbiji. Pobednik se zna, a ostalo su nijanse. Ne razumem se u sport, ali ima neka tehnika u boksu kad treba unapred amortizovati udarac - to je ono što čeka građansku Srbiju. Narednih dana, čitaćemo analize slabog rezultata stranaka izvorno demokratskog opredeljenja, kao i velike podrške koju ima Aleksandar Vučić. Ne sumnjam da će tu biti i pronicljivih, oštroumnih zapažanja, zanimljivih zaključaka, tačnih i odvažnih opservacija. Bojim se da je Srbija i dalje binarno podeljeno društvo. Slobodan Milošević je, u trenutku kad je izgubio izbore 2000, i dalje imao preko 1.800.000 glasova. Zato mi smeta kad ljudi kažu: Ja nikada nisam poznavao nekog ko glasa za Slobu. To nije tačno. A to što realnost nekad izgleda malo drugačije iz prijatne bašte Madere ili Kluba književnika - to je, uglavnom, tvoja privatna stvar.

Ponedeljak, 17. mart

Koleginica mi kaže da je jutros došla na posao - radi u državnoj medijskoj kući - i da se dogodilo tačno ono što je očekivala: niko ni reč o izborima. Kao da su sinoć svi gledali tursku seriju, spremali turšiju, peglali veliki veš... Autocenzura gora od same cenzure - primećuje. I još dodaje da je spokojnom čini samo saznanje da je uradila sve da decu, kad završe škole, pošalje u inostranstvo. Njen životni partner je slobodni umetnik koji, što se kaže, nikada nije imao stalnu platu - i nikada tog vedrog i pristojnog čoveka nisam čula da se u zlu vremenu žali na neizvesnost svoje egzistencije. "On je, jednostavno, takav - smatra da mu niko drugi nije kriv", kaže ona.

Što mi se i čini kao najsuvisliji životni stav.

Uveče, promocija knjige "Kratak pregled vremena" Feliksa Pašića (1939-2010), u Pozorišnom muzeju. Knjigu Pašićevih sjajnih intervjua s pozorišnim ličnostima, iz Ludusa, priredila je takođe odlična pozorišna novinarka Zorica Pašić, njegova supruga. Izdavač je Udruženje dramskih umetnika Srbije. Prepun muzej, puno emocija. I za mene, večeras, krug se simbolično zatvara - razlozi su sasvim lični. A devojke iz muzeja mi kažu: Svrati sutra na kafu. To je lepo saznanje kad ti tamo gde si godinama bio direktor, kažu, svrati na kafu.

Utorak, 18. mart

Kao prava nepatvorena Srpkinjica - čitam novine i bistrim politiku. Rasplamsala se svukud diskusija o prvoj i drugoj Srbiji, o demografskoj strukturi biračkog tela. Ako ne zamerite, za mene razlike nisu u tome ko ima više škole, ko se lepše oblači i bolje razume u vina, razlike su u tome ko oseća istinski užas pred grobovima svih poginulih mladića u ratovima, svih ubijenih - a tim su grobovima premrežene i Srbija i njoj susedne zemlje, a ko gleda svoja posla ako već nije izgubio nekog bliskog; ko ima problem s onih sedamnaest metaka ispaljenih u novinara Slavka Ćuruviju, s krečom u koji je bačeno telo Ivana Stambolića - i ko s tim nema nikakav problem.

Sreda, 19. mart

Vesna Rakić-Vodinelić
Vesna Rakić-Vodinelić
I dalje se sležu utisci od izbora, pažnju mi privlači (upravo na RSE) analiza Vesne Rakić-Vodinelić koja kaže da nismo dovoljno procenili koliko je krhka naša mlada demokratija. Slažem se s uvaženom profesorkom prava, kao što se s njom i ostalim promoterima ideje belih listića nisam slagala 2012. U toj uzavreloj polemici, Vesnu Rakić-Vodinelić nisam nijednom čula da omalovažava neistomišljenike, niti da je lična ili u bilo kom smislu ostrašćena. Što se za razne na našoj javnoj sceni baš i ne bi moglo reći.

Sednica Upravnog odbora Jugoslovenskog dramskog pozorišta, koje sastavlja kraj s krajem, kao i sva druga pozorišta u ovoj zemlji. Stalno mislimo da dalje nema kud, onda se ispostavi da dno ima rupu. Pored svega ostalog, apsurdne uredbe u kojima nema razlike između tretmana šrafova i pozorišnog mehanizma.

Četvrtak, 20. mart

I dalje na godišnjem odmoru, pa se više viđam s prijateljima... Uprkos tome što neki od njih imaju razloga za mala lična zadovoljstva, "niko srećan a niko dovoljan". To umem da kažem i na maternjem srpskom i na očinjem crnogorskom. Razgovaramo o tome imamo li prava, u ovoj izbezumljenoj zemlji, na malu radost u sopstvenom životu - da li je to sebično, egocentrično? U krajnjoj liniji, da li je hrišćanski? U proleće, u normalnim zemljama ljudi su uveliko isplanirali letovanje, a mi i dalje trčimo maraton na iste teme - i tako preko dvadeset godina. Nepromenjena kulturološka matrica – to je ono što vidim kao pitanje svih pitanja. Setih se, "moj guravi narod", izraz je iz proze Slobodana Selenića, jednog od mojih profesora. Moj guravi narod je i onaj taksista koji se prekrsti kad vozilo prođe pored crkve, ali mi bez pardona naplati sto dinara više. Moj guravi narod su i moji poznanici, bračni par - inače ateisti, koji su usvojili dete, pored dvoje dece koje su prethodno dobili u braku. Kako ume da bude krhko pitanje hrišćanstva, isto kao i demokratija u Srbiji...

Petak, 21. mart

Uprkos objektivnim okolnostima, proleće dolazi i u Srbijicu. A ja kao Gabi Novak, pamtim samo sretne dane.
XS
SM
MD
LG