Miranda Patrucić je istraživačka novinarka i regionalna urednica međunarodne mreže Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP). Istraživanja na kojima je radila osvojila su više najprestižnijih svjetskih nagrada uključujući IRE Tom Renner Award, Daniel Pearl Award, te europskog Pulicera European Press Prize. Svjetski je priznat predavač i trener iz oblasti istraživačkog novinarstva.
Subota, 19. septembar
Budim se u Istanbulu, gradu kojeg sam vremenom beskrajno zavoljela i u kojem se osjećam kao kod kuće. Opušta me pogled na Bosfor i most koji spaja dva kontinenta, zapad i istok, Europu i Aziju. Istanbul je mjesto susreta. Tu se često nalazim sa izvorima ali i novinarima iz različitih zemlja, najčešće Kavkaza i Centralne Azije sa kojima surađujem na istraživanjima. Ovaj put je drugačije. Danas ću se susresti sa rodicom koja živi u Americi i koju nisam vidjela pet godina.
Ona je rođena u Jajcu i kao djevojčica je sa roditeljima i sestrom blizankom izbjegla u Ameriku. Ali ne samo ona, sva moja uža rodbina živi van BiH, i svi su veoma uspješni u poslovima kojima se bave. I ponosna sam na njih.
Nisam iskusila izbjeglički život. Sa roditeljima i bratom sam provela rat u opkoljenom Sarajevu. Ali znam kroz šta su prošli moji na putu za Europu i duboko me potresa sudbina stotina hiljada Sirijaca koji prolaze golgotu u potrazi za utočištem. Često putujem u zemlje Bliskog istoka i upoznala sam veliki broj obrazovanih, poduzetnih, upornih, talentiranih Sirijaca. Europa ih treba prihvatiti sa rukama širom otvorenim. Oni će naći način da to uzvrate, za dobrobit svih nas.
Sa rodicom se nalazim u starom dijelu Istanbula Sultanahmetu. Ona je došla dva dana ranije i već je obišla najznačajnije znamenitosti, poput Hipodroma koji je nekoć služio za konjske trke, veličanstvenu Aja Sofiju i Plavu džamiju. Kažu da krv nije voda i doista kao da nije prošlo pet godina od našeg posljednjeg susreta.
Pješice smo se uputile ka jednoj od najstarijih pijaca začina na svijetu, Misir čaršiji u dijelu grada koji se zove Eminonu. Ova riznica boja i mirisa me uvijek iznova oduševljava. Tu kupujemo Medjool datule, masline i razne čajeve i začine. Volim ponijeti okuse zemlje u kojoj boravim nazad u Bosnu.
U blizini je Galata most u čijem donjem dijelu se nalaze poznati riblji restorani. Jedan od specijaliteta je riba, obično brancin, pečena u morskoj soli. Poseban ugođaj je gledati konobara kako uz plamen vatre polako, ujednačenim pokretima drvenim čekićem lomi oklop od soli. Prizor je privukao desetak prolaznika koji su se okupili oko našeg stola.
Dan završavamo šetnjom to trga Taksim najveće shopping i zabavne četvrti Istanbula okružene hotelima i restoranima. Do trga vodi pješačka ulica Istiklal kojom svaki dan korača više od milion ljudi.
Vraćam se u hotel i sa 14. sprata uživam u pogledu na Istanbul noću.
Nedjelja, 20. septembar
Posljednji dan vikenda i kratkog predaha. Nakon dvije sedmice i tri države danas se vraćam kući, ali ne zadugo. Prirodom posla često putujem. Prečesto. Dešava se da u mjesec dana ni sedmicu ne provedem u Bosni.
Po profesiji sam istraživački novinar i regionalni urednik međunarodne mreže Organized Crime and Corruption Reporting Project (u prijevodu Mreža za izvještavanje o organiziranom kriminalu i korupciji). OCCRP djeluje na području Balkana, istočne Europe, Kavkaza, Rusije i Centralne Azije. Neke od ovih država se smatraju jednim od najkorumpiranijih i najopasnijih država svijeta.
U novinarstvu sam na ovaj ili onaj način 17 godina - više od polovine svog života. Istraživačko novinarstvo se uvelike razlikuje od dnevnog novinarstva. Kao istraživački novinar ja ne pratim i ne prenosim dnevne događaje i izjave, ja razotkrivam zloupotrebe od strane bogatih i moćnih, otkrivam ono što drugi svjesno skrivaju, a što javnost mora da zna. Kao urednik, okupljam timove novinara iz različitih država i vodim ih kroz proces istrage do objavljivanja tekstova. Moj fokus je Azerbajdžan, države Balkana i Centralne Azije.
Posljednjih godina također imam čast da svoje znanje prenosim novinarima sa gotovo svih kontinenata od Sjeverne i Latinske Amerike, Europe, Afrike do Azije. Učim ih principima istraživačkog novinarstva, kako istraživati kriminal i korupciju, ilegalne tokove novca, otkrivati skrivenu imovinu političara, kako postupati sa izvorima i zviždačima, kako se zaštiti. Često me pozivaju da držim govore na konferencijama, ne samo novinarskim.
Imala sam prilike obučavati i pripadnike antikorupcijskih jedinica. Ispunjava me i čini sretnom kad novinare inspirišem da se počnu baviti istraživačkim novinarstvom ili im ukažem na novi izvor informacija ili način rada. Neki od njih su zahvaljujući naučenom uspijevali razotkriti velike slučajeve korupcije koji su rezultirali hapšenjima, smjenama, oduzimanjem imovine.
Ponekad svojim radom uspijevamo makar malo promijeniti svijet na bolje.
Posljednje sate u Istanbulu provodim upijajući zrake sunca pokraj bazena hotela. U Sarajevu pada kiša.
Ponedjeljak, 21. septembar
Budim se u pet ujutro. Previše toga za uraditi, premalo vremena. Već krajem sedmice odlazim.
Dočekuju me loše vijesti iz Azerbajdžana. Dok sam bila odsutna nekoliko novinarki koje rade za našeg partnera Mejdan TV su uhapšene a potom puštene. Zabranjen im je izlazak iz zemlje. Jedan 19-godišnji novinar je zadržan i niko ne zna gdje se nalazi. Nije prvi put da se tako nešto desi, a ni posljednji.
Jedna od najpoznatijih novinarki iz Azerbajdžana i moja prijateljica Khadija Ismayilova se nalazi u pritvoru od decembra prošle godine. Početkom mjeseca je osuđena na sedam i pol godina zatvora samo zato što je radila svoj posao i istraživala skrivenu imovinu i poslove predsjednika i članova njegove porodice. Oni su stekli milijarde na račun građana Azerbajdžana.
Dok je bila slobodna Khadija mi je često govorila o tome šta istražuje. Kada je uhapšena tražila je da nastavimo tamo gdje je ona stala. To smo učinili. Pokrenuli smo Projekat Khadija. Zajedno sa kolegama sa švedske državne televizije SVT sam razotkrila kako je njihov telekomunikacijski gigant TeliaSonera dao milijardu dolara u novcu i imovini firmama povezanim sa prvom porodicom. Istraživanje je rezultiralo velikim skandalom u Švedskoj. TeliaSonera je najavila da se povlači iz Azerbajdžana.
Nakon toga smo objavili još niz istraživanja. I nastavljamo sa radom. Čitav dan provodim na Skypeu u razgovoru sa novinarima iz Azerbajdžana. Neki su i dalje u zemlji, neki van. Divim se njihovoj hrabrosti.
Utorak, 22. septembar
Danas mi prijateljica diplomira i baš se radujem. Ona je odabrala teži ali po meni bolji put te je radila dok se školovala.
Žalosti me kad vidim tolike mlade ljude koji sjede kući ili idu sa kafe na kafu čekajući da im neko nađe posao. Sa toliko pasivnosti ne čudi njihovo nezadovoljstvo. A onda i kada nađu posao opet im sve smeta, šef, kolege, radni zadaci. Često me nakon predavanja pitaju koja je tajna uspjeha. Kažem da nisam ni pametnija, niti bolja od ostalih, samo se ne bojim izazova i svaku priliku prigrabim otvorenih ruku. Riječi "ne znam" i "ne mogu" ne postoje u mom rječniku.
Kažu da čovjek više vrijedi što više zna. I stvarno je tako. Ja sam počela raditi sa 16 godina. Krenula sam sa dna i napredovala korak po korak. I dan danas učim, razvijam svoje vještine i pronalazim nove načine.
Srijeda, 23. septembar
Pored izbjegličke krize svjetskim medijima ovih dana dominira afera sa netačnim prikazivanjem nivoa emisije štetnih gasova u automobilima svjetskog giganta Volkswagen. Direktor ove firme danas je podnio ostavku.
Korupcija na visokom nivou je prisutna u svakoj zemlji. Ali ono što odvaja Zapad od nas je to što političari i direktori na Zapadu većinom snose odgovornost za učinjeno. Ne podnose oni ostavke zato što to žele, već zato što nemaju drugog izbora. Svijest građana je toliko razvijena da narod zahtijeva akciju i ne prihvaća izgovore, opravdanja.
Kod nas je drugačije. Srbijanski premijer Aleksandar Vučić je nedavno izjavio da je znao za tajne snimke sastanka ministra vanjskih poslova Ivice Dacića sa kriminalcima. Time je čitava priča završila. Prihvatljivo je biti korumpirani političar ili direktor. Narod će opet glasati i prihvaćati šta god mu se servira.
Četvrtak, 24. septembar
Danas je Kurban Bajram. Radujem se baklavama, čestitanjima i razgovorima sa komšijama, porodicom i prijateljima. Lijepo je prošetati gradom i vidjeti ozarena lica sugrađana. Voljela bih da je više takvih dana. Svima nam nedostaje više vedrine i osmijeha.
Nažalost veći dio dana ću provesti u uredu. Na svakih sat vremena imam dogovoren po jedan poziv putem Skypea. Za velike istraživačke projekte potrebno je od nekoliko mjeseci do godinu. Za uspjeh je nužna stalna koordinacija i razmjena informacija između novinara i urednika.
Ponekad poželim da mogu pričati o istragama na kojim radim. Najbliži me svako malo pitaju na čemu sad radim. Za prijatelje je moj svakodnevni posao velika misterija. Jedna od prvih stvari koje sam naučila kada sam se počela baviti istraživačkim novinarstvom je držati jezik za zubima. Na taj način štitimo sebe i izvore. Nažalost, nisu svi novinari naučili tu lekciju i dešava se da njihovi izvori stradaju ili da pod pritiskom odustanu od daljnjeg istraživanja.
Za dvije sedmice se u Lillehammeru u Norveškoj održava Globalna konferencija istraživačkih novinara koja će na jednom mjestu okupiti preko 830 novinara iz 121 zemlje svijeta. Govorit ću na tri panela. Iskreno se radujem susretu sa starim i upoznavanju novih kolega. Radujem se i zanimljivim sesijama, razmjeni iskustava i svemu novom što ću naučiti u ta četiri dana.
Predzadnji dan konferencije održat će se ceremonija dodjele Global Shining Light Award, nagrade koja se dodjeljuje novinarima koji su iskazali posebnu hrabrost i nastavili istraživati i pored opasnosti u kojoj su se našli. Serijal 'Nečasni savezi' na kojem sam radila zajedno sa kolegama iz Srbije i Crne Gore je jedan od finalista. Ponosna sam na naš rad.
Petak, 25. septembar
U uredu ludilo, pozivi, sastanci. Sve stižem i to sa osmijehom. Sinoć sam bila na masaži. Kad god sam u Sarajevu prepuštam se magičnim rukama koje u dva sata iz mene izvuku sav nakupljeni stres. Spremna sam za nove pothvate. Sutra ću već biti u avionu.
Sredinom mjeseca idem u jednu od zemalja Centralne Azije. Zbog sigurnosti ne govorimo gdje sve putujemo dok se ne vratimo. Nadam se da će u grupi novinara sa kojom ću raditi biti buduća Khadija. Fascinira me taj dio svijeta. Korupcija se ne mjeri u hiljadama ni milionima. Mjeri se u milijardama. Daleko od blještavila u zabačenim dijelovima grada obični narod živi u siromaštvu.
Proteklih godina sam zajedno sa kolegama iz brojnih zemalja istraživala strane firme koje su plaćale mito Gulnari Karimovoj, kćerki predsjednika Uzbekistana. Zahvaljujući poziciji svog oca, Karimova je stekla milijarde dolara.
Nakon naših istraživanja pokrenute su istrage u deset zemalja. Oduzete su joj vila i luksuzni stan u Francuskoj, 700 miliona dolara na računu u Švicarskoj. Američke vlasti su zatražile oduzimanje još 300 miliona dolara. Sad je u kućnom pritvoru. Pravda je spora, ali ipak dostižna.
