Jasmin Masleša, stanovnik sela Džepina, nakon povremenog sezonskog posla u Ukrajini, vratio se na svoje porodično imanje u konjičkoj općini.
"Radio sam, i eto, dođe vrijeme, završi se posao, i opet se moraš vratiti kući. A kući, ako nemaš zemlju, ako nemaš stoku, nemaš šta raditi. Nekako se mučiš, misliš da nekako možeš posao naći, ali sve to bude na godinu, na šest mjeseci, i onda se odlučiš živjeti od nekakvog selameta", priča nam naš sagovornik.
Jasmin je iz Ukrajine stigao sa svojom izabranicom Olgom, sa kojom je u sretnom braku. I ona, kaže, rado obrađuje zemlju.
"Nije loše, bogami, ako hoćeš raditi, možeš imati nešto. Ako nećeš raditi, nema ništa. Ništa neće s neba pasti. Radim sa suprugom, obrađujemo zemlju. Imamo stoku, imamo kravu. Radimo oko njih", riječi su Olge.
Negativne energije nema kada se radi na porodičnom imanju.
"Ma nema kad da nas zahvati negativna energija! Mi uvijek imamo drugog razmišljanja, nego da razmišljamo o glupostima. Bože moj, život ide, mora da se živi gdje se živi", ističe Jasmin.
"Moramo ovo u planini kositi. Imamo dosta zemlje, kositi, skupiti. Malo-pomalo, navikne se čovjek. Znam i pitu napraviti i neka nacionalna jela", dodaje Olga.
"Imamo stoke, imamo krava, ovaca. Došao je red na kukuruz. Većinom je otac išao na pijacu, a majka je spremala taj proizvod koji je on prodavao na pijaci, i dalje smo mi to nastavili. Borimo se nekako", iskreno će Jasmin.
Olga je navikla na sve seoske poslove.
"Krave muzem ja, a svekrva muze ovce. I sami znate kakva je sad situacija u Bosni i Hercegovini. Teško naći posao, ovako neki, ali nadam se - biće bolje, i za supruga moga i za mene", kaže Olga.
