Prije 20 godina 2. maja, zvanično je počela opsada glavnog grada BiH. Iako su tokom aprila 1992. godine postavljene barikade, a građani Sarajeva bili izloženi sporadičnoj pucnjavi niko nije vjerovao da će to dugo potrajati. 2. maja 1992. godine, specijalne jedinice tadašnje Jugoslavenske vojske pokušale su da zauzmu zgradu Predsjedništva BiH i državne institucije, u tome su ih spriječili građani Sarajeva okupljeni u jedinice MUP-a i teritorijalne odbrane.
Napad na Sarajevo 2. maja. 1992. godine počeo je u ranim jutarnjim satima granatiranjem sa već utvrđenih položaja na brdima oko Sarajeva. Nakon granatiranja sa brda, uslijedio je napad iz tri pravca; Lukavice, Nedžarića i Trebevića, na centar grada, uz korišćenje tenkova, oklopnih transportera i pješadijskog naoružanja.
Prva velika bitka za glavni grad BiH kulminirala je na Skenderiji. Na tom su mjestu vojnike JNA, zaustavili pripadnici Specijalne jedinice MUP-a i Teritorijalna odbrana BiH koju su činili građani Sarajeva.
Azif Ećo tog 2. maja prije dvadeset godina vozio je tramvaj na liniji Ilidža – Baščaršija. Stigao je do Skenderije i ugledao zapaljene tramvaje.
‘’Čuo sam preko radio veze da su moje kolege pobjegle u Dom sindikata i sakrili se, jer nisu mogli da voze. Ja sam vidio sa moje desne strane da puca. Nisam čekao ni semafore, ništa, jer ni auta nisu smjela da idu. Ja sam skrenuo preko linije 6. Od mojih putnika niko nije bio povrijeđen’’, prisjeća se Ećo.
Sve to kamerom je zabilježio snimatelj, tadašnjeg Jutela
Muharem Osmanagić.
‘’Kad smo dolazili i prošli Skupštinu vidimo jedan transporter bijeli, UNPROFOR-ov vozi nazad, nešto nije u redu. On nazad, a mi naprijed pored njega prođemo ovdje, vidimo ispred je dim, gore tramvaji’’, priča Osmanagić.
(VIDEO: Svjedoci i učesnici u dešavanjima 2. maja 1992.)
Kako je izgledao napad JNA na zgradu Predsjedništva BiH, prisjeća se potpredsjednik Federacije BiH
Svetozar Pudarić. On je sve posmatrao sa prozora iz zgrade današnjeg Parlamenta Federacije.
‘’Tad sam potpuno jasno mogao vidjeti i oklopna vozila koja su došla iz pravca Vojne bolnice, odnosno kasarne Maršal Tito kroz ulicu Valtera Perića i koji su zaustavljeni pred zgradom Sindikata, odnosno zgradom Skupštine grada tada, sada kantonalnom Skupštinom. Oba tenka koja su sišla tada niz Ljubljansku i krenula od Kovačića prema Skenderiji i onaj koji je pogođen pa se vratio i onaj koji je ušao u ulicu i tukao, ja mislim jedno četiri-pet sati neprekidno, po zgradama, po zgradi Predsjedništva, po zgradi tadašnje Skupštine grada. Pošto nisam mogao odatle otić jer su borbe trajale duboko u noć gledao sam i kako gori električna centrala. Nažalost, svjedočio sam uništavanju dijela centra grada s namjerom da se on uništi i da se vojno zauzmu određeni punktovi‘’, kaže Pudarić.
Ne zna se tačan broj poginulih
Pucnjava iz automatskog oružja i eksplozije artiljerijskih granata satima su odjekivale centrom Sarajeva. Građani nisu ni znali šta se tačno dešava. Granate su počele padati i po samom centru Sarajeva. Jedna takva pogodila je ugao Titove i Dalmatinske ulice, priča Muharem Osmanagić.
‘’Ja sam sa kamerom ostao tek toliko, nekih 20 centimetara, pa šta bude bude i čekao gdje će, kad pogodi u kadar’’, sjeća se on.
Istog dana zapaljena je zgrada glavne pošte i Elektroprivreda BiH. Cilj je bio prekinuti telefonske veze i napajanje strujom, zatvoren je dotok plina i vode. Grad je bio presječen. Tog 2. maja 1992. godine, na sarajevskom aerodromu nakon povratka iz Lisabona sa mirovnih pregovora, JNA je zarobila tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH
Aliju Izetbegovića.
U direktnom televizijskom prijenosu tadašnje Televizije Sarajevo javnost je saznala da je Predsjedništvo BiH napadnuto, da je Komanda JNA u Sarajevu u okruženju, da je predsjednik države u zarobljeništvu, i da se grad razara iz svih artiljerijskih oruđa.
Posredstvom medija pregovaralo se o obustavi vatre i razmjeni zarobljenih. Javnost je mogla da čuje ovaj razgovor između Izetbegovića i člana Predsjedništva
Ejupa Ganića:
Dogovoreno je tada da predsjednik Alija Izetbegović bude razmijenjen za komandanta 2. vojne oblasti JNA
Milutina Kukanjca koji se nalazio u kasarni na Bistriku u Sarajevu.
Razmjena se dogodila, sutradan, 3. maja, kada je zaustavljena kolona JNA koja je trebala da izađe iz centra Sarajeva.
Do sada niko nije izašao sa tačnim brojem ukupno poginulih toga dana u Sarajevu.
Mirsad Tokača, direktor Istraživačko dokumentacionog centra u Sarajevu, u jednom intervjuu navodi da je prema podacima ovog centra
„tokom napada na Sarajevo 2. maja 1992. poginulo ukupno 27 lica, od čega 6 civila, 16 pripadnika Armije RBiH i 5 pripadnika JNA“.
IDC raspolaže samo podacima o broju stradalih koji su građani BiH ali ne i brojem poginulih ostalih pripadnika JNA.