Dostupni linkovi

Džeparenja u podgoričkim buticima postaju hit na internetu


Snimak džeparenja sa kamere iz jednog butika u Podgorici
Snimak džeparenja sa kamere iz jednog butika u Podgorici

Ubrzano se na društvenim mrežama dijele video snimci sa nadzornih kamera iz dva butika u Podgorici sa ženama-džeparošima, koje koriste nepažnju drugih mušterija i iz njihovih torbi izvlače novčanik. Da li objavljeni snimci mogu pomoći policiji da rasvijetli ove krađe?

Da li je povećan broj prijava krađa iz butika i džeparenja koje izvršavaju ženske osobe i koliko policiji pomaže ili odmaže činjenica da su krađe iz butika objavljene na društvenim mrežama – pitanja su koja smo poslali na e-mail Uprave policije od kojih očekujemo odgovor.

Dva video snimka se ubrzano dijele po društvenim mrežama sa pozivima građanima da pokušaju da prepoznaju žene-džeparoše. Na svakom od snimaka prikazana je gužva u butiku ženske garderobe. Dok nekoliko mušterija isprobava cipele i nepažljivo se oslobodile svojih torbi, jedna ženska osoba koristeći nepažnju zavlači ruku u torbu iz koje izvlači novčanik nakon čega izlazi iz butika.

Video 1:

Snimci su dosta jasni, međutim za sada nema informacija da li su ovi slučajevi rasvjetljeni i počiniteljke prepoznate i uhapšene. Prema snimku i na osnovu garderobe koju nose, reklo bi se, da osobe koje učestvuju u krađi nisu bez novca. Pa se postavlja pitanje šta pojedine žene tjera da ulaze u aktivnosti džeparenja i krađe?

To smo pitali Zlatka Nikolića višeg naučnog saradnika u Institutu za kriminološka i sociološka istraživanja u Beogradu, koji kaže da je motiv isti – potreba da se posjeduje nešto što nemaju a subjektivno to im treba. Profil je, kaže Nikolić, sljedeći:

„Najčešće su za krađe potrebna ta subjektivna uvjeravanja – 'htjeo bih, ali ne mogu i kad ne mogu legitimno, a ipak moguće je ukrasti, onda se opredjeljujem za neku od tehnika poznatu u dosadašnjim načinima krađe ili nešto što će me učiniti bezbjednim da me ne uhvate odmah'. Zato džeparenje omogućava najnenasilniji, reklo bi se bar na početku, pristup tuđim predmetima. I to što vidite po sajtu youtube da se krade po buticima na malo rafiniraniji način ne iznenađuje ni policiju, a ni nas kriminologe. Ništa to novo nije. U svakom slučaju ne radi se o osobama koje imaju strah, dakle nemaju empatiju za druge, nemaju strah od javne osude – šta će drugi da kažu za njih i oni koji ih znaju i ne plaši ih ni kazna.“

Video 2:

Načini i tehnike dolaženja do stvari koje im ne pripadaju su različite, a ne iznenađuje činjenica da ne liče na lopove, dodaje Nikolić.

„One ne mogu da liče na lopove jer onda ne bi imale šansu da uđu u prodavnicu, ne bi ih prodavci pustili. A još manje bi bile osobe čije su torbe meta napada tako malo neobazrive. Jer kad vidite nekog, za koga znate da može da bude lopov vi odmah skupljate svoje stvari, povlačite se i zauzimate gard kako bi se reklo“, objašnjava naš sagovornik.

Koliko video snimci krivičnih djela, u ovom slučaju džeparenja mogu pomoći ili odmoći policiji u rasvjetljavanju ovih djela, pitali smo Nikolića koji kaže da je prikazivanje na sajtu youtube neće spriječiti policiju da do njih dođe ranije ili kasnije, a tehika video nadzora je upravo uvedena da bi olakšala policiji da bolje odradi svoj posao.

„Načini izbjegavanja video nadzora mogu biti različiti, ali najvećim dijelom suu neuspješni. Jer ne možete za obijanje recimo jedne radnje da eliminišete sve susjedne kamere. A policija i forenzičari imaju načina da, kako se kaže kod čitanja između redova, pročitaju greške na koje lopov nije obratio pažnju dok je izvodio akciju. Naročito zato što svaki lopov ima svoj pečat, da tako kažem. Oni koji su već poznati ima ih u evidenciji i bivaju brže otkriveni, a novopečeni, oni tek ostavljaju svoj otisak ili svoj pečat, pa će kasnije biti predmet policijske obrade“, zaključuje Zlatko Nikolić.

XS
SM
MD
LG