Dostupni linkovi

Godišnjica bombardovanja Srbije: Utvare iz prošlosti


Arhivski snimci NATO bombardovanja
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:01:02 0:00

Arhivski snimci NATO bombardovanja, video snimljen 2009. godine

Povodom 15- godišnjce početka bombardovanja tadašnje SR Jugoslavije, u Srbiji se, pored sećanja na nevine civilne žrtve, ističe da je NATO preduzeo vazdušne napade bez pravnog osnova, bez odobrenja UN, i da je to bio početak problematične prakse u kojoj se vojna sila koristi uprkos medjunarodnim pravnim normama. I tu se zaustavlja ocena 1999. godine. Odgovornost Miloševićeve politike se ne pominje. Retorika i autori koji se pojavljuju u medijima sa analizama te 1999. godine, podsećaju na neka vremena koja su se činila da su za nama, kažu neki od sagovornika RSE. Drugi , pak, ne vide razlog da se Srbija oseća krivom više od drugih aktera ratova na Balkanu, pa ni od medjunarodne zajednice.

Psiholog i političar Žarko Korać ne spori da su vazdušni napadi NATO snaga sa stanovšta medjunarodnog prava problematični, da je problematično objašnjenje bombardovanja kao humanitarne akcije, da je od NATO bombi stradalo mnogo nevinih, čiji se broj ne zna ni do dan danas, ali primećuje da u objašnjavanju onoga što se dešavalo 1999. i ranije u ratovima 90-ih, nema ni reči o odgovornosti Miloševićevog režima koji je imao jedno vreme plebiscitarnu podršku naroda a sve vreme podršku tadašnje ekstremno nacionalističke Šešeljeve radikalne stranke.
Žarko Korać
Žarko Korać
„Pokazuje se da je Srbija napravila veliki korak unatrag. Ne govori se ni na koji način šta je prethodilo bombardovanju i koju politiku je 90-ih godina vodio Milošević da bi se na kraju 1999. završilo na tako tragičan način. Ne govori se ni šta se dešavalo na Kosovu 1999. godine. Ovim načinom govora se peru biografije. Pere biografiju i cela Srbija, a i svi ljudi koji su podržavali tu politiku 90-ih godina. Oni, naravno, sa ove vremenske distance od 15 godina, žele da kažu da su Srbi proganjani narod, da su Srbi žrtve velikih sila. I kada vidite ljude koji su ovih dana govorili u medijima , videćete da su to potpuno isti ljudi koji su bili, bilo u medijima, bilo u politici ili javnom životu, glasnogovornici te politike koja je završila bombardovanjem. U Skupštini nam sedi čovek kao poslanik Srpske napredne stranke, koji je rekao, to sam zapamtio - Šiptari pale vatre na Prokletijama, da bi NATO avioni lakše bombardovali Srbe.

Dakle, on je sada ugledni čovek, poslanik u Skupštini Srbije. Neki novinari su sada glavni urednici medija i to značajnih medija koji su bili medijski eksponenti te politike.“


Istoričar Predrag Marković, medjutim, smatra da je Srbija, više nego iko u regionu, priznala svoj deo krivice , ali da su Srbi bili i žrtve, pre svega politike medjunarodne zajednice:

„Govorimo o uništavanju jedne zemlje. E, sada, kolika treba da je odgovornost nekog političara da njegov narod zasluži sankcije i razaranja. Srbija je prepoznala krivicu više od bilo koje države regiona. Ne postoji spomenik paravojniku ispred Narodnog pozorišta u Beogradu, kao što je to slučaj sa Ademom Jašarijem u Prištini, niti postoji mreža ratnih veterana koji maltretiraju pripadnike manjina. Tako da , što se toga tiče, u regionalnom poredjenju, mislim da je Srbija daleko više otišla u samokritici i u preispitivanju svoje prošlosti, nego bilo ko drugi u regionu“, kaže Markovic podsećajući da je Srbija isporučila Hagu politički i vojni vrh.
Nataša Kandić
Nataša Kandić
Vraća se vokabular iz Miloševićevog vremena i to u novinama koje ne važe za tabloide, i to ne samo kada je u pitanju NATO bombardovanje, već i dogadjaji u Ukrajini, primećuje Nataša Kandić iz Rekoma. Kada je reč o bombardovanju Srbije , ponovo se, nakon dugog niza godina, navode neki izmišljeni primeri zapadne propagande protiv Srbije i srpskog naroda:

„Mislim da niko nije pretio da se srpska deca neće smejati, da su Srbi krivi za silovanje albanske dece, da se srpskoj deci zabrani učenje srpskih narodnih pesama zato što se tom poezijom širi mržnja prema drugima“ kaže Kandićeva citirajući takve navode iz domaće štampe. „Čvrsto sam uverena da se ne mogu naći autori ovakvih tvrdnji. Imamo, dakle, pokušaje da se, ne samo vrati ta nekadašnja, teška, opterećujuća terminologija, huškačka politika, nego da se ona predstavi kao diskurs nove vlasti.“

Teška retorika bila je prisutna, ali kod dela te nove vlasti.
„Portparoli u tim zemljama, poučeni Gebelsovom tehnologijom, pratili su tu akciju satanizujući sve u Srbiji, ne samo one koji su je vodili, nego ceo srpski narod, čak i decu koju su ubijali“, kazao je predsednik Tomislav Nikolić.

Odlazeći ministar zadužen za Kosovo, Aleksandar Vulin je rekao:„Ubijali su nas bez žaljenja. Nismo čuli od njih ni jednostavno izvini. Ono što je radjeno ovom čestitom, malom, ponosnom, hrabrom, mom, našem narodu, neka se ne uradi više nikome.“

Aleksandar Vučić mudro je prećutao godišnjicu bombardovanja, vreme u kome je obavljao cenzorski posao kao ministar informisanja u Vladi Srbije, a Ivica Dačić, tadašnji mladi Miloševićev portparol, 15 godina kasnije šalje pomirljivu poruku:

„Danas Srbija vodi politiku koja pokušava da mirnim putem reši sve probleme sa kojima se suočavamo. I, daj bože, da se ovakve stvari više nikad ne ponove u našoj istoriji.“

Dodajmo da je godišnjici bombardovanja prethodila 10-godišnjica nasilja nad kosovskim Srbima koja je obeležena kao nikada do sada. Kancelarija Vlade Srbije Aleksandra Vulina, radikalnog bivšeg funkcionera zloglasnog JUL-a, partije Miloševićeve supruge Mirjane Marković, izdejstvovala je da se svi prvi časovi u svim osnovnim i srednjim školama u Srbiji 17-og marta posvete ovom dogadjaju poslavši video i tekstualnu gradju za taj školski čas koji je jedna komentatorka prepoznala kao čisti govor mržnje. Naime, tu se ,uz nabrajanje nasilja nad Srbima i bez pominjanja ijednog nasilja nad Albancima, tvrdi da su neprijateljski srpsko- albanski odnosi kroz ukupnu istoriju zajedničkog života, rezultat albanske pretenzije da ovladaju srpskim nacionalnim prostorom.
XS
SM
MD
LG