Dostupni linkovi

Hrvatska i HSBC: Mehanizmi za sprječavanje utaje poreza postoje, ali se ne koriste


Logo banke HSBC u ženevi, ilustrativna fotografija
Logo banke HSBC u ženevi, ilustrativna fotografija

Tek su šture informacije procurile o tome tko bi mogli biti vlasnici računa u švicarskoj filijali HSBC banke povezani s Hrvatskom. Hrvatska je pokrenula aktivnosti Ureda za pranje novca i porezne uprave, ali poznavatelji problematike, kao i resorni ministar skeptični su oko rezultata – svatko sa svojim argumentima.

Ministar financija Boris Lalovac potvrdio je kako je zbog slučaja eventualne utaje poreza preko švicarske banke HSBC aktivirao Ured za sprečavanje pranja novca i Poreznu upravu, i priznao da neće biti lako. Od Švicarske se neće dobiti imena ljudi iz Hrvatske koji su u toj banci imali uloge, jer je ugovorom između Švicarske i Europske unije dogovoreno da Švicarska umjesto toga državama članicama uplaćuje dio poreza kojeg prikupe na kamate od uloga njihovih državljana.Tako je Švicarska prošle godine Hrvatskoj uplatila oko milijun švicarskih franaka. „Ono što mi možemo vidjeti preko Ureda za sprečavanje pranja novca jest- može li se putem drugih mehanizama doći do toga“, kazao je ministar.

„Ovo govorimo o razmjeni štednje; to je jedan od mehanizama puta do imena, a drugi je putem Ureda za sprečavanje pranja novca. I jedan i drugi mehanizam već smo aktivirali.“

On je najavio i dalje korake – dođe li se do imena. „Svakako treba utvrditi nerazmjer imovine, jer se postavlja pitanje- radi li se o nekakvim transferima? Moramo ispitati o imovini, kakvu imovinu taj građanin ima u Hrvatskoj, odnosno postavlja se pitanje - je li ta imovina zakonito stečena? Dakle, nije samo pitanje plaćanje poreza, nego možda i oduzimanje imovinske koristi“, kaže resorni ministar.

Prema medijima, osobe povezane s Hrvatskom imaju u HSBC oko 33 milijuna dolara. Radi se o 37 osoba koje su od 1997. do 2006. godine otvorile 77 računa. Mediji navode kako su među njima jedan ugostitelj, filmski producent, nogometaš, teniski djelatnik i poduzetnik, a da je najviši individualni iznos 11,1 milijun dolara.

Teško do podataka

Kako je Hrvatska u cijeloj priči tek marginalna, hrvatski novinar Saša Leković, koji inače često surađuje s mrežom neovisnih novinara ICIJ koja je otkrila ovaj skandal, nije bio angažiran. On je u izjavi za naš radio skeptičan oko mogućnosti da će država doći do nekih podataka, jer - kaže - ovo što je objavljeno u stvari je ukradeno iz banke. Drugo, za otkrivanje zamračivanja novca nije trebalo prelaziti granicu.

„Neka samo ozbiljno prođemo kroz domaće banke i pronaći ćemo deset ili sto puta više novca koji je zamračen, gdje je izbjegnuto plaćanje poreza i tako dalje. Znači, ako se želimo sustavno baviti tim problemom, onda ćemo se baviti na taj način, a nećemo čekati svake dvije godine kada neka međunarodna mreža novinara nešto otkrije da se bacimo na to i da samo tražimo koja su to imena u pitanju.“

On je podsjetio na slučaj bivšeg pomoćnika ministra financija Branka Šegona, koji je mimo procedure dobivao kredite od državne razvojne banke HBOR.

„Pet dana su se svi time bavili, ali ni prije ni poslije nitko nije rekao – čekajte ljudi, to je državna banka, i ona je po definiciji suspektna. Ne znači da su svi oni kriminalci, ali jednostavno zbog javnog interesa je logično da se traži da se vidi koliko je dano kredita i pod kojim uvjetima, i tamo biste našli 30 takvih priča kao što je Šegon, ako ne i više.“

Ni Karlo Vajdić s portala forum.tm, koji već gotovo dvije decenije kao novinar prati financije, ne očekuje neke rezultate od ove afere. Međutim, on u izjavi za naš radio podsjeća da Hrvatska ima mehanizme za sprječavanje utaje poreza i pranja novca, ali ih ne koristi. „Davne 1997. donesen je zakon po kojem su sve financijske institucije i tvrtke koje se bave priređivanjem igara na sreću obavezne prijaviti sve transakcije veće od 105.000 kuna (15.000 eura), pa makar se radilo i o gotovinskoj transakciji“, kaže Vajdić.

„Financijska policija ranije, a sada Ured za sprječavanje pranja novca, Vlada, vlasti imali su podatke o velikim transakcijama i oni su mogli te podatke proslijediti Poreznoj upravi da se utvrdi podrijetlo imovine, odnosno podrijetlo tog novca. Čak i da nisu u tom trenutku imali neku pravnu podlogu, oni su mogli vrlo lako donijeti da se opravda to prenošenje informacija između dvije državne institucije.“

XS
SM
MD
LG