Što god da je dogovoreno između Hrvatske i Slovenije oko „stare štednje“ u Ljubljanskoj banci nema veze sa postupcima individualnih štediša u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Čini se da je Hrvatska slovensko odustajanje od blokade pristupnih pregovora s Europskom unijom platila odustajanjem od sudskog traženja naknade za onaj dio stare štednje koji su preuzele hrvatske banke i koji je postao javni dug.
Sada se otkriva da je Hrvatska ipak platila masnu cijenu za slovensko skidanje dvogodišnje blokade hrvatskih pristupnih pregovora, ali dobra je vijest da to nema veze sa sudskim postupcima onih štediša koji su tužili Ljubljansku banku i njenu pravnu sljednicu Novu ljubljansku banku.
To stoji iza najnovijih tenzija na relaciji Ljubljana – Zagreb. Naime, hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova
Vesna Pusić izjavila je u petak kako Hrvatska nije otvarala niti će otvarati temu Ljubljanske banke.
To je odgovor na oštru izjavu slovenskog predsjedenika
Danila Tuerka od četvrtka uvečer kako bi „Hrvatska u situaciji u kojoj jest, u procesu ratifikacija svog pristupnog ugovora i uoči ulaska u Europsku uniju, trebala jako paziti na svoju vjerodostojnost“ i da je u slovenskoj javnosti stvoren dojam kako Hrvatska pitanje Ljubljanske banke pokušava riješiti „trikom i lukavstvom“.
O čemu se radi – za naš radio govori dobar poznavatelj problematike, novinar „Novog lista“
Denis Romac:
Ilustracija, zastave Slovenije i Hrvatskex
Ilustracija, zastave Slovenije i Hrvatske
Naime, Slovence je iznervirao jedan zaključak sa zatvorenog dijela nedavne sjednice hrvatske Vlade da podrži tužbe Privredne i Zagrebačke banke koje preko hrvatskih sudova pokušavaju naplatiti štedne uloge što su ih štediše zagrebačke filijale Ljubljanske banke iz nje početkom devedesetih prenijele na te dvije banke, a hrvatska država pretvorila u javni dug.
Odmah su se sastali hrvatski i slovenski premijeri
Milanović i
Janša - i Milanović je kazao kako je zaključak već povučen, jer da je tako i tako bio “bespredmetan“.
Ovrha trajala 11 godina
Imaju li ovi dogovori hrvatske i slovenske vlade bilo kakvog utjecaja na postupke koje protiv Ljubljanske banke vode indivuidualni štediše, pitali smo zagrebačkog odvjetnika
Milivoja Žugića koji vodi više desetaka postupaka hrvatskih štediša protiv Ljubljanske banke.
"Nemaju nikakve izravne veze sa ovim teškim i mukotrpnim poslom. Jer, samo da kažem – 44 štediše Ljubljanske banke naplaćena su u prvom mjesecu ove godine, ali samo ovršni postupak trajao je 11 godina!“, pojasnio je Žugić.
Ljubljana
Podsjetimo - Ljubljanska banka osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća imala je filijale u drugim bivšim republikama.
Nakon raspada socijalističke Jugoslavije, Ljubljanska banka otišla je u stečaj, slovenski parlament donio je Ustavni zakon koji je omogućavao da se štedišama koji su štedili u filijalama izvan Slovenije ne isplati štednja, a formirana je Nova ljubljanska banka koja je od prethodnice preuzela samo aktivu, ali ne i pasivu.
Početkom devedesetih dio hrvatskih štediša Ljubljanske banke prenio je svoju štednju na Privrednu, Zagrebačku i još osam hrvatskih banaka. Oni su mogli dići svoj novac, a taj iznos – oko 280 milijuna eura po sadašnjoj vrijednosti - pretvoren je u javni dug i to je iznos za koji ove dvije banke tuže Ljubljansku banku.
Ostali prevareni štediše, a procjenjuje se da ih samo u Hrvatskoj ima 130.000, nastavljaju sa sudskim postupcima.
Javnost je možda doznala i dodatni motiv zašto je Ljubljanska banka odbila isplatiti štednju svojim štedišama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, osim onog klasičnog – iskorištavanja tuđe nevolje.
Naime, jedan slovenski lobist otkrio je medijima kako su početkom devedesetih bili veliki pritisci iz Italije i Austrije na Sloveniju da ne vraća taj novac. Naime, nevraćanjem novca diskreditirat će Ljubljansku banku, ljudi više neće u njoj držati svoj novac i tako će se na tržištu Hrvatske, a i BiH, napraviti prostor za njihove banke, priča taj lobist slovenskim medijima.