Najnoviji detalji koji “cure” iz istrage o isisavanju novca iz hrvatskih javnih poduzeća ilustriraju i druge načine kako je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader dolazio do novca, ali i to – na što je sav taj novac odlazio – od korumpiranja sudaca do plaćanja estradnim zvijezdama da – ni za koga ne pjevaju u izbornoj kampanji!
Neko vrijeme mislilo se da je otprilike 4 milijuna kuna koliko je stajao metalik blindirani BMW bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera poklon riječkog tajkuna i vlasnika kemijskog kompleksa “Dioki” i riječkog dnevnika “Novi list” Roberta Ježića, koji mu je na taj način “zahvalio” za intervenciju kod Hrvatske elekroprivrede (HEP), pa je dobijao električnu energiju po povlaštenoj cijeni. HEP je na račun Sanaderove odluke o isporuci struje izgubio 6,3 milijuna kuna, oko 850 tisuća eura.
Par mjeseci kasnije Sanader je ponovno pogodovao Ježiću, posredujući da HEP odobri “Diokiju” zajam od 15 milijuna kuna, nešto više od dva milijuna eura.
Međutim, čini se da je istina nešto drugačija i mnogo neugodnija za bivšegpremijera. Makarski tajkun Marijan Primorac priznao je USKOK-u, pišu hrvatski mediji, da je on dao četiri milijuna kuna Sanaderu za BMW, i to – čini se – “u znak zahvalosti” za jednu Sanaderovu intervenciju u pravosuđe.
Evo kako ide priča. Marijan Primorac jedan je od 50 najbogatijih Hrvata, zastupnik je Tvornice duhana Rovinj za Bosnu i Hercegovinu, vlasnik je Prve sportske kladionice i tako dalje. Pred gotovo devet godina kupio je svom maloljetnom sinu Ivanu BMW X3 kao nagradu za dobar uspjeh u školi, iako je sin već bio kažnjavan zbog vožnje bez dozvole.
Sin je 29. listopada 2002. godine u vožnji Makarskom izgubio kontrolu nad volanom i, vozeći bar 80 kilomenata na sat više od dopuštene brzine, nasmrt pregazio dvije šesnaestogodišnjakinje koje su hodale pločnikom, Anu Andrijašević i Katu Erceg.
Ivan Primorac osuđen je 2004. na dvije i po godine zatvora, a u veljači 2005. mu je kazna odlukom Vijeća za mladež splitskog Županijskog suda smanjena na dvije godine. Čini se da su tako sramotno niska kazna i još sramotnije drugostupanjsko smanjenje presude rezultat Sanaderove intervencije nakon što se prvi puta provozao u Primorčevom “poklonu”.
Smijeniti suce
Predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Đuro Sessa misli da bi ova vijest – ako se potvrdi – trebala rezultirati smjenom sudaca koji su donijeli tako sramotnu odluku.
“Ako bi se ta špekulacija pokazala točnom, dakle – da su suci sudili pod nedozvoljenim utjecajem bilo koga, pa i visoko pozicioniranog političara – to bi značilo da ti suci ne zaslužuju obnašati sudačku dužnost”, kaže Sessa.
BMW, ilustracijaDodajmo ovdje da je smanjenje kazne Ivanu Primorcu obrazloženo time da dolazi iz “društveno prihvatljive obitelji” – što god to značilo – i da je izdržavanje kazne odgođeno za neko vrijeme da se malome ne bi prekidalo školovanje u Švicarskoj.
Odsjedio je ukupno 22 mjeseca u zatvoru otvorenog tipa.
Roditelji pregaženih djevojčica su konsternirani viješću da je blaga kazna ubojici njihove djece rezultat Sanaderove intervencije. Jozica Andrijašević, majka jedne od pregaženih šesnaestogodišnjakinja.
“Ako je to istina, onda je to za ovu našu jadnu državu prestrašno. Jer – tako se igrati, tako involvirati politiku u sve pore društva je – prestrašno”, kaže Jozica Andrijašević.
“Ja nisam šokiran. Sada vidim da sam bio u pravu pred šest, sedam, osam godina kada sam tvrdio da se u ovoj zemlji da sve kupiti. Dakle, ako se moglo, kupiti tadašnjeg predsjednika Vlade Ivu Sanadera, tada se može kupiti sve! Istina, ove niže za manju cijenu”, navodi otac druge pregažene šesnaestgodišnjakinje, Mirko Erceg.
Pola milijuna Thompsonu
Priča koju smo ispričali ilustrira kako se novac prikupljao, i kamo je dio tog novca potom otišao. Međutim, iz istrage o isisavanju novca iz hrvatskih javnih poduzeća iscurila je još jedna priča, ne toliko gadljiva kao ova prethodna, koliko bizarna – o trošenju isisanog novca.
Navodno je glavni operativac u “isisavanju” novca, bivši glavni HDZ-ov blagajnik a usput i šef carine Mladen Barišić priznao da je – pred parlamentarne izbore u Hrvatskoj 2007. godine - po Sanaderovom naputku dao kontroverznom pjevaču Marku Perkoviću – Thompsonu preko 500.000 eura da u kampanji – ne pjeva ni za koga!
Barišić tumači da je Sanader procjenjivao kako bi angažman Thomsona da u kampanji pjeva za HDZ sugerirao da HDZ skreće udesno, a to Sanader nije želio.
Sa druge strane, Thompson je član marginalne desne Hrvatske stranke prava, a Sanader nije želio da Thomson nastupima u njihovoj kampanji pravašima donese još koje mjesto u Saboru, osim ovog jednog što su ga jedva dobili.
Dakle, Thompsonu je - za šutnju - na ruke isplaćeno čak 516.000 eura, što Thompson naravno negira. On je medijima potvrdio da su ga tim povodom zvali na ispitivanje u policiju, da je je šokiran idejom da ga se plaća za nepjevanje, i da mu nije jasno zašto Barišić to izmišlja.
Što na sve to reći? “Sve ove vijesti o tome što je sve Sanader plaćao našim novcem iznenađujuće su čak i za hrvatsku javnost, koja je već navikla na šokantne priče,” kaže za naš radio profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti i politički analitičar Ivan Grdešić.
“Malo je paradoksalno da se jednog popularnog pjevača plaća da ne pjeva! Zaista sasvim hrvatski i sasvim u duhu naše stoljetne šutnje. Ali ono što mene u stvari brine nisu samo kraci i glava korupcijske hobotnice, nego voda u kojoj ta hobotnica živi. Čini mi se da će trebati proći još mnogo vremena i da će se trebati uloviti još mnogo hobotnica dok se ne riješimo podobne vode u kojoj takve hobotnice nastaju”, zaključuje Ivan Grdešić.
Neko vrijeme mislilo se da je otprilike 4 milijuna kuna koliko je stajao metalik blindirani BMW bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera poklon riječkog tajkuna i vlasnika kemijskog kompleksa “Dioki” i riječkog dnevnika “Novi list” Roberta Ježića, koji mu je na taj način “zahvalio” za intervenciju kod Hrvatske elekroprivrede (HEP), pa je dobijao električnu energiju po povlaštenoj cijeni. HEP je na račun Sanaderove odluke o isporuci struje izgubio 6,3 milijuna kuna, oko 850 tisuća eura.
Par mjeseci kasnije Sanader je ponovno pogodovao Ježiću, posredujući da HEP odobri “Diokiju” zajam od 15 milijuna kuna, nešto više od dva milijuna eura.
Međutim, čini se da je istina nešto drugačija i mnogo neugodnija za bivšeg
Makarski tajkun Marijan Primorac priznao je USKOK-u da je on dao četiri milijuna kuna Sanaderu za BMW, i to – čini se – “u znak zahvalosti” za jednu Sanaderovu intervenciju u pravosuđe.
Evo kako ide priča. Marijan Primorac jedan je od 50 najbogatijih Hrvata, zastupnik je Tvornice duhana Rovinj za Bosnu i Hercegovinu, vlasnik je Prve sportske kladionice i tako dalje. Pred gotovo devet godina kupio je svom maloljetnom sinu Ivanu BMW X3 kao nagradu za dobar uspjeh u školi, iako je sin već bio kažnjavan zbog vožnje bez dozvole.
Sin je 29. listopada 2002. godine u vožnji Makarskom izgubio kontrolu nad volanom i, vozeći bar 80 kilomenata na sat više od dopuštene brzine, nasmrt pregazio dvije šesnaestogodišnjakinje koje su hodale pločnikom, Anu Andrijašević i Katu Erceg.
Ivan Primorac osuđen je 2004. na dvije i po godine zatvora, a u veljači 2005. mu je kazna odlukom Vijeća za mladež splitskog Županijskog suda smanjena na dvije godine. Čini se da su tako sramotno niska kazna i još sramotnije drugostupanjsko smanjenje presude rezultat Sanaderove intervencije nakon što se prvi puta provozao u Primorčevom “poklonu”.
Smijeniti suce
Predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Đuro Sessa misli da bi ova vijest – ako se potvrdi – trebala rezultirati smjenom sudaca koji su donijeli tako sramotnu odluku.
“Ako bi se ta špekulacija pokazala točnom, dakle – da su suci sudili pod nedozvoljenim utjecajem bilo koga, pa i visoko pozicioniranog političara – to bi značilo da ti suci ne zaslužuju obnašati sudačku dužnost”, kaže Sessa.
Odsjedio je ukupno 22 mjeseca u zatvoru otvorenog tipa.
Roditelji pregaženih djevojčica su konsternirani viješću da je blaga kazna ubojici njihove djece rezultat Sanaderove intervencije. Jozica Andrijašević, majka jedne od pregaženih šesnaestogodišnjakinja.
“Ako je to istina, onda je to za ovu našu jadnu državu prestrašno. Jer – tako se igrati, tako involvirati politiku u sve pore društva je – prestrašno”, kaže Jozica Andrijašević.
“Ja nisam šokiran. Sada vidim da sam bio u pravu pred šest, sedam, osam godina kada sam tvrdio da se u ovoj zemlji da sve kupiti. Dakle, ako se moglo, kupiti tadašnjeg predsjednika Vlade Ivu Sanadera, tada se može kupiti sve! Istina, ove niže za manju cijenu”, navodi otac druge pregažene šesnaestgodišnjakinje, Mirko Erceg.
Pola milijuna Thompsonu
Priča koju smo ispričali ilustrira kako se novac prikupljao, i kamo je dio tog novca potom otišao. Međutim, iz istrage o isisavanju novca iz hrvatskih javnih poduzeća iscurila je još jedna priča, ne toliko gadljiva kao ova prethodna, koliko bizarna – o trošenju isisanog novca.
Navodno je glavni operativac u “isisavanju” novca, bivši glavni HDZ-ov blagajnik a usput i šef carine Mladen Barišić priznao da je – pred parlamentarne izbore u Hrvatskoj 2007. godine - po Sanaderovom naputku dao kontroverznom pjevaču Marku Perkoviću – Thompsonu preko 500.000 eura da u kampanji – ne pjeva ni za koga!
Thompson tvrdi da je je šokiran idejom da ga se plaća za nepjevanje, i da mu nije jasno zašto Barišić to izmišlja.
Barišić tumači da je Sanader procjenjivao kako bi angažman Thomsona da u kampanji pjeva za HDZ sugerirao da HDZ skreće udesno, a to Sanader nije želio.
Sa druge strane, Thompson je član marginalne desne Hrvatske stranke prava, a Sanader nije želio da Thomson nastupima u njihovoj kampanji pravašima donese još koje mjesto u Saboru, osim ovog jednog što su ga jedva dobili.
Dakle, Thompsonu je - za šutnju - na ruke isplaćeno čak 516.000 eura, što Thompson naravno negira. On je medijima potvrdio da su ga tim povodom zvali na ispitivanje u policiju, da je je šokiran idejom da ga se plaća za nepjevanje, i da mu nije jasno zašto Barišić to izmišlja.
Što na sve to reći? “Sve ove vijesti o tome što je sve Sanader plaćao našim novcem iznenađujuće su čak i za hrvatsku javnost, koja je već navikla na šokantne priče,” kaže za naš radio profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti i politički analitičar Ivan Grdešić.
“Malo je paradoksalno da se jednog popularnog pjevača plaća da ne pjeva! Zaista sasvim hrvatski i sasvim u duhu naše stoljetne šutnje. Ali ono što mene u stvari brine nisu samo kraci i glava korupcijske hobotnice, nego voda u kojoj ta hobotnica živi. Čini mi se da će trebati proći još mnogo vremena i da će se trebati uloviti još mnogo hobotnica dok se ne riješimo podobne vode u kojoj takve hobotnice nastaju”, zaključuje Ivan Grdešić.
