Kako je krenulo, još bismo mogli smatrati sretnom okolnost da se na završnicu Evropskog fudbalskog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini, od svih selekcija nastalih poslije raspada nekadašnje jugoslovenske, plasirala jedino reprezentacija Hrvatske.
Čini se, naime, kako bi inspirisani huliganskim entuzijazmom domaćina, a opterećeni regionalnim rivalstvom i „bratskim“ naslježem, navijačke falange sa ovdašnjih prostora na ulicama i tribinama, uvelike nadmašile moguće sportske rezultate na terenu.
U utorak se se na ulicama Varšave potvrdilo kako s razlogom Poljske navijače ubrajaju među najbrutalnije na kontinentu. Cijeli dan zapravo, po ulicama ovog velikog evropskog grada naganjali su se i udarali navijači iz dviju zemlja koje vjekovima imaju neraščišćene račune.
Rusi koji su masovno došli na utakmicu svoje reprezentacije upravo sa Poljskom, zatražili su i dobili dozvolu da u utorak, u slavu Dana Rusije, marširaju prema stadionu na kome se utakmica igrala. Neoprezne i neodgovorne vlasti su im to dozvolile, uzdajući se valjda u sreću više nego li u efikasnost vlastite policije.
Poljskim navijačima, pak, ovaj se egzercir Rusa učinio kao čista provokacija i kao trenutak koji su samo mogli poželjeti, pa je uslijedio organizovani napad na kolonu. I to na više mjesta, što je iznenađenoj policiji otežalo posao.
Mada kažu kako je na varšavskim ulicama bilo oko 6.000 policajaca, rezultati rada tolikih policijskih trupa nisu bili impresivni. Mora se znati kako se i ruski navijači ubrajaju među najozlogalašenije na kugli zemaljskoj, ali i među njima je bilo dobronamjernih ljudi koji su došli sa jednim jedinim ciljem - bodriti svoje ljubimce.
Upravo je, na Internetu viđeni, safari na te nevoljnike organizovan od strane krvožednih nasilnika, djelovao posve apokaliptično. Premda su, na početku, dolazile vijesti kako je pala i mrtva glava, čini se da nije tako bilo. Ima, međutim, nekoliko desetina povrijeđenih. Desetoro teže, pa su šanse da se crne prognoze i ostvare jođ izgledne.
Uglavnom, poljski navijači su do sada pokazali superiornost u disciplini koja nije po prvilima UEFE, zahvaljujući dijelom i činjenici da se sve odigrava na njihovom terenu. Ali, gostujući teren je uvijek izazov, posebno za navijačke grupe koje prate pojedine timove i selekcije zbog vlastitih niskih strasti, prije nego li zbog strasti prema fudbalu.
Visokorangirani hrvatski navijači već su se isprobali sa Poljacima, a pred njima je jedan više nego važan dan. U Poznanju, naime, u četvrtak selekcija Slavena Bilića igra protiv Italije.
Ovakav bi duel, bez obzira na okolnosti, bio izazov za huligane. Ovom prilikom, pobjeda je imperativ za obje selekcije, pa se ne može zamisliti bolji trenutak za navijački ogled.
Teško da će žestoki momci sa ovih prostora propustiti priliku da se dokažu u nasilničkoj eliti. Ako uopšte ima nešto na čemu im ovih dana zavide „kolege“ iz regiona, sličnomišljenici iz Beograda ili Sarajeva, na primjer, onda je to ukazana prilika za masovni obračun, za nove razbijene glave, za nove izgubljene zube. Za noć robije u „dušmanskom“ zatvoru.