Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalo partnerstvo Hrvatskog saboraodržao je tematsku sjednicu o projektu Igmanske inicijative „Sloboda kretanja radne snage između zemalja Daytonskog sporazuma uz korištenje iskustava nordijskog modela suradnje“. Jedan od ciljeva bolje suradnje država je zaštita radnih i socijalnih prava radnika migranata, pogotovo onih koji rade na crno.
Trend na jugoistoku Europe ide prema većim restrikcijama u kretanju radne snage između država, a ne prema većim slobodama, upozorio je hrvatski supredsjednik Igmanske inicijative Zoran Pusić. Dva su izvora tog trenda – Hrvatska je članica EU i slobodno kretanje radne snage okrenuto je prema drugim državama EU, a ne prema zemljama jugoistoka Europe, a hrvatskim ulaskom u Schengen te će restrikcije bitiveće, a ne manje. Drugi je pak izvor jačanje nacionalizama temeljenih na reciklaži strahova iz ratova pred 20, pa čak i pred 70 godina.
„Mislim da se može pokazati da ovaj prvi trend predstavlja kratkovidnost Europske unije. Jer tri zemlje – Bosna i Hercegovina, Crna gora i Srbija – aktivno rade na tome da postanu članice Europske unije. A u očiglednom interesu EU je da te zemlje uđu u uniju sa prevladanim problemima koje vuku iz prošlosti, a ne da ih unesu u Europsku uniju kao miraz, jer pokazalo se da EU ima sasvim dovoljno problema i bez onih koji mogli biti tako uneseni.“
Cilj je projekta „Sloboda kretanja radne snage između zemalja Daytonskog sporazuma uz korištenje iskustava nordijskog modela suradnje“ pospješiti slobodu kretanja radne snage između Hrvatske, Bosne i Hercegovine,Srbije i Crne Gore, ali i ojačati zaštitu radnih i socijalnih prava radnika migranata, pogotovo onih koji rade na crno.
Bosansko-hercegovački supredsjednik Igmanske inicijative Vehid Šehić upozorio je da BiH dan-danas nema jedinstven ekonomski prostor, ali zato ima preko 600.000 nezaposlenih. „Prvo treba harmonizirati zakonska rješenja u trokutu BiH – Srbija – Crna Gora,“ sugerira Šehić.
„A onda pokušati zajedno sa Bruxellesom i Zagrebom harmonizirati neke propise koji se mogu harmonizirati, kako bi se faktički legalizirao slobodan protok radne snage. To se posebno odnosi na sezonsku radnu snagu koja vrlo često radi na crno, gdje gubi i onaj tko radi, i država u kojoj se radi, kao i država iz koje radnik dolazi.“
„Sloboda kretanja radne snage jedan je od šest projekata primjene nordijskog modela u suradnji država Daytonskog trokuta,“ podsjetio je direktor ovog projekta i srpski supredsjednik Igmanske inicijative Aleksandar Popov.
Slobodan protok radne snage među državama ne bi „otimao“ radna mjesta domaćima, jer postoje poslovi koje domaći ne žele raditi, naglasio je Popov, a posebno je važno zaštititi radnike na crno.
„Nesolidni poslodavci angažuju radnike na crno koji nemaju kuda – odlaze trbuhom za krugom, rade te veoma teške poslove, nemaju socijalno, zdravstveno, penziono - nikakvo osiguranje! Od toga jedino imaju koristi nesolidni poslodavci. Čak se dešava da, kada se u građevinarstvu završi neka zgrada, poslodavac pozove inspekciju rada i ona protera ove radnike da ne dobiju platu. To je faktički neka vrsta robovlasništva.“
U Hrvatskoj je do početka globalne krize godišnje izdavano oko 4.500 radnih dozvola za strane građane, najviše u brodogradnji, turizmu i poljoprivredi, ali prošle godine taj je broj pao na svega 250 izdanih radnih dozvola.
