Nakon tjedan dana pauze zbog posjeta sudaca hrvatskim stratištima spomenutim u optužnici suđenje bivšem predsjedniku tzv. Republike Srpska Krajina Goranu Hadžiću nastavilo se iskazom bivšeg djelatnika pravosuđa pobunjenih vlasti u Dalju.
On je pod pseudonimom GH-169 kao insajder tužiteljstva potvrdio kako je diskriminacija postojala prema građanima hrvatske nacionalnosti od strane Hadžićevih vlasti pa i ona pravosudna - „zbog ratne propagande i svega onog što se dogodilo“.
Zaštićeni svjedok je sucima naveo kako je Hadžićev zahtjev da se zarobljene vukovarske Hrvate procesuira na lokalnim (općinskim) sudovima pobunjenih vlasti – nelogičan, jer su prema zakonima iz bivše Jugoslavije – za ratne zarobljenike bili nadležni vojni sudovi.
„To je pravno neizvodivo“, izjavio je GH-169 govoreći o mogućnosti procesuiranja „oko tri tisuće zarobljenih ustaša“ kako ih je Hadžić nazvao u medijskoj izjavi puštenoj na sudu, tražeći od Jugoslavenske narodne armije (JNA) povrat zarobljenika iz logora u Srbiji – na zauzeto vukovarsko područje u studenom 1991. godine.
Optužba je time željela prikazati kako je namjera Hadžića bila osveta nad zarobljenim Vukovarcima, budući da se kao premijer tzv.SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem po zapovjednoj odgovornosti tereti za više masovnih zločina i progone hrvatskih građana s pobunjenog područja. Poput egzekucije oko 200 osoba odvedenih iz vukovarske bolnice na farmu Ovčara, ubojstva u Lovasu, Dalju...
Prema iskazu insajdera pravedno procesuiranje zarobljenih Vukovaraca nije bilo tada moguće čak i kada bi općinski sudovi, na koje se Hadžić pozivao, imali nadležnost nad njima.
„Bilo bi teško zamisliti neko korektno i normalno suđenje u atmosferi podgrijanoj ratnom propagandom“, naveo je bivši djelatnik suda u Dalju koji je i nakon zauzimanja područja od strane srpskih snaga nastavio tamo raditi.
Njegov iskaz je bio često prekidan zbog odlaska na sudske sjednice zatvorene za javnost kako bi se što bolje zaštitio njegov identitet.
(VIDEO: Interview Hadžića pušten u sudnici)
Kao dokaz da je i Hadžić znao da je njegov zahtjev za procesuiranjem Vukovaraca pravno neutemeljen, tužiteljstvo je pokazalo ukaz o formiranju vojnih sudova tzv.RSK iz 1993.godine, potpisanog od strane samog optuženog kao tadašnjeg predsjednika cijelog pobunjenog područja. U njemu se naime također potvrđuje da jurisdikciju nad ratnim zarobljenicima imaju samo vojni sudovi, a ne općinski (civilni) na koje se Hadžić pozivao kada je bio premijer tzv. SAO Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem 1991.godine.
„Poziva se na krivični zakon SFRJ...ratnim zarobljenicima sude vojni sudovi za krivična djela koje počine, praktični identična odredba, prepisana“, prokomentirao je pravosudni djelatnik zakon na koji se i on pozvao govoreći o nemogućnosti procesuiranja ratnih zarobljenika na civilnim (općinskim) sudovima.
S druge strane insajder je potvrdio kako je postojao pravosudni kapacitet na pobunjenom području u vezi procesuiranja zločina nad civilnim stanovništvom, poput ubojstava i silovanja kojem su bili izloženi građani nesrpske nacionalnosti.
Također je potvrdio kako je važio zakon da policajci trebaju prijaviti svako kazneno (krivično) djelo te da bi u slučaju zataškavanja trebali odgovarati, što se prema tužiteljstvu nije događalo zbog diskriminatorskih mjera protjerivanja kojima su izlagani Hrvati na pobunjenom području Hrvatske pod Hadžićevim vlastima.
GH-169 je opisao tijekom iskaza i razaranje rimokatoličke crkve u Dalju s velikom količinom eksploziva od koje su popucali prozori na sudu gdje je radio. Za to razaranje kulturno-religijskog objekta nitko nije odgovarao, a zaštićeni svjedok je čuo kako su to napravili Arkanovi ljudi, formacija Željka Ražnjatovića koji se u Hadžićevoj optužnici spominje također kao član udruženog zločinačkog plana protjerivanja nesrpskog stanovništva.
Iskaz pravosudnog insajdera nastaviti će se i u utorak.
On je pod pseudonimom GH-169 kao insajder tužiteljstva potvrdio kako je diskriminacija postojala prema građanima hrvatske nacionalnosti od strane Hadžićevih vlasti pa i ona pravosudna - „zbog ratne propagande i svega onog što se dogodilo“.
Zaštićeni svjedok je sucima naveo kako je Hadžićev zahtjev da se zarobljene vukovarske Hrvate procesuira na lokalnim (općinskim) sudovima pobunjenih vlasti – nelogičan, jer su prema zakonima iz bivše Jugoslavije – za ratne zarobljenike bili nadležni vojni sudovi.
„To je pravno neizvodivo“, izjavio je GH-169 govoreći o mogućnosti procesuiranja „oko tri tisuće zarobljenih ustaša“ kako ih je Hadžić nazvao u medijskoj izjavi puštenoj na sudu, tražeći od Jugoslavenske narodne armije (JNA) povrat zarobljenika iz logora u Srbiji – na zauzeto vukovarsko područje u studenom 1991. godine.
Optužba je time željela prikazati kako je namjera Hadžića bila osveta nad zarobljenim Vukovarcima, budući da se kao premijer tzv.SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem po zapovjednoj odgovornosti tereti za više masovnih zločina i progone hrvatskih građana s pobunjenog područja. Poput egzekucije oko 200 osoba odvedenih iz vukovarske bolnice na farmu Ovčara, ubojstva u Lovasu, Dalju...
Prema iskazu insajdera pravedno procesuiranje zarobljenih Vukovaraca nije bilo tada moguće čak i kada bi općinski sudovi, na koje se Hadžić pozivao, imali nadležnost nad njima.
„Bilo bi teško zamisliti neko korektno i normalno suđenje u atmosferi podgrijanoj ratnom propagandom“, naveo je bivši djelatnik suda u Dalju koji je i nakon zauzimanja područja od strane srpskih snaga nastavio tamo raditi.
Njegov iskaz je bio često prekidan zbog odlaska na sudske sjednice zatvorene za javnost kako bi se što bolje zaštitio njegov identitet.
(VIDEO: Interview Hadžića pušten u sudnici)
Kao dokaz da je i Hadžić znao da je njegov zahtjev za procesuiranjem Vukovaraca pravno neutemeljen, tužiteljstvo je pokazalo ukaz o formiranju vojnih sudova tzv.RSK iz 1993.godine, potpisanog od strane samog optuženog kao tadašnjeg predsjednika cijelog pobunjenog područja. U njemu se naime također potvrđuje da jurisdikciju nad ratnim zarobljenicima imaju samo vojni sudovi, a ne općinski (civilni) na koje se Hadžić pozivao kada je bio premijer tzv. SAO Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem 1991.godine.
„Poziva se na krivični zakon SFRJ...ratnim zarobljenicima sude vojni sudovi za krivična djela koje počine, praktični identična odredba, prepisana“, prokomentirao je pravosudni djelatnik zakon na koji se i on pozvao govoreći o nemogućnosti procesuiranja ratnih zarobljenika na civilnim (općinskim) sudovima.
S druge strane insajder je potvrdio kako je postojao pravosudni kapacitet na pobunjenom području u vezi procesuiranja zločina nad civilnim stanovništvom, poput ubojstava i silovanja kojem su bili izloženi građani nesrpske nacionalnosti.
Također je potvrdio kako je važio zakon da policajci trebaju prijaviti svako kazneno (krivično) djelo te da bi u slučaju zataškavanja trebali odgovarati, što se prema tužiteljstvu nije događalo zbog diskriminatorskih mjera protjerivanja kojima su izlagani Hrvati na pobunjenom području Hrvatske pod Hadžićevim vlastima.
GH-169 je opisao tijekom iskaza i razaranje rimokatoličke crkve u Dalju s velikom količinom eksploziva od koje su popucali prozori na sudu gdje je radio. Za to razaranje kulturno-religijskog objekta nitko nije odgovarao, a zaštićeni svjedok je čuo kako su to napravili Arkanovi ljudi, formacija Željka Ražnjatovića koji se u Hadžićevoj optužnici spominje također kao član udruženog zločinačkog plana protjerivanja nesrpskog stanovništva.
Iskaz pravosudnog insajdera nastaviti će se i u utorak.
