Dostupni linkovi

Jolie: Izbjeglički kampovi Iraka su naša odgovornost


Jolie u izbjegličkom kampu Dohuk, januar 2015.
Jolie u izbjegličkom kampu Dohuk, januar 2015.

Priredila: Jasna Vukičević

Obilazak izbjegličkih kampova u Iraku krajem januara je za Angelinu Jolie značilo svjedočenje do sada najveće patnje Iračana i Sirijaca, izbjeglih pred sukobima koji potresaju njihove regione. Poznata glumica, koja je bila angažovana u UNHCR-ovim projektima pomoći izbjeglicama, od 2012. je specijalna izaslanica komesara UN za izbjeglice Antónia Guterresa i suosnivačica Inicijative za prevenciju seksualnog nasilja. Svoje poslednje humanitarno putovanje opisala je u tekstu za The New York Times.

U gotovo četvorogodišnjem ratu, skoro polovina sirijske populacije od 23 miliona je ostalo bez domova, a u samom Iraku je oko dva miliona ljudi izbjeglo pred terorom ekstremističkih grupa. Većina njih je svjedočila neizrecive brutalnosti, a sada su sa svojom djecom sa svih strana okruženi nasiljem.

“Mnogo puta sam bila u izbjegličkim kampovima, pokušavala da pokažem razumijevanje, dam podršku i solidarnost. Ovog puta sam ostala bez riječi”, piše Jolie.

"Što možete kazati uplakanoj majci koja kaže da joj je kćerka u rukama Islamske države (ISIS) i da bi ona željela da je takođe tamo, sa kćerkom? Koja kaže da, iako bi bila silovana i mučena, to bi za nju bilo bolje nego što joj je živjeti bez kćeri? Ili kada čujete ispovijest mlade žene pred čijim očima je ubijena cijela njena porodica? Što reći trinaestogodišnjoj djevojčici koja opisuje javnu kuću u kojoj je bila zatočena i tri puta dnevno silovana? Kada je to saznao njen brat – ubio se", prenosi Jolie strašna izbjeglička iskustva.

Jolie u izbjegličkom kampu Khanke, januar 2015.
Jolie u izbjegličkom kampu Khanke, januar 2015.

"Ništa vas ne može pripremiti na toliku ljudsku nesreću – na toliku patnju, glad, traumatizovanu djecu”, kaže Jolie i shvata zašto izbjegli misle da ih je svijet zaboravio: dobijaju tek djelić humanitarne pomoći od onoga koliko im je potrebno, kraj rata u Siriji nije ni na vidiku od kada su propali pregovori u Ženevi prije godinu dana, a cijele iračke oblasti su u plamenu sukoba. Izbjegli nemaju kud.

Sirijski susjedi su prihvatili oko četiri miliona izbjeglih, pa oni sada čine oko 10 posto populacije Jordana. U Libanu je danas svaka četvrta osoba iz Sirije. I svima njima treba hrana, smještaj, obrazovanje, zdravstvena pomoć, posao.

I mnogo bogatije zemlje bi se srušile pred tolikim pritiskom.

Ipak, svijet ne može žmuriti pred ovom krizom, upozorava Jolie. Širenje ekstremizma, stranci u redovima islamističkih militanata, opasnost od bujanja terorizma – ove probleme može ublažiti samo okončanje rata u Siriji. Pritom, nije riječ samo o životima miliona ljudi i budućnosti Bliskog Istoka, već i o kredibilnosti međunarodne zajednice. Događaji u Iraku govore o našoj posvećenosti ljudskim pravima i odgovornosti za ono što izgleda kao tolerisanje zločina koji se dešavaju na dnevnoj bazi u Iraku i Siriji.

Kada su Ujedinjene nacije osnovane nakon Drugog svjetskog rata, ta organizacija je imala za cilj da pomogne vraćanje raseljenih njihovim domovima. Nije trebala da godinama prehranjuje izbjegle koji su van svog doma, čija se djeca rađaju bez državljanstva i u čijim zemljama nema mira. To je današnja situacija sa 51 milionom izbjeglica, azilanata ili raseljenih širom svijeta, što je više nego ikada do sada.

Zato treba mnogo više pomoći sirijskim susjedima da podnesu neodrživi teret miliona izbjeglica, apeluje Jolie, i predlaže da za najteže žrtve (kao one koje su preživjele torturu ili silovanje) smještaj ponude zemlje van regiona. Najviše od svega, dodaje, medjunarodna zajednica mora pronaći put ka miru.

“Nije dovoljno da naše vrijednosti definišemo samo kod kuće, u našim institucijama i medijima. Moramo ih braniti i u izbjegličkim kampovima na Bliskom istoku, i gradovima duhova u Siriji”, poručuje Jolie.

XS
SM
MD
LG