Hrvatska Vlada će tužbom Upravnom sudu nastojati spriječiti objavljivanje sadržaj ugovora sa jednom američkom odvjetničko-lobističkom kućom koja je bila angažirana u žalbenom postupku za generale Gotovinu i Markača pred Haškim tribunalom. Je li to sprečavanje prava javnosti da zna kako se trošio proračunski novac, ili poštivanje dogovora da će njegov sadržaj ostati povjerljiv?
Nevladina udruga GONG zatražila je da hrvatska Vlada objavi ugovor sa jednom američkom odvjetničko-lobističkom kućom koja je bila angažirana u žalbenom postupku za generale Gotovinu i Markača pred Haškim tribunalom. Kad je Vlada to odbila, zatražili su pravorijek povjerenice za informiranje, a kada je ona kazala da Vlada treba objaviti ugovor s Amerikancima, Vlada je odlučila tužiti je Visokom upravnom sudu i tako spriječiti objavu spornog ugovora. Koji je bio motiv GONG-a da zatraži objavu sadržaja ugovora, po kojem je odvjetnička kuća Patton Boggs u 14 mjeseci angažmana dobila najmanje 840.000 dolara, objašnjava za RSE pravna savjetnica u GONG-u Natalija Mirković.
„Smatramo da je objavljivanje ugovora koje tijela javne vlasti sklapaju sa privatnim subjektima minimum transparentnosti u radu tijela javne vlasti, jer se radi o ugovorima koje tijela javne vlasti sklapaju u javnom, a ne u privatnom interesu. Dakle, radi se o širem društvenom interesu i građani imaju pravo u svakom trenutku znati na koji način i u koju svrhu se troše javna proračunska sredstva.“
Ona ne krije svoje razočaranje Vladinom odlukom da i na Visokom upravnom sudu brani svoju odluku da ne objavi sporni ugovor.
„Mi smo zapravo očekivali da će imati veću osjetljivost za transparentnost i da će objaviti te ugovore.“
Novinarka „Jutarnjeg lista“ Slavica Lukić, koja je prva i pronašla podatke o ovom angažmanu kuće Patton Boggs na stranicama američkog Ministarstva pravosuđa, kaže kako je ista odvjetničko- lobistička kuća angažirana i kao konzultant hrvatske Vlade u pregovorima sa mađarskom naftnom kompanijom MOL oko upravljanja hrvatskom naftnom kompanijom INA koja je u zajedničkom vlasništvu, i da tu treba tražiti objašnjenje za ovakvo Vladino ponašanje.
„Ako Visoki upravni sud da za pravo povjerenici za pravo na pristup informacijama, onda će vlada morati objaviti taj ugovor, i to će onda biti jako važno i za inzistiranje na otvaranju ugovora sa Patton Boggsom oko savjetovanja u INI.“
Iznos potrošenih sredstava – da, sadržaj ugovora – ne! Tako o cijeloj stvari sudi odvjetnica sa iskustvom u pravu javnosti da zna, ali i sa haškim iskustvom Vesna Alaburić:
„Mi svi znamo da su oni bili autori jednog podneska kojim se tražio status 'prijatelja suda' za Hrvatsku i čitali smo po medijima da im je bio povjeren posao lobiranja tokom žalbenog postupka. Meni po naravi stvari postupak lobiranja može sadržavati niz povjerljivih informacija, i smatram da u pogledu detalja u toj vrsti posla može postojati pretežniji interes da se sačuva povjerljivost tih poslova, pa u tom slučaju javnost nema pravo znati detalje o tom poslu, ali – ima pravo znati koliko smo posla potrošili na lobiranje.“
Zašto po njenoj ocjenu ugovor sa Patton Boggsom ne treba objavljivati?
„Zato što ugovor može sadržavati pojedinosti koje su povjerljive naravi, još pogotovo ako ste s drugom stranom ugovorili da će se raditi o povjerljivim poslovima iz bilo kojeg razloga, tada se Vlada doista ne može – neovisno o volji druge strane – prema jednom ugovoru ponašati kao da nije dokument za koji je dogovoreno da će biti povjerljive naravi.“
Nevladina udruga GONG zatražila je da hrvatska Vlada objavi ugovor sa jednom američkom odvjetničko-lobističkom kućom koja je bila angažirana u žalbenom postupku za generale Gotovinu i Markača pred Haškim tribunalom. Kad je Vlada to odbila, zatražili su pravorijek povjerenice za informiranje, a kada je ona kazala da Vlada treba objaviti ugovor s Amerikancima, Vlada je odlučila tužiti je Visokom upravnom sudu i tako spriječiti objavu spornog ugovora. Koji je bio motiv GONG-a da zatraži objavu sadržaja ugovora, po kojem je odvjetnička kuća Patton Boggs u 14 mjeseci angažmana dobila najmanje 840.000 dolara, objašnjava za RSE pravna savjetnica u GONG-u Natalija Mirković.
„Smatramo da je objavljivanje ugovora koje tijela javne vlasti sklapaju sa privatnim subjektima minimum transparentnosti u radu tijela javne vlasti, jer se radi o ugovorima koje tijela javne vlasti sklapaju u javnom, a ne u privatnom interesu. Dakle, radi se o širem društvenom interesu i građani imaju pravo u svakom trenutku znati na koji način i u koju svrhu se troše javna proračunska sredstva.“
Ona ne krije svoje razočaranje Vladinom odlukom da i na Visokom upravnom sudu brani svoju odluku da ne objavi sporni ugovor.
„Mi smo zapravo očekivali da će imati veću osjetljivost za transparentnost i da će objaviti te ugovore.“
Novinarka „Jutarnjeg lista“ Slavica Lukić, koja je prva i pronašla podatke o ovom angažmanu kuće Patton Boggs na stranicama američkog Ministarstva pravosuđa, kaže kako je ista odvjetničko- lobistička kuća angažirana i kao konzultant hrvatske Vlade u pregovorima sa mađarskom naftnom kompanijom MOL oko upravljanja hrvatskom naftnom kompanijom INA koja je u zajedničkom vlasništvu, i da tu treba tražiti objašnjenje za ovakvo Vladino ponašanje.
„Ako Visoki upravni sud da za pravo povjerenici za pravo na pristup informacijama, onda će vlada morati objaviti taj ugovor, i to će onda biti jako važno i za inzistiranje na otvaranju ugovora sa Patton Boggsom oko savjetovanja u INI.“
Iznos potrošenih sredstava – da, sadržaj ugovora – ne! Tako o cijeloj stvari sudi odvjetnica sa iskustvom u pravu javnosti da zna, ali i sa haškim iskustvom Vesna Alaburić:
„Mi svi znamo da su oni bili autori jednog podneska kojim se tražio status 'prijatelja suda' za Hrvatsku i čitali smo po medijima da im je bio povjeren posao lobiranja tokom žalbenog postupka. Meni po naravi stvari postupak lobiranja može sadržavati niz povjerljivih informacija, i smatram da u pogledu detalja u toj vrsti posla može postojati pretežniji interes da se sačuva povjerljivost tih poslova, pa u tom slučaju javnost nema pravo znati detalje o tom poslu, ali – ima pravo znati koliko smo posla potrošili na lobiranje.“
Zašto po njenoj ocjenu ugovor sa Patton Boggsom ne treba objavljivati?
„Zato što ugovor može sadržavati pojedinosti koje su povjerljive naravi, još pogotovo ako ste s drugom stranom ugovorili da će se raditi o povjerljivim poslovima iz bilo kojeg razloga, tada se Vlada doista ne može – neovisno o volji druge strane – prema jednom ugovoru ponašati kao da nije dokument za koji je dogovoreno da će biti povjerljive naravi.“
