To što Bosna i Hercegovina nije dobila „zeleno svjetlo“ za pristup Akcionom planu u NATO nije iznenadilo ni njene političare, ni analitičare, ali ni građane.
Radi se o, kako mnogi ocjenjuju, logičnoj posljedici opšteg stanja u ovoj državi jer je zadnje dvije godine Bosna i Hercegovina blokirana, a njeno društvo talac šest političkih lidera koji nisu u stanju ni oko čega da se dogovore.
To potvrđuje i
Vjekoslav Bevanda, predsjedavajući Vijeća ministara BiH. On kaže da je zemlja mogla da ispuni uslove NATO-a i postigne dogovor o vojnoj imovini u predviđenom roku, ali nije.
„U mandatu sam tri mjeseca i ja sam shvatio da imamo otvorena vrata svugdje. Međutim, mi ne završavamo ono na šta se obavežemo da uradimo“, naglašava Bevanda.
No, nije samo rješavanje pitanja vojne imovine problem postojećeg saziva Vijeća ministara BiH. Ta izvršna institucija ne može da donese niti jedan zakon, a da se za to ne pita „politička šestorka“.
Vjekoslav Bevanda
To je razlog zbog kojeg država nema budžet već drugu godinu i na privremenom je finansiranju. Evropska unija i SAD, gotovo svakodnevno, apeluju na donošenje budžeta - jer država bez toga ne može funkcionisati.
Njihovim apelima se pridružuje i prvi čovjek Vijeća ministara BiH koji kaže kako bez toga neće moći biti provedeni lokalni izbori, isplaćene zaostale plate bivšim pripadnicima Oružanih snaga BiH, niti provedena ijedna reforma na putu ka Evropskoj uniji. Na upit šta je razlog zbog kojeg budžet još nije usvojen, Bevanda odgovara:
„Ja mislim da je to, otvoreno rečeno, politička igra.“
Nefunkcionalnost institucija na državnom nivou, sve veća nezaposlenost, ogromna javna potrošnja, pad kreditnog rejtinga, nedostatak investicija, sve veće zaduživanje - samo su neke od odlika postojećeg stanja u BiH, za što su direktni krivci bh. političari.
Konstatovanje stanja, bez rješenja
Prema posljednjem istraživanju Centara civilnih inicijativa, Vijeće ministara je u prvom kvartalu ove godine ostvarilo najgori rezultat u posljednjih pet godina. Od 65 planiranih zakona, utvrdilo je jedan.
Ivica Ćavar, predstavnik te nevladine organizacije, kaže da niti jedno obećanje bh. političari nisu ispunili ni prema građanima, ni prema međunarodnim institucijama.
„Pored svih problema koje BiH ima, mi smo jedina država u regiji koja još uvijek nije predala aplikaciju za kandidatski status. Iako su u prvom tromjesečju usvojena dva važna evropska zakona, Zakon o sustavu državne potpore u BiH i Zakon o popisu stanovništva, iako je konstituirano Vijeće ministara, doduše punih 16 mjeseci nakon održanih izbora, u BiH još uvijek se nije daleko odmaklo u pogledu implementiranja presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci“, podsjeća Ćavar.
"To je sad otprilike došlo u neku ’političku nirvanu’, gdje građani nemaju nikakvog uticaja, a pomalo već gube i očekivanja i nadu“, kaže Ivan Šijaković.
I analitičari ocjenjuju kako Bosna i Hercegovina nikada nije bila u težoj političkoj i ekonomskoj situaciji.
Ibrahim Prohić ističe da su u zemlji na snazi, ne progresivne, već uočljive regresivne tendencije. Prema njegovim riječima, već godinama političari samo konstatuju postojeće stanje, bez plana kako da ga riješe.
„BiH je danas, potpuno jasno i nedvosmisleno, u zadnjem vagonu u čitavom regionu na putu ka EU, ako je uopšte u vozu. Šta je osnovni razlog? On je teoretski jednostavan, a to je karakter vladajućih politika. Ja ću samo reći tri osnovne karaktersitike tih politika. Prvo, one su konfliktne; drugo, postavljaju maksimalističke ciljeve; i treće, po svom karakteru su klijentelističke, odnosno ignoriraju opšti ili javni interes. Rezultat takvih politika, odnosno odnosa snaga u BiH je apsolutna društvena neefikasnost“, ocjenjuje Prohić.
„Ja mislim da to stanje može da traje dugo. Mi već pet, šest godina govorimo dokle će ovo stanje, da li ono može - i vidi se da to može. To je sad otprilike došlo u neku ’političku nirvanu’, gdje građani nemaju nikakvog ni uticaja, a pomalo već gube i očekivanja i nadu. Svako je došao u situaciju da se snalazi onako kako može“, mišljenja je profesor na banjalučkom Univerzitetu
Ivan Šijaković.
Za mnoge u Bosni i Hercegovini aktivnija uloga međunarodne zajednice je jedini spas s obzirom na sadašnje ponašanje domaćih političara. Zbog toga,
Sulejman Redžić, profesor na sarajevskom Univerzitetu, zaključuje:
„S ovakvim timom BiH sigurno ne može dobiti niti jednu utakmicu ni na lokalnom, a da ne govorimo na međunarodnom nivou. Svima je poznato iz sportskoga života: kad jedan tim ne igra, taj tim treba promijeniti, i to vrlo radikalno. A za BiH to bi trebalo biti jučer a ne danas.“