Piše: Daisy Sindelar (prevela: Ena Stevanović)
Nadija Savčenko (Nadiya Savchenko) se konstantno bori za ono što želi.
Ova Ukrajinka (33) rodom iz Kijeva se borila da postane jedna od prvih žena pilota u ukrajinskom ratnom zrakoplovstvu. Kao članica volonterskog bataljona Aidar u istočnoj Ukrajini ona se borila za svoju zemlju, čak i nakon što su je otele proruske separatističke snage.
"Kada je bila mala imala je mnogo samopouzdanja", rekla je njena mlađa sestra Vira (31). "Ja sam je stalno pratila kao priljepak. Ona me je uvijek branila. To je bilo naše djetinjstvo", dodaje ona.
Savčenko sada čeka nova borba u ruskom pritvoru nakon optužbi za ubojstvo dva ruska novinara Igora Korneliuka i Antona Vološina koji su 17. juna poginuli tokom napada na separatističke punktove u predgrađu Luhanska.
Malo se zna o njenom trenutnom stanju. Nakon što je oteta 18. juna Savčenko je posljednji put viđena na videu koji je objavljen 19. juna i u kojem ona izgleda zdravo i neozlijeđeno i uprkos tome što je lisicama prikovana za metalnu cijev.
Savčenko obučena u uniformu gleda ravno u svog ispitivača dok ponavlja svoju zakletvu da će zaštititi Ukrajinu od "invazije" odbijajući otkriti informacije o strategiji i broju vojnika na istoku zemlje.
Blijedo se nasmiješila kad joj je ponuđena prilika za oslobađanjem uz riječi: "Neće me pustiti, ubiti će me", te je navela da će je "ruske vlasti ubiti koristeći se optužbama koje imaju protiv nje."
Ista kao njene muške kolege
Savčenko je već poznato lice u Ukrajini gdje je bila jedna od prvih žena profesonalnih vojnika.
Njena sestra Vira kaže da je Savčenko još u šesnaestoj godini bila odlučna da postane pilot. Postala je dio ukrajinske vojske gdje je radila kao radio operater u željeznicama prije nego što je prošla obuku za padobrance.
Slika iz tog perioda pokazuje nasmijanu Savčenko sa plavom beretkom, zaštitnim znakom padobranaca kako stoji rame uz rame sa četiri saborca koji su svi muškarci.
"Naravno da sve djevojke koje u vojsci obavljaju više od uredskih poslova i papirologije moraju biti u stanju izdržati jednak fizički pritisak kao i muškarci i proći iste vojne vježbe", kaže Vira Savčenko. "Svi moraju biti u stanju obavljati iste fizičke poslove, a ona ih je bila u stanju obavljati na vrlo visokom nivou", ističe ona.
Nađa Savčenko je kao jedina žena vojnik u ukrajinskim trupama bila dio mirovne misije u Iraku. Po povratku je uspješno podnijela zahtjev Ministarstvu obrane s ciljem da joj se omogući pravo da studira na prestižnom Univerzitetu za ratno zrakoplovsko u Harkovu koji je do tada bio dostupan samo muškarcima.
Time je Savčenko privukla pažnju ukrajinske televizije i Programa za razvoj Ujedinjenih nacija koje su iskoristile njen primjer kako bi lobirale za ravnopravnost spolova u ukrajinskoj vojsci.
Kao viši poručnik Savčenko je u zrakoplovnim snagama služila i kao topnik i kao navigator helikoptera Mi-24. Vira kaže da je njena sestra uvijek bila fascinirana mašinama i načinom na koji one funkcioniraju.
"Postoji izraz za ljude koji imaju 'zlatne ruke' koji čak i kada ne znaju kako nešto funkcionira, mogu odmah naučiti i biti odlični u tome", kaže Vira, inače arhitektica po struci.
"Moja sestra je taj tip sobe. Ona može popraviti male kvarove na električnim uređajima, a isto tako može napraviti vrlo elegantne stvari, umjetnička djela kao što je poezija ili dizajnerske lampe. Ona je vrlo kreativna. Može uraditi sve i sve joj uspijeva savršeno i zato joj se divim", smatra Vira.
Mi smo jaki ljudi
Nađa i Vira su odrastale u Kijevu. Njihovi roditelji su, takođe, imali tehničke sklonosti. Njihov otac je bio inžinjer poljoprivrede, a majka dizajnerica i menadžerica skladišta.
Vira, koja je govorila ruski kako bi je naš reporter bolje razumio, naglašava da su ona i njena sestra odgajane u domaćinstvu u kojem se govorio ukrajinski jezik i da su pohađale škole na ukrajinskom, što su okolnosti kojima se ponose mnoge ukrajinske patriote.
Vira, koja je prošle sedmice doputovala u Luhansk u nadi da će pronaći svoju sestru i koja je, takođe, provela jednu noć u pritvoru prije nego što je uspjela pobjeći, odbacuje tvrdnje ruskih istražitelja da je njena sestra uhapšena nakon što je prešla rusku granicu odjevena kao izbjeglica.
Nestanak Nađe Savčenko u istočnoj Ukrajini 18. juna i njeno ponovno pojavljivanje u Rusiji 8. jula je razbjesnilo ukrajinske zvaničnike koji optužuju Rusiju za kršenje međunarodnih normi ilegalnim prevoženjem ukrajinske državljanke preko ruske granice u svrhu suđenja. Savčenko je negirala da je ciljala na novinare rekavši da se radilo o normalnoj vojnoj akciji.
Sud u Voronježu, gdje se Savčenko trenutno nalazi u pritvoru je 10. jula presudio da ona mora ostati u pritvoru najmanje do 30. avgusta s obzirom da rusko pravosuđe omogućava da se osoba drži u pritvoru danima, čak i mjesecima ili godinama bez da joj se omogući suđenje. Sud je Savčenko dodijelio ruskog branitelja, ali Vira se nada da će se to promijeniti nakon što otputuje u Voronjež skupa sa njihovim porodičnim advokatom.
Vira, koja je navikla na čestu komunikaciju sa Nađom, kaže da je doputovala u Luhansk iz sestrinskog očaja kako bi saznala kako je Nađa.
"Htjela sam je vidjeti kako bih razumjela njeno stanje svijesti. Znam da je ona jaka, mi smo jaki ljudi, i da može izdržati puno stvari, ali moralna podrška porodice je uvijek od pomoći", kaže ona.
"Nažalost, u ovom trenutku više nisam u stanju ni zamisliti kako se ona osjeća i kroz šta trenutno prolazi", iskreno će Vira.
