Uz najnoviju reprizu verbalne rafalne paljbe iz Banjaluke - uz asistenciju iz Beograda - o tome kako je Republika Srpska "država" a Bosna i Hercegovina "neodrživa tvorevina" čovjek kojem je stalo do mirne Bosne (i Hercegovine) može ostati i potpuno ravnodušan ako se sjeti kako je sadašnji predsjednik tog entiteta još poodavno, prema magazinu "Dani" prije gotovo deset godina (21. marta 2003.), opisao motive i tehnologiju upotrebe nacionalističke retorike u nacionalističke svrhe:
"Kad na predizbornim skupovima govorim o integracijama, Evropi, pravnoj državi, ekonomiji, budućnosti ... na mitinzima imam pozorišnu publiku. A onda bacim parolu 'Ne damo Republiku Srpsku!' i završio sam posao. Niti ja, niti oni, ne znamo šta to znači, ko nam je to otima, ali dotadašnja pozorišna publika provri i odatle se regrutuje i dobar dio mojih birača".
To je kontekst u kojem se jedino mogu tumačiti i razumijevati i najnoviji Dodikovi "verbalni delikti" poput nedavne tvrdnje na entitetskoj televiziji kako je Republika Srpska država a Bosna i Hercegovina teško održiva zajednica i često ponavljanih varijacija na tu temu, uključujući prizivanje neke buduće "zamjene Kosova za Republiku Srpsku".
Za sve kojima je parola "ne damo Srpsku" važnija od svih drugih mogućih izbornih orijentira - ekonomije i životnog standarda; školstva i zapošljavanja; zdravstva i pravosuđa ... - i uoči predstojećih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini ima i dobra i loša vijest.
Za sve kojima je parola "ne damo Srpsku" važnija od svih drugih mogućih izbornih orijentira - ekonomije i životnog standarda; školstva i zapošljavanja; zdravstva i pravosuđa ... - i uoči predstojećih lokalnih izbora u ima i dobra i loša vijest.
Dobra vijest - za sve kojima je to najvažnije - glasi: u sadašnjem bosanskohercegovačkom, ni međunarodnom, kontekstu nema nikakve opasnosti po opstanak Republike Srpske. Nema nikakvih ni domaćih ni međunarodnih iole ozbiljnih planova za njeno ukidanje: svijet vidi Bosnu i Hercegovinu kao državu s dva multietnička entiteta i niko s bilo kakvim političkim autoritetom, kredibilitetom i kapacitetom i ne pomišlja da sadašnjoj dugoj listi međunarodnih prioriteta - okončavanju ratova u Iraku i Afganistanu, obustavi državnog nasilja u Siriji i obnovi kakvog-takvog mirovnog procesa na Bliskom Istoku, obuzdavanju nuklearnih potencijala Irana i Sjeverne Koreje, gašenju finansijskog požara u eurozoni ... - dodaje i vraćanje na dnevni red države u kojoj je svijet u zakasnjeloj demonstraciji "diplomatije poduprte silom" zaveo mir prije gotovo 17 godina.
Loša vijest za zagovornike državnosti entiteta glasi: nema baš nikoga uticajnog u svijetu ko bi podržao ili diplomatski priznao otcjepljenje i samostalnost bosanskohercegovačkog srpskog entiteta. Domaći dušebrišnici nad bosanskom državnošću, od medija koji se kite bosanskohercegovačkim patriotizmom do verbalno borbenih bošnjačkih intelektualaca, u nadmetanju ko će zvučati patriotskije prozivaju međunarodnu zajednicu za šutnju koja navodno ohrabruje Dodikov verbalni avanturizam, ali činjenica je da je "svijet" nebrojeno puta potvrdio opredjeljenje za suverenitet i teritorijalni integritet bosanske države i njeno pridruženje i NATO-u i Evropskoj Uniji.
Samo u proteklih mjesec dana sa svih najrelevantnijih međunarodnih adresa stigle su nedvosmislene potvrde takvog opredjeljenja.
Tako su Sjedinjene Države - preko svoje ambasade u Sarajevu - poručile kako su nedavne izjave u kojima Dodik o Republici Srpskoj govori kao o državi a o Bosni i Hercegovini kao o "državnoj zajednici" netačne, kontraproduktivne i u neskladu s ustavom i dejtonskim sporazumom.
"Ustav BiH je jasan: Bosna i Hercegovina je jedna država sa dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Entiteti i njihove vlasti postoje kao dio unutrašnje organizacije i strukture BiH. Javne izjave koje dovode u pitanje teritorijaloni integritet i budućnost BiH su ne samo neprihvatljive, nego su suprotne i Dodikovom vlastitom objavljenom opredjeljenju za bosanskohercegovačku integraciju u Evropsku Uniju".
Slična izjava došla je iz Evropske Unije: Bosna i Hercegovina može se nadati pridruženju samo kao jedinstvena država.
Istovjetan je i stav iz kancelarije međunarodnog visokog predstavnika: "Ustav BiH ne ostavlja prostor za bilo kakav suverenitet entiteta, a ovlasti entiteta ni na koji način ne predstavljaju izraz državnosti".
Ako je tako, a nema baš nikakvog razloga - osim u balkanskim teorijama zavjere u kojima je "sav svijet protiv nas" - da se sumnja u dugoročnost međunarodne podrške suverenitetu bosanske države, onda i njena "odbrana" od Dodikove verbalne ofanzive zapravo samo učvršćuje njegov imidž zastupnika najvitalnijih entitetskih interesa u njegovom biračkom tijelu. Ako relevantne političke partije i ličnosti, mediji i intelektualna elita, uznemireno reaguju na svaku izjavu kojom se dovodi u pitanje opstojnost bosanske države oni na taj način i sami doprinose širenju osjećanja slabašnosti, pa i besperspektivnosti, države koju mogu potresti i ničim nepotkrijepljena verbalna osporavanja. U tom kontekstu i parola "ne damo Srpsku" gotovo jednako se politički zloupotrebljava bilo kad dolazi od srpskih ili od bošnjačkih ultrapatriota. Ali, u predizbronim nedjeljama, ona je djelotvorna. I tako godinama ...