Četvrtak, 20. juni/lipanj 2013, 12:17 CET

Iz mog ugla / Govoreći bosanski

Samokritička ‘Jugonostalgija’

Razgovor o knjizi koja potiče na dublje intelektualno promišljanje prošlosti, završava neobično samokritičkim odgovorom na pitanje “jesmo li naučili nešto što bi omogućilo neki bolji ishod za druga multietnička društva pred sličnim izazovima”. Jedan Rusinovljev prijatelj kaže: “Pitanje je – gdje smo mi bili kad su se naše jugoslovenske kolege preobražavale u nacionaliste, kad je sve još bilo moguće a ništa sigurno, kad još nije bilo ni Vukovara ni Sarajeva?”

Kemal KurspahićKemal Kurspahić
x
Kemal Kurspahić
Kemal Kurspahić
Veličina slova - +
Tokom jednog od ratnih dolazaka iz opkoljenog Sarajeva u Ameriku putovao sam i u Pitsburg (Pittsburgh), da održim predavanje na tamošnjem univerzitetu, i dug dan se završio dugim sijelom uz večeru i piće u kući profesora Denisona Rusinova (Dennison Rusinow). Bio je dugogodišnji vrstan poznavalac Titove Jugoslavije, u kojoj je godinama i živio i o kojoj je pisao izvještaje pune razumijevanja za tu neobičnu zemlju i ljude. Sa te večere u domu Rusinovih ponio sam osjećaj njegovog najdubljeg uznemirenja mojim kazivanjem o ubijanju Bosne. Nakon penzionisanja Rusinov je sa suprugom Meri (Mary) preselio na Floridu gdje je u januaru 2004. godine poginuo kad ga je na ulici u St. Petersburgu udario kamionet. Pet godina kasnije, ovih dana u Vašingtonu, prisustvovao sam promociji knjige njegovih eseja “Jugoslavija” , čiji je priređivač njegov kolega iz balkanskih godina Gejl Stoks (Gale Stokes). Oko knjige se – osim Stoksa i Meri Rusinov – okupio krug Rusinovljevih prijatelja u čijim se kazivanjima provlačila nit jedne krajnje rijetke vrste “jugonostalgije”: sjećanja na zemlju koja je fascinirala svijet, s dozom kritike – pa i možda pretjerane samokritike – što nije učinjeno više da se spriječe zlodjela koja su pratila njen nasilni raspad. Ton takvog razgovora postavio je sam Rusinov, koji je u nezavršenom uvodnom poglavlju ove knjige napisao: “Ovo je knjiga o Jugoslaviji, a zatim ‘post-Jugoslaviji’, s kojom sam se prvi put sreo 1953. i koja je bila fokus mog izučavanja, pisanja i osjećajne brige od 1963. do danas. To su dijelom sjećanja a dijelom retrospektivna razmišljanja o onom što sam mislio da znam i razumijem u različitim periodima tih pedeset godina jugoslovenske i post-jugoslovenske istorije (izvađene iz mojih pisanja i bilježaka) i potpuno obojene mojim osjećanjima za njene zemlje i narode – bez ikakvog izvinjavanja, Yugoslavia, mon amour”.

Čitajući Rusinova, nailazim i na opažanja o razlici između Titovog vremena i godina nakon Tita koja bi obezbijedila i američku akademsku perspektivu savremenika u debati među pripadnicima bosanske Internet-generacije o vremenu o kojem znaju samo iz često ideološki obojenih kazivanja starijih. Rusinov piše:

“U šezdesetim i sedamdesetim, većina Jugoslovena u većini mjesta bila je navikla da počne svaki novi dan s obično opravdanim očekivanjem da će nešto biti malo bolje nego prethodnog dana: možda neki novi ili bolje pakovan proizvod u prodavicama u petak, možda malo više novca da se on kupi u subotu, nova ili poboljšana autobuska linija ili neka druga komunalna usluga u nedjelju. U osamdesetim je svaki dan počinjao s jednako opravdanim očekivanjem da će nešto biti malo gore nego dan ranije: dalje opadanje usluga, propadanje ulica ili stambenih zgrada; nestašica deterdženta i kafe u radnjama; sve veći dio plate istopljen u daljem porastu inflacije; rad bez plate…”


Za razliku od znatno brojnijih međunarodnih “jugonostalgičara”, čije razumijevanje nasilnog raspada te zemlje nije otišlo dalje od prevlađujućih kafanskih stereotipa o “šiptarskim iredentistima-slovenačkim nezahvalnicima-hrvatskim ustašama-bosanskim islamskim mudžahedinima”, u zapisima ovog autora – i kazivanjima njegovih kolega i prijatelja – traže se i nalaze dublja objašnjenja tragičnih devedesetih. Rusinov tako, u završnom poglavlju o Jugoslaviji poslije Tita, sa zabrinutošću prati drastično reagovanje Beograda na demonstracije u Prištini u kojima se u proljeće 1981. tražilo da i Kosovo bude republika ravnopravna ostalima u jugoslovenskoj federaciji: optužbe za kontrarevoluciju, partijske čistke u kojima su uklonjeni i projugoslovenski albanski političari, masovna suđenja i višegodišnje presude za separatizam, ukidanje medija i drugih institucija na albanskom jeziku, poništavanje ustavne pozicije autonomnih pokrajina, kad je “titoističko rješenje” nacionalne ravnopravnosti zamijenjeno pozivima za jačanje centralne vlasti do tačke kad je to postalo neprihvatljivo najprije za Sloveniju i Hrvatsku, pa za BiH i Makedoniju. Rusinov zapaža kako je Tito na sve ranije izazove jugoslovenskom federalizmu, od prvih poratnih demonstracija na Kosovu preko “hrvatskog proljeća” i “srpskog liberalizma” sedamdesetih, odgovarao tako što je povećavao – a ne smanjivao – instrumente nacionalne ravnopravnosti ili, kako zapaža autor, “ubijao nacionalizam nježnošću” čak i kad je njegove ključne protagoniste smjenjivao ili slao na robiju.

Sada – sa nepomirljivim konceptima snažne centralizovane ili krajnje decentralizovane vlasti – “nacionalno pitanje” postepeno budi i strahove za sam nacionalni opstanak: statističko nestajanja Srba i Crnogoraca s Kosova dovodi na scenu Slobodana Miloševića i daje zamah njegovom pohodu za jednostrane promjene federalnog aranžmana; to opet uvjerava Slovence da nakon decenija u kojima su u Jugoslaviji nalazili sigurnost pred aspiracijama Italije i Austrije sada nemaju drugog izbora osim nezavisnosti i osnažuje Tuđmanovo obećanje da će Hrvatska proglasiti neovisnost “dan nakon što to učini Slovenija”; što dalje čini okrnjenu Jugoslaviju pod srpskom dominacijom neprivlačnom i za Makedonce i bosanske Muslimane i Hrvate.

Razgovor o knjizi koja potiče na dublje intelektualno promišljanje prošlosti, završava neobično samokritičkim odgovorom na pitanje “jesmo li naučili nešto što bi omogućilo neki bolji ishod za druga multietnička društva pred sličnim izazovima”. Jedan Rusinovljev prijatelj kaže: “Pitanje je – gdje smo mi bili kad su se naše jugoslovenske kolege preobražavale u nacionaliste, kad je sve još bilo moguće a ništa sigurno, kad još nije bilo ni Vukovara ni Sarajeva?”

Kemal Kurspahić

Vodeći urednik lanca nedjeljnih listova “The Connection Newspapers”, osnivač je i predsjednik Instituta za medije u demokratiji, sa sjedištem u Washingtonu. Bio je glavni urednik “Oslobođenja” u Sarajevu od 1988. do 1994.
Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentara
Komentari stranica of 3
 Prethodni   Naredni 
Ime: eugen Grad: sverige
04.05.2009 14:52
Gospodine Kuraspahic ja ne znam sta ste htjeli ovim clankom da kazete. Ako je svrha ovog clanka ono pitanje na kraju:“jesmo li naučili nešto što bi omogućilo neki bolji ishod za druga multietnička društva pred sličnim izazovima” onda OK. Mogla bi se izvuci pouka iz nesretnog rjesenja jugoslovenske krize u rjesavanju bosanske krize mada mnogi pokusavaju da ospore slicnosti tih drzava .
Kazete kako za razliku od mnogih medunarodnih "jugonostalgicara " koji nisu otisli dalje od stereotipa o "šiptarskim iredentistima-slovenačkim nezahvalnicima-hrvatskim ustašama-bosanskim islamskim mudžahedinima”, Rusinov i njegovi prijatelji traze i nalaze dublja objasnjenja .
Koliko sam shvatio i vi ste jedan od njegovih prijatelja i imate isto misljenje.
Zakljucak se svodi da je kriv Beograd a ako je kriv Beograd onda su krivi Srbi.
Nazalost to je jos jedan od kafanskih stereotipa .
Takode je streotip i to da je najveci i glavni krivac Milosevic koga nije bilo kad su poceli neredi 1981.
Ako je bilo greske u rjesavanju tog problema treba napomenuti da ga nije pravila Srbija i Srbi nego federalna vlada koja je bila u Beogradu.
Volio bih kad biste mogli da objasnite kako je Tito povecavao instrumente nacionalne ravnopravnosti nakon poratnih demonstracija na kosovu , "hrvatskog proljeca" i "srpskog liberalizma"
Koliko znam poslao je Rankovica da " umiri "Albance na Kosovu a kasnije im dao veca ovlastenja .
Ispade kako je on fin a Rankovic(Srbi ) zloban .
Poslije "hrvatskog proljeca" napravio je ustav po kome su republike postale samostalne pod parolom da su to crte koje nas spajaju a ne razdvajaju .Bio sam tada jos mlad ali koliko se sjecam to su upravo i zahtijevali vode "hrvatskog proljeca". Znaci ipunjen i njihov zahtjev .
Sta se desi posle "srpskog liberalizma" ,sta su Srbi dobili ?Koliko znam izgubili su .
Srbija se podijeli ,odsijece se jug i sjever . Razumijem jug , vecina su Albanci ali zasto sjever gdje su jos uvijek u vecini Srbi . Napravi se republika gdje Srbi ne mogu donijeti nijednu odluku bez saglasnosti pokrajina dok pokrajine mogu samostalno da odlucuju jer su autonomne . U tako nepovoljnoj situaciji nije bila ni jedna druga republika ili narod.
Srbi izvan Srbije izgubise pravo koje su imali iz AVNOJ-a kad se Jugoslavija stvorila , izgubise pravo da kao narod imaju pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja .Priznajem to pravo nisu samo Srbi izgubili nego i ostali ali ako gledamo koliko je naroda zivjelo "izvan maticnih republika" onda znamo ko je pogoden najvise .
Kako su nam objasnili to je svoje pravo narod dobrovoljno prebacio na republike.
Posto ste potpisnik ovog teksta volio bih da objasnite kako je to Tito rjesavao probleme pravedno i ravnopravno .


Ime: Beograd Grad: Beograd
04.05.2009 13:02
Jugoslavi i ostali, na moju veliku zalost ja sam nekada bio Jugosloven, tako se izjasnjavao i osecao. Ja to vise nisam i ne zelim da se vracam u to osecanje, ni pomocu trikova. Ako cemo posteno, nisu samo "moji Srbi" unistili tu Jugoslaviju, koliko se svi iskreno upinjete da dokazete pa ovi "peraci mozga" iz RSE. Za rat je potrebno dvoje (a i troje u nekim slucajevima). A da je ovaj forum "ociscen" od svega sto nije po anti-srpskom to je i pticama jasno. Ja nemam sa tim problem. Problem je da vi ne znate sta hocete, malo bi "stare Juge" pa malo bi da "udarite po Srbiji i Srbima". Jugoslovenstvo je bila jedna od mojih najvecih zivotnih zabluda i ja cu sve uraditi da moja deca i svi koje znam u Srbiji ne padnu ponovo na tu iluziju. A Vojvodina je u redu, ne brinite se i hvala na pitanju. Ja ne "pretendujem" ni na jednu teritoriju niti narode, kao sto to tvrdi ova(j) u Sarajevu. Da sam ja to napisao bilo bi vas deset ogorcenih na moj srpski "nacionalizam". Koliko ste dvolicni, samo sebi mozete da objasnite. Kao sto rekoh, sve najbolje sa vasim banana drzavama, a i ja sa mojom. Trazili ste, gledajte.

Ime: Sarajevo Grad: Sarajevo
04.05.2009 06:13
Gospodine Beograd, bojim se da ste se opredijelili za svojevrstan perpetumobile i da ce vas taj bumerang jos lupati po glavi, ali to je vas licni izbor. Uzgred, ja nisam ni Hrvat, ni Musliman, a ni Srbin. Ja jos uvijek pretendujem na sve te teritorije i narode zajedno. I ja sam izgleda izabrao jedan perpetumobile, zar ne.

Ime: Jugoslav Grad: Vancouver
03.05.2009 20:50
Gospodinu "Beogradu" u Beogradu
Ako vama ova kolumna Kemala Kurspahica "pere mozak", postedite nas prisustva na forumu, ostavite "Slobodnu Evropu" nama, a vi se drzite ociscene "Politike". Uzdajmo se jedino u Boga da ce vasa nova pokoljenja biti pametnija i ipak nauciti da je bratstvo i jedinstvo, koje je po vama izmislio Josip Broz Tito, bilo najbolje rjesenje za sve, pa i za Srbe da zive u jednoj drzavi. Zahvaljujuci pameti njihovih oceva,pala je krv i sve je unisteno, ta djeca danas nemaju buducnost, ali imaju takvu drzavu u kojoj bi i pokrajina Vojvodina rado htjela napolje.

Ime: Beograd Grad: Beograd
03.05.2009 16:26
Ako tebi u Sarajevu nije jasno da danas u Pristini ima oko 20-tak Srba (od 40 hiljada pre NATO intervencije) koje cuva vojska NATO pod zicom kao i koliko ima Srba u Sarajevu danas, onda mozes da pricas. U Srbiji i dalje zivi najveci broj nacionalnosti (po zvanicnim statiskama) tako da tvoja lupetanja o monoetnickoj Srbiji mozes da posaljes Albancima na Kosovu kao i tvojoj drzavnoj ekipi u Sarajevu. Mi Srbi vise necemo dozvoljavati da nas "gadjate" frazama, da li iz Sarajeva da li iz Pristine ili drugih "bratskih" gradova. I da, pravljenje drzave podrzumeva da narodi "hoce tu drzavu". Vi Bosanci (Muslimani i Hrvati) ste jasno rekli da necete. Prema tome sta ti ovde pricas, ostavi nas na miru u nasoj drzavi, da zivimo kako mi hocemo. A vi pravite sta vam god se pravi samo sa drugim narodima.

Ime: Sarajevo Grad: Sarajevo
03.05.2009 14:08
Samo da kazem gospodinu Beograd (ili gospodji) da je vise nego ocigledno da su Srbi odlucili da prave svoju monoetnicku drzavu jer "da pravljenje drzava sa drugim narodima na Balkanu je propali projekat".

Upravo zbog te vase odluke vi snosite potpunu odgovornost za svu krv prolivenu u ovim ratovima na nasem prostoru.

A za to sto sam ja mislio da vi sebe smatrate visim od ostalih, a vi niste to rekli, nego samo zelite da zivite monoetnicki vam se izvinjavam.

Ime: Goran
03.05.2009 02:41
A sta je cudno u Kemalovom pisanju...Apsolutno nista , pricom o nekoj jednakosti pokusava da proda "rog za svijecu".Gori ste vi iz Slobodne Evrope sto mu uopste dajete prostor

Ime: Beograd Grad: Beograd
02.05.2009 19:02
Gsn Sarajevu (ili gospodji) samo da kratko odgovorim da nigde nisam napisao da su Srbi uber narod ili bolji od ostalih. Nemojte mi stavljati reci koje nisam napisao. Jasno sam rekao da su Srbi shvatili da "pravljenje drzava" sa drugim narodima na Balkanu je propali projekat. Srbi su napravili veoma mnogo gresaka zadnjih 20-tak godina ali je gore pomenuta jedna od najvecih. Dakle, termin "bratstvo-jedinstvo" je isto tako bolestan kao i govoriti o "multietnickom" Kosovu ili Bosni. Vi mozete bacati fraze kako hocete ali je realnost da mrznja i prosuta krv nemoze vratiti patetiku Jugoslavije. To je bio promasen projekat, nazalost dosta je glava palo da bi se to sada shvatilo. Pa zar nije cinjenica da samo monoetnicke zemlje su imale najbrzi pristup EU, one koje su multietnicke danas imaju najvise problema. Ako vam smeta ovaj moj recnik onda citajte vesti vise i informisite se o tome kakva je stvarnost a ne da mi stavljate "Cosica" u usta.

Ime: N.N.
02.05.2009 14:44
Kemale pa ti govoris i pises na Srpskom,mozda si zato nerealan.

Ime: Milan Grad: Sarajevo
02.05.2009 13:37
Kemale, Vi ste ipak pripadalu jednom tankom sloju povlastenih sarajlija jer ste mogli, kako sami kazete, vise puta tokom rata odlaziti iz opkoljenog Sarajeva. Ja znam mnogo, mnogo sarajlija koji nisu mogli doci ni do centrale UNPROFOR-a u Novom Sarajevu, jer ih je u tome sprjecavala policija. Znam mnoge sarajlije, Bosnjake, koje su bez uspjeha trazile nacina da svoju malu djecu izmjeste kod njihovih roditelja u Visoko i Zenicu, jer u Sarajevu nije bilo hrane. Ja sam licno tada izgubio 50% svoje predratne tezine. Radi toga me ne cudi da Vi imate jednu drugaciju sliku o stvarnim razlozima propasti Jugoslavije. Ustav iz 1974 godine je sve jugoslovenske republike, izuzev Srbije, tretirao kao suverene drzave. Srbija nije bila suverena, jer parlamenat Srbije nije mogao donijeti ni jedan zakon sa kojim nisu bili saglasni parlamenti Vojvodine i Kosova, ma da su i Vojvodina i Kosovo bili samo autonomne pokrajine u Srbiji. Time su gradjani "uze Srbije", koji su pretezno Srbi, svedeni na narod drugog reda. Nije onda cudo sto se pojavio Milosevic. To nije bio izraz srpskog nacionalizma, koliko pobuna protiv takve nakaradne tvorevine. Pa ipak, ja sam ubjedjenja ta ta nakaradna tvorevina, Ustav iz 1974 godine, nije bila usmjerena protiv Srba, nego je to predstavljao poslednji uzaludan pokusaj da se spasi jedan ekonomski sistem koji nije mogao funkcionsati. Vas prijatelj Rusinov je u pravu kada je napisao da je za jugoslovenske gradjane "u osamdesetim godinama svaki dan počinjao s jednako opravdanim očekivanjem da će nešto biti malo gore nego dan ranije: dalje opadanje usluga, propadanje ulica ili stambenih zgrada; nestašica deterdženta i kafe u radnjama; sve veći dio plate istopljen u daljem porastu inflacije; rad bez plate…”
Federalna vrhuska vise nije znala sta treba raditi da se stanje poboljsa, pa je vlast predala u ruke republika i pokrajina, a kasnije, 1976 godine, Zakonom o udruzenom radu, i njih razvlastila predavsi vlast u ruke "neposrednih proizvo|a~a materijalnih dobara". Posledice su bile one koje je opisao g. Rusinov. Da je uspio ZUR, Jugoslavija bi opstala. Nikakav nacionalizam ju ne bi mogao rasturiti. Dakle, pitanje svih pitanje jeste: zasto je propao ZUR?
Komentari stranica of 3
 Prethodni   Naredni