Po peti put u Srebrenici se održava Ljetni univerzitet, koji ima za cilj da studente iz inostranstva upozna sa zločinom genocida i svime što se tokom rata dešavalo u Bosni i Hercegovini. Studijsko putovanje započeto je posjetom Hagu, a nastavljeno obilaskom nekih gradova u Hercegovini. Studenti iz Brazila, Australije, Njemačke, Češke i Holandije najviše vremena proveli su u Srebrenici. Kako ističu, Srebrenica je jedna otvorena knjiga koja se može pročitati samo ako se dođe ovdje.
Srebreničanin Hariz Halilović, profesor antropologije u Australiji, napominje da studenti širom svijeta uče istoriju, ali od velikog je značaja boravak na terenu i razgovor sa preživjelima:
„Iskustveno učenje je vrlo ozbiljan i u svijetu priznat nastavni metod koji omogućava studentima da kroz svoje direktno iskustvo, kroz svoje boravke u konkretnim zajednicama, u porodicama, kroz participaciju u događajima kao što su, recimo, Marš mira ili đenaza i komemoracija koja će biti ovdje, do aktivnosti koje su bile u Sarajevu vezane za obilježavanje Sarajevskog atentata i Prvog svjetskog rata. Kroz to isukstvo studenti nauče ono što iz knjiga nikada ne bi mogli naučiti. Ali, naravno, bez knjiga i bez pripreme nastavne to iskustvo ne bi bilo takvog kvaliteta.“
Studentkinja Alice Killip iz Melburna oduševljena je turističkim potencijalima Bosne i Hercegovine, ali naglašava da će ovo studijsko putovanje iskoristiti da upozna bližu istoriju:
„Ovo je jako lijepa zemlja, oduševljena sam, čak i iznenađena, jer u Australiji nemamo priliku da vidimo slike ovakvih zemalja kao što je BiH. Naravno, cilj ovog putovanja nije samo diviti se ljepotama, vidjeti sve ljepote ove zemlje, nego i upoznati se sa prošlošću koja je tako svježa – jer desio se genocid za vrijeme mog života i to je nešto što me zanima. I nemam pravo da to izbjegavam.“
Ono što se vidi i čuje u Srebrenici ne može se naći ni u jednoj knjizi na fakultetu. Srebrenica je jedna otvorena knjiga, a da bi se pročitala, mora se doći ovdje, ističe Fernando Scire, student iz Brazila:
„Smatram svoj boravak ovdje jako važnim. I do sada je bio jako, jako uspješan u svakom pogledu. Ono što se ovdje doživi, što se direktno svojim očima vidi i ušima čuje, ne mogu zamijeniti nikakve knjige. Ova konfrontacija i ovakva vrsta učenja je najbolji način da se o ovim stvarima nauči, naravno da se nauči kako se ovakve stvari ne bi nikad nigdje desile. Jer knjige, izvještaji i svi mogući pisani dokumenti su važni, ali se ne mogu porediti sa ovakvim iskustvom.“
Učesnici Ljetnog univerziteta biće u koloni Marša mira na putu od Nezuka do Potočara, koji je planiran za 8. juli. Za Charlotte Honnigfort iz Njemačke, to će predstavljati kompletiranje utisaka iz Srebrenice i Bosne i Hercegovine:
„Očekujem da će to biti mentalni napor jer kroz to putovanje koje je bilo put spasa je način da se nauči kako je to izgledalo, da se nauči o istoriji ovoga mjesta i da se pokuša oživjeti i doživjeti to iskustvo. Susreti sa pojedincima i porodicama u Srebrenici i saznanje o onome kroz šta su oni prošli je nešto iz čega svako može naučiti. I pored toga što su prošli kroz strašna iskustva, izgubili članove svojih porodica, patili tokom rata, a također patili u poslijertanom periodu, ljudi ovdje pozitivno razmišljaju. Povratnici pokazuju optimizam na svakom koraku i pored tog što su imali težak život u proteklih 20 godina. I to je nešto iz čega se može mnogo toga naučiti.“
Maja iz Praga već dvije godine priprema doktorat na jedinstvenu temu:
„Ja sam socijalni antropolog i sad ću da završim drugu godinu doktorata u Pragu. Moja glavna tema je „Hrana u Srebrenici“ i zanima me i sadašnjost, tradicija hrane i kakva je bila hrana u ratu. Mislim da ne može čovjek da razumije sve, kakva je tradicija hrane i kakva je situacija danas ako ne zna šta je bilo u ratu.“
