Međunarodni dan sreće proglasili su Ujedinjeni narodi 2011. na prijedlog Kraljevine Butan koji je prihvaćen jednoglasno i sve 193 zemlje članice su glasale za i donijele rezoluciju 66-281.
Cilj je da se “poveća svijest o važnosti potrage za srećom i dobrobiti svjetskog stanovništva’, s obzirom da je ‘potraga za srećom temeljni ljudski cilj”.
Rezolucija preporučuje ‘pravilan i uravnotežen ekonomski rast koji se temelji na održivom razvoju, iskorjenjivanju siromaštva i poticanju sreće i blagostanja svih naroda’.
Stoga se pozivaju sve zemlje članice i druge međunarodne i lokalne organizacije da se ‘udruže u promovisanju navedenih ciljeva, te da, kroz svoje djelovanje, upućuju i obrazuju javnost radi podizanja svijesti o važnosti sreće, odnosno obilježavanja Međunarodnog dana sreće”.
Ideja o Međunarodnom danu sreće potekla je od UN-ovih predstavnika Kraljevine Butan. Tamo su, u vrletima planine Himalaje, koja je svojevrsna kolijevka mnogih kvalitetnih globalnih duhovnih pokreta, sedamdesetih godina prošlog stoljeća uveli novu mjeru nacionalnog blagostanja koja se nije mjerila u materijalnim bogatstvima nego u osjećaju sreće u narodu, poznata kao “bruto nacionalna sreća”.
U cijelom se svijetu provode razne akcije, a društvenim će se mrežama širiti sretne vijesti uz #HAPPYDAY.
