Višenedjeljni štrajk rudara Boksita najradikalniji je do sada potez radnika u Crnoj Gori koji istrajavaju u svojim zahtjevima. Pored toga, u Nikšiću se najavljuje i zatvaranje fabričke hale radnika "Tehnostila", najstarijeg pogona Željezare.
Iako se ne bi reklo da su zaposleni u drugim gradovima u boljoj situaciji nego u Nikšiću, radnici u tom gradu su pokazali najveću upornost štrajkujući u teškim uslovima. Postavlja se pitanje zašto su protesti u Nikšiću najradikalniji i može li to da uzrokuje širenje radničkog nezadovoljstva.
Nikšić je i prije dvadeset godina bio mjesto u kome je počeo niz štajkova i pobuna radnika. Novinar
Veseljko Koprivica podsjeća na činjenice zbog kojih je Nikšić dobio epitet grada protesta.
To su masovni miting gladnih uoči Antibirokratske revolucije, tadašnji protest u Željezari, sukob nikšićkih rudara sa policijom na Žutoj gredi, pa do današnjeg protesta u Boksitima koji će ući u anale protesta zbog istrajnosti i uslova u kojima se odvija štrajk, podsjeća Koprivica:
"Dugo je sindikat u Pivari "Trebjesa" vodio bitku sa direktorom gazdinske firme koja privatizovala pivaru. Kasnije je bio štrajk u Željezari i "Koniju", pa, evo, sve do ovog najnovijeg u Boksitima koji će ući u anale crnogorskih protesta zbog toga što rudari istrajno štrajkuju u jami u neljudskim uslovima. Zašto su Nikšićani poznati po buntu i štrajkovima? Prvo, treba imati u vidu da je to nekada bio najjači industrijski grad u Crnoj Gori, grad sa najviše radnika u Crnoj Gori, ali sa velikim brojem intelektualaca i studenata. Takođe, traba znati da Nikišićani imaju specifičan mentalitet. Poznati su van granica Crne Gore kao ljudi koji ne trpe nepravdu, koji su nepokorni kada su pravu i tako dalje. Možda ovaj najnoviji štrajk traje kako traje zato što su rodom ili porijeklom iz Nikšića i uticajne ličnosti iz Crne Gore kao premijer Crne Gore, predsjednik Crne Gore i mnogi ministri, ljudi u privredi, direktori i tako dalje".
Frapantna situacijaI nekadašnji visoki državni funkcioner
Vojin Đukanović ocjenjuje da tradicija protesta u Nikšiću traje dvadesetak godina, ali ne opravdava današnje proteste jer su, kako kaže, politizovani, ali to neće pomoći preduzećima da budu profitabilna:
"Protesti u Nikšiću su nastavak jedne tradicije od prije dvadesetak godina, s obzirom da je Nikšić bio najveći industrijski grad u Crnoj Gori, pa je to vjerovatno odjek toga danas. Međutim, treba imati u vidu šta je realno i šta je realno moguće, jer mnogi od tih protesta se politizuju, ono što nije dobro. Vlade se mogu mijenjati i rušiti koliko hoćete, ali nema sredstava i niko ko dođe sjutra da rukovodi bilo Crnom Gorom, bilo ma kojom državom u Evropi ne može obezbijediti ljudima ono što nije zarađeno. Onaj prvi štrajk rudara je imao neko opravdanje, ali ovo danas je već politizacija". Da li će to prerasti u političke proteste ili će ostati na nivou radničkih veliko je pitanje jer u Crnoj Gori je sve politika.
Predsjednik Izvršnog odbora Nove srpske demokratije
Milutin Đukanović objašnjava da je Nikšić bio grad kako radnka tako i studenata i đaka, a danas su svi oni žrtve tranzicije zbog čega su radnici u tolikoj mjeri istrajni u svojim zahtjevima. Nikšić je nekada nazivan i jugoslovenskim Mančesterom zbog postojanja izuzetno jakih kolektiva:
"U Nikšiću je nekada postojao ogromni broj radnika i oni su žrtve tranzicije zbog tog velikog broja nije čudo što su u Nikšiću počinjala sva dešavanja koja su kasnije dovodila do nekih značajnih političkih događaja. Može se pretpostaviti da i sadašnja dešavanja koja se događaju u Nikšiću isto mogu dovesti do nekih značajnijih događanja. Da li će to prerasti u političke proteste ili će ostati na nivou radničkih veliko je pitanje jer u Crnoj Gori je sve politika. Politika je u sve prste umiješala, politika upravlja preduzećem, politika je vršila privatizaciju, politika je dovodila nove vlasnika. Frapantna je situacija. Firme su prodate, nema novih radnih mjesta, nema povećanja proizvodnje".