Dostupni linkovi

Njemačka: Marširali desničari, ali i njihovi oponenti


Protest pristalica PEGIDA-e u Drezdenu 22. decembra
Protest pristalica PEGIDA-e u Drezdenu 22. decembra

Na protestima koji se organiziraju protiv navodne islamizacije društva u ponedjeljak uvečer, prema podacima njemačke policije, u Dresdenu se okupilo oko 18.000 ljudi. Istovremeno je više od 22 tisuće ljudi protestiralo protiv rasističkog vidjenja Njemačke, u Stutgartu, Muensteru i Hamburgu. U Koelnu je čuvena katedrala pogasila svijetla kako bi upozorila na ekstremizam PEGIDA-e, Pokreta domoljubnih Evropljana protiv islamizacije Zapada.

Širom Njemačke održani su anti imigracijski protesti ekstremno desničarske PEGIDA-e. Najviše pristaša toga pokreta bilo je u Dresdenu, 18 tisuća, dok se svega 3 tisuće ljudi pojavilo na protu demonstracijama.

Na ulicama Koelna sasvim drugačija slika. Bilo je nekoliko tisuća protivnika pokreta PEGIDA i oko 250 njegovih pristalica.

“Ovo je istinski demokratski znak, gradjani Koelna pokazali su da ne žele ništa imati sa ekstremnim desničarima i ksenofobima,” izjavio je gradonačlenik Juergen Roters.

Uspon PEGIDA-e uzdrmao je njemačku političku scenu, i naveo kancelarku Angelu Merkel da u svom novogodišnjem obraćanju upozori na rasistički karakter vođa grupe iz Dresdena.

U Rostocku, nekadašnjem istočno njemačkom gradu protivnici pokreta izvikivali su “Dobrodošli na Zapad!”

Njemačka je primila najviše izbjeglica i tražilaca azila od svih ostalih članica EU. Mnogi od njih došli su iz ratom zahvaćene Sirije.

Posljednjih dana svjedoci smo da se mnogi nastoje domoći Evrope, ilegalnim putevima, brodovima koje napusti posada. Yves Pascouau, direktor programa “Migracije i različitost” u Evropskom centru za politiku u Bruxellesa, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa, kaže da Evropljani moraju biti svijesni činjenice da se u njihovom okruženju vode ratovi.

“Danas je to Sirija, sutra Libija, ali i Eritreja, pa potom prema istoku, Pakistan, Afganistan, Irak. To su nestabilne regije gdje ljudi pokušavaju preživjeti i iz tih zemalja bježe naprosto zato što ne žele umrijeti. Jedini način na koji mogu graditi novi život je bijeg iz svojih zemalja kako bi našli sigurno utočište. Zato se upuštaju u opasna putovanja, ilegalnim rutama, bez obzira na cijenu. Oni su i te kako svijesni da ih idućih nekoliko godina izbjeglištva čeka teška borba za opstanak. Uvijek se iznenadim koliko su ti ljudi dinamični, vitalni i kako se nastoje uključiti u novu svakodnevnicu i to usprkos nevjerojatnoj razini patnje kroz koju su prošli.“

XS
SM
MD
LG