Autor: Ben Smith (BBC) Prevela: Ena Stevanović
Najbolji dokaz za to da je Amerikance obzela nogometna groznica je fotografija američkog predsjednika Baracka Obame koji prati utakmicu američke reprezentacije za vrijeme leta avionom Air Force One. U velikoj dvorani predsjedničkog aviona, okružen grickalicama i u pratnji svojih pomoćnika, Obama je skupa sa gotovo 19 milijuna Amerikanaca pratio utakmicu sa Njemačkom u kojoj su Sjedinjene Države poražene rezultatom 1:0.
Sjedinjene Države su zainteresirane za nogomet više nego ikad, ali još uvijek postoje elementi ovog prekrasnog sporta koji ne odgovaraju ljubiteljima nogometa s druge strane Atlanskog okeana.
Iznuda faula simuliranjem povreda je jedan od najvećih izvora zabrinutosti. Priznanje Arjena Robbena da je simulirao nekoliko „povreda“ na utakmici osmine finala protiv Meksika je dodalo ulje na vatru.
„Neki igrači izgledaju kao da su izgubili ekstremitet kada ih protivnik obori“, napisala je Nancy Armour za USA Today.
„Drugi provode toliko vremena u grčevima na terenu kao da im dresovi gore. To je vrlo neprimjereno i mora se zaustaviti“, dodaje ona.
VIDEO: Amerikanci najbrojniji navijači u Rio de Janeiru (Glas Amerike)
The Wall Street Journal dodaje: „Navijači ovog najpopularnijeg sporta na svijetu znaju da je to samo jedna od najstarijih i univerzalno omraženih nogometnih taktika.“
Europski i južnoamerički navijači su davno oglušili na taktiku simuliranja. U posljednjih nekoliko desetljeća ona je prestala biti izvor moralnog zgražanja i postala je sastavni dio igre kojeg bi se svi vrlo rado riješili.
U SAD se simuliranje smatra praksom koja se kosi sa svim onim što Amerikanci smatraju fair playem. Navijači hokeja na ledu su navikli da njihovi junaci skrivaju ozljede od trenera, a ne da ih koriste kako bi bili u prednosti. Ni američki nogomet ne tolerira simuliranje. U košarci simuliranje postaje sve popularnije mada su igrači obično retroaktivno kažnjeni za takvo postupanje.
Simuliranje na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu je toliko razljutilo The Wall Street Journal da su odlučili sprovesti istraživanje kako bi saznali koji tim najviše glumi na terenu. Izračunali su da su tijekom prve 32 utakmice 302 igrača pala na zemlju navodno u bolovima.
Nogometni glumci su oduzeli ukupno 132 minute igre. Svega devet povreda od ukupno 302 je bilo ozbiljno što znači da se u 293 slučaja radi o simulaciji, kako se navodi u pomenutom izvještaju.
Istraživanje je također pokazalo da su reprezentacije koje su navikle pobjeđivati više gubile vrijeme simulirajući ozljede. Najviše lažnih povreda, ukupno 17 je imao Brazil, a najmanje, svega dvije, Bosna i Hercegovina.
Američki navijač Matthew Palmieri kaže da američki nogometaši vjerovatno neće preći na tamnu stranu zbog reakcija njihovih navijača na simulacije.
„Smatram da američki reprezentativci ne simuliraju toliko kao ostali timovi, jer znaju da to nije nešto što bi njihovi navijači u SAD željeli“, smatra Palmieri. Slično misle i ostali američki navijači koji su krenuli prema Salvadoru na utakmicu osmine finala protiv Belgije.
Ipak, brojke sugeriraju nešto drugo. Prema istraživanju The Wall Street Journala, samo šest od 32 reprezentacije simuliraju više od reprezentacije SAD. Amerikanci su imali 12 „povreda“ i proveli su šest minuta i 24 sekunde u „grčevima“.
Mnogi obožavatelji smatraju da je popularnost nogometa u SAD slabija upravo zbog simuliranja.
„Mnoge ljude to odvraća od nogometa. Na facebook-u je dosta ljudi koji redovito ne prate nogomet, ali prate Svjetsko prvenstvo i oni postavljaju statuse u kojima kažu da bi mnogo više ljudi u SAD pratilo nogomet kada ne bi bilo simuliranja“, kaže američki navijač Patrick Fishburne.
Navijači, međutim, ne znaju da je trener američke reprezentacije Jurgen Klinsmann u svoje vrijeme bio veliki simulator. U finalu Svjetskog prvenstva 1990. godine, on je izazvao kontroverze time što je svojim akrobatskim potezom izazvao izbacivanje Argentinca Pedra Monzona iz igre i izborio penal za Zapadnu Njemačku.
Drugi veliki problem za Amerikance je to što nikad ne znaju kada će utakmica završiti. U američkom nogometu i u košarci vrijeme je kralj. Ono pridonosi drami i utiče na igru.
U The New York Timesovom članku stoji: „Nijedan igrač na terenu, nijedan navijač na tribinama i nijedan komentator na TV-u nema pojma kada će utakmica završiti.“
Nezadovoljstvo i frustracije su počele kada je Portugal zabio gol u petoj minuti sudijske nadoknade čime su Sjedinjene Države uskraćene za još jednu pobjedu u grupnoj faze natjecanja. Amerikanci ne mogu shvatiti da samo jedan čovjek sa satom na ruci zna kada će utakmica završiti, i niko drugi.
Amerikanci, međutim, brzo uče i očekuje se da će utakmicu osmine finala sa Belgijom pratiti još veći broj navijača.
No, niko još nije razmatrao mogućnost da bi američki navijači mogli upasti u moralnu dilemu koju je već iskusila većina nogometnih navijača. Šta ako neki od njihovih igrača simulira ozljedu i u sudijskoj nadoknadi izbori penal koji bi SAD odveo u četvrt finale? Možda će baš tada američka ljubavna afera sa nogometom doista biti stavljena na kušnju.
