Dostupni linkovi

Nova Fukujamina knjiga: Kraj harmonije umesto kraja istorije


Frensis Fukujama
Frensis Fukujama

Ključna poruka Frensisa Fukujame (Francis Fukuyama) u novoj knjizi "Politički poredak i političko propadanje: Od industrijske revolucije do globalizacije demokratije" (Political Order and Political Decay: From the Industrial Revolution to the Globalisation of Democracy) - je depresivna, kao što je poruka u delu "Kraj istorije" pre dvadeset godina bila inspirativna.

Na početku postupno, ali kako dobije na zamahu, političko propadanje može nas lišiti velikih prednosti koje je omogućio politički poredak: stabilno, prosperitetno i harmonično društvo, piše britanski "Ikonomist" (The Economist) u prikazu najnovije knjige proslavljenog autora.

Osnovno pravilo intelektualnog života je da selebriti, odnosno slava uništava kvalitet: što je autor poznatiji to je izvesnije da će ponuditi ispraznu priču kako bi impresionirao publiku.

Osnovno pravilo intelektualnog života je da slava uništava kvalitet: što je autor poznatiji to nudi isprazniju priču da bi impresionirao publiku. Fukujama je izuzetak od ovog pravila.

Zvezde intelektualci odavno ne odlaze u biblioteke zbog dugih turneja tokom kojih drže predavanja. Poznati novinari dobijaju informacije na večerama sa moćnima umesto napornim istraživačkim radom. Selebriti intelektualci održe mnogo govora i na sve strane ih tapšu po ramenima tako da im ne ostaje previše vremena za ozbiljno razmišljanje.

Fransis Fukujama je poznati izuzetak od ovog pravila.

Fukujama je stekao svetsku slavu knjigom "Kraj istorije i poslednji čovek" (The End of History and the Last Man) koja je objavljena početkom 1990-ih. Pobrao je i lovorike desetak godina kasnije kritikujući neokonzervativni pokret koji ga je, zapravo, u intelektualnom smislu iznedrio.

Frensis Fukujama
Frensis Fukujama

Međutim, umesto da uživa u slavi, Fukujama je posvetio poslednju deceniju radu na monumentalnoj studiji. U prvom tomu naslovljenom "Poreklo političkog poretka", analizirao je dugi period od praistorije do kraja 18. veka. U drugom tomu se fokusira na poslednja dva veka, uključujući i savremene trendove. U obe knjige je pokazao impresivno znanje.

Ovaj izliv intelektualne energije inspirisan je delimičnim neuspehom liberalne revolucije koju je Fukujama nekada slavio. On je u knjizi "Kraj istorije" isticao da su tržište i demokratija u temelju trijumfalne formule naprednog liberalnog društva. Međutim, u poslednje dve decenije slika savremenog društva je mnogo sumornija. Kina je napravila mešoviti model državnog kapitalizma i autoritarizma. Demokratizacija nije uspela u Rusiji i mnogim bliskoistočnim zemljama.

On je u knjizi "Kraj istorije" isticao da su tržište i demokratija u temelju trijumfalne formule naprednog liberalnog društva. Međutim, u poslednje dve decenije slika je mnogo sumornija.

Fukujama smatra da je glavni razlog zašto se istorija pokazala komplikovanijom nego što je ranije mislio - kvalitet političkih institucija. Demokratija i tržište ne mogu da cvetaju ako ne postoji kompetentna država. Međutim, takva država može da stvori mnoge crte modernosti a da pri tom ne koristi i uvažava vrednosti demokratije i slobodnog tržišta.

Izgradnja državnih institucija je težak proces. Fukujama ističe da su Evropa i SAD dugo prednjačile u takvim reformama. One su nasledile snažan srednjovekovni pravni sistem. Uveli su u 19 veku državne službe zasnovane na kriterijumu kompetentnosti. Ubrzo je omogućeno i opšte pravo glasa. Fukajama, koji je nekada govorio o "kraju istorije" sada se fokusira kako dostići "danski model".

On poredi dostignuća Danske sa dva neuspeha u ostatku sveta. Prvi je neuspeh institucija da održe tempo društvenih promena, pre svega u Latinskoj Americi. Nakon niza reformi tokom 1980-ih, brazilska vlada je sada leglo pokroviteljskog sistema zapošljavanja po partijskoj i drugim pripadnostima a ne po stručnom kriterijumu. U drugom slučaju je reč o institucionalnom neuspehu u celini.

Počeci Arapskog proleća, Tunis 2011.
Počeci Arapskog proleća, Tunis 2011.

Krah "Arapskog proleća" u suštini je institucionalni krah koji nije osigurao efikasno upravljanje. Muslimanska braća u Egiptu nisu shvatila razliku između pobede na izborima i osvajanja sveukupne vlasti, tako da se srednja klasa nevoljno počela okretati autoritarizmu.

Ipak, ovo nije pojednostavljena priča o "Zapadu nasuprot ostatku sveta" (The West versus the rest), ili razvijenog naspram nerazvijenog dela planete.

Fukujama ukazuje da južna Evropa prilično zaostaje za severnim delom starog kontinenta: državne službe u Grčkoj i Italiji i dalje služe za uhlebljenje lojalnih po političkoj i drugim osnovama.

Istovremeno, Fukujama pokazuje veliko interesovanje za procese u Istočnoj Aziji.

Kina je stvorila veoma kompetentnu državnu upravu koju je popunila sa veoma kvalitetnim službenicima koji su izabrani na osnovu rezultata na pismenim testovima. Fukujama smatra da se u Kini nakon prekida dugog jedno stoleće oživljava tradicija: Komunistička partija se vraća istorijskim korenima da bi pokazala da je moguće stvoriti kompetentnu državu bez korišćenja zapadnih tekovina demokratije i vladavine prava.

KP Kine se vraća istorijskim korenima da bi pokazala da je moguće stvoriti kompetentnu državu bez zapadnih tekovina demokratije i vladavine prava.

Fukujamina promišljanja u knjizi su fascinantna tako da čitaoce navode da zastanu nad određenim delovima i zamisle se.

SAD su očuvale ključne karakteristike engleskog društva za vreme Henrija VIII, iako ih je i sama Engleska napustila - pre svega naglasak na opšte pravo (common law), koje počiva na običajnom pravu, zatim tradiciju lokalne samouprave, podeljeni suverenitet i upotrebu narodnih milicija.

On istovremeno ukazuje da krhki proces izgradnje državnih insitucija u Africi može delimično da se objasni činjenicom da je ovo najenaseljeniji kontinent na svetu: tek je 1975. godine dostigao gustinu naseljenosti koja je u Evropi postojala još 1500.

Fukujama ističe da političke institucije koje su omogućile SAD da postane uspešna moderna demokratija - počinju da propadaju.

S druge strane, Fukujama je veoma nezadovoljan i zabrinut zbog sadašnjeg stanja u američkoj politici. On ističe da političke institucije koje su omogućile SAD da postane uspešna moderna demokratija - počinju da propadaju. Podela vlasti uvek može da dovede do političke blokade. Dve velike promene su taj potencijal pretvorile u realnost. Prvo, političke partije su toliko polarizovane po ideološkoj liniji a moćne interesne grupe koriste veto da bi blokirale političke mere koje im ne odgovaraju.

SAD se degenerišu u "vetokratiju". One nisu u stanju da reše skoro nijedan ozbiljan problem - od ilegalne imigracije do stagnirajućeg životnog standarda. Možda se čak pretvaraju u "neopatrimonijalno" društvo - kako to Fukujama naziva - u kome "dinastije" kontrolišu glasove (u Kongresu) a politički insajderi trguju moći u zamenu za konkretne benefite.

XS
SM
MD
LG